Živjela jednom jedna princeza koja je bila u sretnoj vezi sa odabranikom svog srca. Prethodnog odabranika je morala ostaviti jer se ispostavilo da ju je nasamario nakon „iskušavanja“. On je samo htio zauzeti mjesto princa na dvorcu odnosno bio je muška štraca.

Jednu noć nakon plesa u dvorcu i dva martinija više, iskuša ona svoga princa. Iskušavanje im se obostrano svidjelo, zavoljeli su se još jače i odlučili vjenčati.

Princ i princeza su dobili troje prekrasne djece i živjeli sretno do kraja života.

Čiča miča, gotova je priča o ovoj prvoklasnoj princezi štraci. Nisam je ja nazvala tako, dobila sam inspiraciju sa oltara.

Sve smo mi štrace.

I ti, samohrana majko, koja si iz ljubavi začela i rodila dijete a frajer je par mjeseci prije zakazanog vjenčanja zbrisao prvom prilikom. Štraca si.

I ti ženo što si izašla iz veze u kojoj si bila fizički zlostavljana, okrenula novu stranicu u životu i hrabro krenula dalje, samo sada uz pomoć nekoga tko te voli i cijeni baš onakvu kakva jesi. Štraca si.

Štraca si i ti , ona koja živiš u izvanbračnoj zajednici i boriš se sa neplodnošću već dugo. Ne potpisuješ još ništa, pogotovo ne u crkvi  jer si svjesna da crkveno vjenčanje nije nikakva garancija za sreću, niti će ikada biti.

Uglavnom, sve smo mi štrace.

Najveće štrace. Pogotovo zato jer dopuštamo da nas se jebe bez one stvari.

Šef koji te maltretira.

Krkani što u noćnim klubovima pružaju svoje prljave ruke po tuđim strukovima.

Daljni rođak koji za obiteljskim ručkom postavlja neugodna pitanja – kad ćeš se više udati, kad ćeš roditi, prvo/drugo/treće i svako sljedeće dijete.

Muževi koji vam prde na kauču i ispunjavaju tikete dok mu vi slažete sendviče po želji.

Svećenici sa oltara.

Wait a second, što je sa muškarcima? Koga će oni „isprobati prije braka“! Što bi vi, dakle da ne isprobavaju žene? A koga će onda?  Zašto njih niste uzeli u svoja usta puna osuda i mržnje? Je li njima dopušteno da budu štracani i ako je, sa kim će to postati ako ne sa ženama? Pa ne valjda sa muškarcima pobogu? Vi i homoseksualce mrzite, pa kako sad to odjednom? Što je sa štracanima u ovome slučaju?

Hoćete li muškim štracama prije oprostiti štracarski grijeh nego ženama?

Zašto je netko dopustio da se sa oltara širi sve očiglednija mržnja? Da - čista mržnja. Sliči li vam to imalo na „ljubi bližnjega svoga“ „Opraštaj“. „Ne sudi da ti ne bi bilo suđeno.“

Meni ne. Kojem Bogu se vi gospodo molite?

Ne sudi nikoga.

Ni ja sada neću osuđivati svakoga svećenika jer znam da nisu svi takvi. Ima zaista prekrasnih osoba među njima koji te inspiriraju, smire, obaspu nekom čudnom  toplinom koja te drži ostatak dana. Čija te propovijed jednostavno natjera da budeš bolja osoba.

Ali zbog ovakvih kukolja u žitu  slobodnih sjedećih mjesta u crkvama će biti sve više.

Svi mi svoju vjeru nosimo u sebi i ne moramo biti stalna postavama na nedjeljnim misama da bi je uistinu i živjeli.

U životu sami biramo hoćemo li biti dobri, ne činiti zlo, pomagati bližnjima. Istinski ih voliti i cijeniti. Opraštati.

E, to je meni moja vjera, a ne odlazak na ovakve i slične propovijedi - na trovanje duše.

Okanite se politike i tuđih spavaćih soba na oltarima.

Gadite ovo ionako zagađeno društvo sa ovakvim i sličnim govorima mržnje. Potpirujete vatru.

Znate li vi što je također štracasto, osim brojke seksualnih partnera?

Štracasto je vidjeti svećenika u svojoj odori kako ponosno stoji za šankom, puši kubanku i ispija dupli viski.

Štracasto je i kada jedan iz vaših redova uništi nečiji brak.

Štracasto je i što širite homofobiju sa oltara a neki od vas su bili uhvaćeni na djelu sa drugim muškarcem i to u zadarskoj okolici.

Neki iz vaših redova su seksualno napastovali dječake.

Štracasto je i što sa milodarima neki od vas plaćaju prostitutke, runde na cajkama, večere u najboljim restoranima i gorivo u vašim skupim autima.

Strašni su pobačaji koji se potajno obavljaju u samostanima.

Da se na propovijedima bavite malo humanijim stvarima od kopanja po tuđim životima, svijet bi bio puno lijepše mjesto.  Prva bi došla sa svojim djetetom na misu napuniti baterije. Ovako sigurno neću ići, a pogotovo ne sa djetetom jer je odgajam u duhu ljubavi a ne mržnje- svi su ljudi isti a kategoriziraj ih samo po količini dobrote koje imaju u srcima. To je jedini ispravan put kojem želim da moje dijete ide.

Da barem imate malo više duhovnosti u srcima pa vam je umjesto te mržnje tema mogla biti plemenita humanitarna akcija , npr. prikupljanje novca za siromašne, beskućnike, bolesne. Živimo u Hrvatskoj pa materijala nažalost ima, samo treba imati dobru volju i dobro srce.

Proširite te svoje uske, predrasudama i mržnjom zamagljene vidike.

Nekad žene koje su se spaljivale na lomači-  danas štrace.

E pa pozdravlja vas vještica  koja potječe iz  loze onih vještica  koje niste uspjeli spaliti tada niti ćete  sada.