Prvi Zmaj - razdoblje bezbrižnosti i odsutstva svih problema ovoga svijeta. Razdoblje koje počinje u pubertetu a završava pronalaskom bilo kakvoga posla koji nije u državnoj službi.

Prvi Zmajevi su nešto najdivnije na svijetu. Mi smo ga slavili odlaskom na Sveti Mihovil.

1.5 u ovo vrijeme prije trinaestak godina smo se kupali u moru, dobivali sunčanicu i  povraćali. Prve drame, poljuljana prijateljstva, razočaranja u ljude. Zločeste djevojke koje ti otmu srednjoškolsku ljubav pred očima. Shvatiš da nije dobro miješati vino i pivu jer do Sv. Mihovila nećeš moći pješke. Snovi i planovi. Bezbrižnost. Isključit ćemo mobitele. Kasnimo na trajekt. Nema veze, ostat ćemo tu još noćas. Spavat ćemo na plaži. Imamo deke, zvijezde i jedva osamnaest godina. Sasvim dovoljno za Prvi zmaj.

Torbe su bile preteške od mesa koje je trebalo ispeći na roštilju i domaćeg vina. To je sav teret koji nam je tada bio na leđima. 

Tada dođe život zaposlene osobe  odnosno Prvi Maj kod privatnika.

Kreneš raditi.

Upoznaš te neke ljude pa proslavite ovaj  važan datum otvarajući terasu nekog coctail bara u Zatonu. Smijete se, raspalite RHCP dok nema šefa jer šef ne voli glazbu koja nije Latino house ´2001.

Plačete zbog upale mišića od tacne i pojedinih Zadrana koji su skloni pobjeći svojim kućama bez podmirenog računa. Moraš ga platiti sam pa proklinješ onaj bračni par koji je djelovao jako fino, pristojno i bogato. Jer ništa ne govori „pobjeći ću doma sa računom od 189.00 kn"  više od fejk Gucci torbe i narudžbe „cappucino bez pjene, molim".

Radi, radi, navikavaj se. Bit će bolje jednoga dana, bit će još prvih majeva u životu.

Dođu drugi prvi majevi.

Gledaš kako ga dosta tvoje generacija slavi u inozemstvu. Nisu otišli na odmor, otišli su raditi.

Gledaš i određen dio generacije kako se uvukla u državne urede i imaju posao zamjene za fotokopirni aparat. Oni su svoj Prvi Maj uspjeli nekako spojiti pa dobiti 5 slobodnih dana. Neka su, zaslužili su. Trebalo je biti uporan i puno pljeskati na predizbornim skupovima. 

Nema veze, ipak vam svima sretan Prvi Maj! I radnicima i neradnicima.

Svim kuhinjama što danas gore od posla. Nenaspavanim kuharima i njihovim šefovima koji se sad moraju svađati sa svima u blizini jer su puni presinga sa svih strana.

Svim konobarima koji slušaju proljeve od narudžbi, svim recepcionerima što moraju biti nasmijani i ljubazni prema Mojici koja ne zna razliku između doručka i lunch paketa.

Svim ostalim radnicima po raznoraznim blagajnama, kafanama, kafićima, restoranima, hotelima. Svima što danas rade.

Sretan Prvi Maj mojoj generaciji u Irskoj, pogotovo onima koji su djecu morali ostaviti bakama neko vrijeme, samo zato jer im je tamo diploma od veće koristi nego ovdje.

Sretan Prvi Maj svim ženama koje su danas same doma sa djetetom jer je muž bio vani sinoć s ekipom  pa sad spava i isparava po alkoholu a kad se probudi samo će nastaviti disati i postojati na kauču.

Sretan Prvi Maj svima koji slave i ne slave danas uz jednu staru narodnu:  Slaviš Prvi Maj? - proći će.

Ne slaviš Prvi Maj - proći će.