Nisam neki ljubitelj trčanja ali kad nakratko poželim pobjeći  od svih problema i obaveza upustim se u avanturu „ostavi pluća i gležnjeve na cesti k`o da nisu tvoji".  Ne brojeći minute, kilometre a ni kalorije, trčim sve dok ono negativno što sam držala u sebi ostavim negdje daleko  iza.

Zadarski Wings for life je ove godine  priča za sebe. Možda i najljepša priča ikad ispričana u Svemiru. Osim što će nesumnjivo 8.svibnja na našim ulicama  vladati ekstremno pozitivno ozračje i energija, ove godine će sigurno ljubav biti ta koja će obilježiti utrku.

Nema osobe koja nije čula za našu prerano preminulu sugrađanku Tanju Oštrić i njenu ljubav Alana Sorića koji je uspio dio te nesvakidašnje ljubavi prenjeti  na Facebook stranicu- Tanjina knjiga radosti. Formiran je i tim koji broji više od 400 ljudi koji će pod istim imenom trčati ulicama kojima Tanja više nikad neće prošetati.

Ljubav kao ljubav, reći će neki. Mislim da je ova ljubav jača od „ljubavi" o kojima smo dosad čuli, načuli, čitali, doživjeli , imali pa izgubili.

Obične ljubavi su ljubavi iz navike, strasti, koristi, straha od nečega novoga.

Vrijeme nam je za oltar, pa što čekamo? Majke i očevi očekuju potomke.  Ista smo „klasa"  i dugo u vezi, logično da ćemo se vjenčati, to je normalan slijed događaja. Tako jednostavno mora biti. Sada nam je vrijeme. Biološki sat kuca. 

Obične ljubavi završavaju na kolodvorima i bučnim peronima jer svatko ide svojim putem kojeg si je zacrtao sa knedlom u grlu. Obećaješ? - Obećajem. Do neba i natrag. A sad idi, moraš. Jedan poljubac kroz suze. Pozdrav bez onog zadnjeg zbogom. Pozdrav kojeg ponavljaš u sebi svaki puta kad prođeš kraj tog istog perona.

Obične ljubavi su preponosne, prekinute priče bez kraja iako i jedno i drugo godinama kasnije lomite čaše „na onu vašu pjesmu".

Obične ljubavi su  one kad ste oboje premladi i pretvrdoglavi  da shvatite o čemu se tu zaista  radi pa saznate godinama kasnije na najbolniji mogući način.

Kako si? - Sretna sam.

Ti? - I ja isto.

Obična ljubav se zatomi negdje duboko u sebi i nikome nikada ne pričaš za nju. To je samo jedna stranica koja fali u knjizi tvoga života. Izgubljena je u godinama koje su prošle i više se nikad ne može zalijepiti natrag u knjigu gdje i pripada.

Za sve one Tanje koje su sada žive -  a puno manje žive nego li je  Tanja Oštrić. Za sve Tanje koje  umiru svakodnevno jer moraju trpiti tu svoju nazovi ljubav radi djece, sigurnosti, navike, zajedničkog kredita, muževe plaće...

Za sve Tanje koje se nikada nisu probudile u nečijem naručju i osjećale zaista voljenom.

Za sve Tanje koje su se udale iz koristi i sada plaču nakon šopinga, kave, masaže i solarija.

Za sve Tanje koje su bile prevarene i nastavile život normalno, kao da se ništa nije dogodilo.

Za sve Tanje koje spavaju u istom krevetu sa svojom običnom ljubavi, okrenu leđa jedno drugom pa sanjaju različito ili različite.

Za sve Tanje koje nikada neće imati svog Alana koji će im posvetiti pjesmu, priču, svoju knjigu radosti, uspomene...

Rekoh, one su puno manje žive nego Tanja Oštrić. 

Tanjina smrt koja je tu ljubav prekinula a nakon nje donjela ovoliko pozitivne energije je sve samo ne obična ljubav. Priča koja će vječno živjeti u srcima svih nas koji smo čuli za nju. Dakle priča bez kraja. Ljubav bez kraja.

Pozitivna priča o Wings for life utrci i najpozitivnija priča ikad napisana- Tanjina knjiga radosti- ujedinit će se 8.svibnja točno u 13 sati. Pozitiva privlači pozitivu tako da su se ove dvije priče nekako i morale spojiti u jednu, igrom Boga, sudbine, karme ili Alana Sorića, nije bitno. Ljubav je bitna. Ona koja živi i poslije smrti. Zauvijek.

Nije važno koliko se tko zadržao u našem životu nego koliki je trag u njemu ostavio.

Ne broje se dani,mjeseci i godine,  broje se osjećaji koje je u nama probudila ta osoba. I nema te mjerne jedinice kojom se može definirati. 

Koliko god se trudila nikako ne mogu naći prave riječi da sa određenim zaključkom završim ovu predivnu priču o Alanu i Tanji, osim jedne rečenice sa Tanjine knjige radosti koja je sve bitno ovoga svijeta sažela u samo šest rečenica.

 „Nešto bi trebalo iza sebe ostaviti jednog dana. Ako ti uspije, ostaviti ćeš kuću, stan, auto, imanje svojoj dici. Lipo je to. I ja ću, ako bude sve po planu. Ali, satrat ćemo se moja Tanja i ja ako treba da bi ostalo nešto drugo iza nas:

Osjećaj."