Protivnica sam bilo kakvih podjela ali ipak imam dvije temeljne kategorizacije ljudi. To su ljudi koji žele pomoći i ljudi koji namjerno NE ŽELE pomoći. Ovo se tiče ama baš svega u životu ali budući da živimo u svijetu novih komunikacijskih tehnologija, Facebook će biti tema.
Eeeej, nadam se da si dobro.

 Ajd pliz baci lajk na fotku moga djeteta- natječaj je na fb stranici „Ja i moje swatko mawo diwno djetešce". Ako pobjedimo, osvajamo mjesečnu zalihu pelena, jeij, stiže mi poruka u inbox od ajmo reći bolje Facebok poznanice.

Može, naravno. Evo lajk. Sretno vam :)
Sutradan dolazi slična poruka, samo je druga osoba u pitanju. Dečko kojeg sam zadnji puta vidjela u prvom srednje.

Ej legendo.

Može lajk na stranicu mog novog benda? Hvala.
Može, kako ne bi mogao. Riješeno!

Day after yesterday javlja se bivša kolegica sa faksa.
Aj molim te ispuni mi ovu anketu, treba mi za diplomski. Šaljem link. Prosljedi i svojim frendovima. Zahvaljujem.

Može, čim uhvatim vremena. Uživaj!

*3 sata poslije: Odgovaram na dozlaboga dosadna pitanja o stećcima u jugoistočnoj Hrvatskoj. Uh, još samo četrdeset. Dobro je. Nije dobro, mrzim stećke.

Eto ,ispunjeno kolegice : )  Pozdrav!
 Seen.

Poseban krug pakla zaslužuju i ljudi sa svojim DA komentarima na fotografije Isusa uz standardno- napiši DA ako vjeruješ u Boga i želiš u raj. Well, im gonna burn in hell then, okrutni živote. Pa sprdate se sa vjerom i uz to pomažete nekoj tamo stranici da im reach bude što veći.

I eto Vjera u Boga i Hrvatska sloga `91 fb stranica, opa, za tri mjeseca se preimenuje u „Cool noktići ČK akcijske cijene" sa 17k lajkova. 

Okrutno ali istinito.

Facebook ne šeratori odnosno seratori su ona kategorija ljudi koja zaslužuje svoje dnevne novine a ne ovako mali prostor u kolumni. Ne mislim sad na šeranje svega i svačega nego šeranje kvalitetnog i korisnog sadržaja koji mogu biti od životne pomoći ostalima.

Posebno sam osjetljiva na humanitarne akcije bilo kakve vrste a pogotovo one sa toplom ljudskom pričom u pozadini.

Meni je „Tanjina knjiga radosti" najdirljivija priča ikad  jer realno i je.

Dakle nađe se jedan  čovjek, Alan Sorić koji je cijeli Zadar organizirao i digao na noge radi plemenite stvari- skupljanje novca za nabavu linearnog akceleratora za potrebe osnivanja Centra za onkologiju Zadar.

Ako već nećeš/nemaš/ ne možeš uplatiti na žiroračun, najmanje što možeš učiniti je podijeliti to- usmenom predajom a i objavom na svom cijenjenom Facebook profilu.

Smiješno je zapravo kako ljude moraš moliti za nekakve jako pozitivne i korisne stvari dok se primjerice jedna fotka sa Lanom Jurčević koja se  slučajno uselfirala sa malkice podignutim srednjim prstom proširi brže nego streptokoka u dječijem vrtiću.

Pa ljudi moji što vam je?

Ovo je ružno sad napisati ali možda ti sutra zatreba Odjel zadarske onkologije koji trenutno ne postoji. Da, baš tebi. Tvome bližnjem. Ljubavi tvog života. Tvojoj majci. Tvome djetetu.  Dijeli po Facebooku dok možeš, akcija traje do petka.

Uplati ako ikako možeš. Deset kuna te neće osiromašiti a puno puta po deset kuna možda nekome spasi život sutra. Tvoj. Moj. Život tvoje majke. Život tvoga djeteta. Život= ljubav, sreća, uspomene, domaće vino, stare fotke koje ćemo jednog dana gledati s nostalgijom.

Zadar. Zadrani. Čudne smo mi biljke. Zabijat ćemo jedni drugima noževe u leđa, upirati prstima jedni u druge, nepotrebno premetati po tuđim životima i ogovarati na trosatnim kavama, ali kad  god su se događale ovakve stvari- pokazali smo volju i srce, i to jako uspješno.

Sjećate se male Stephanie Milde? One atmosfere u Jazinama? A Jure Karamarko i njegov sin Lovre? Da se naježiš što Zadrani sve mogu, samo kada se udruže.

Zašto? Nisam sigurna. Imamo dušu. Zainatimo se pa kažemo- moramo.  E sad baš MORAMO.

A sad marš natrag na svoj Facebook profil i šeraj objavu sa Tanjine knjige radosti (sa podacima za uplatu), nemoj da te moram unfriendati.

Ne budi nešerator, serator i #štraca. Štraca je vrh ali o tome drugom prilikom.

PoZDrav!