Teško je nakon maestralne dramedije ''The Big Short'' iliti ''Oklada stoljeća'' ostati zadivljen nekim filmom koji se tako moćno dotiče (direktno ili indirektno, sasvim svejedno) tematike financijskih malverzacija, no novi redateljski izlet glumačke veteranke Jodie Foster ispunjen je dovoljnom količinom uzbuđenja i kvalitetnih glumačkih izvedbi da bi bila prava šteta propustiti ga.

Lee Gates (G.Clooney) je poznati domaćin i svojevrsni financijski guru popularne kablovske TV emisije 'Money Monster'. Prateći financijske trendove i stanje burze, Gates svojim gledateljima na posve teatralan način nerijetko dijeli savjete za tzv. sigurna dioničarska ulaganja.

No, nakon iznenadnog kraha dojučerašnje izuzetno uspješne tvrtke IBIS, Gates i ostatak redakcije nađu se u životnoj opasnosti kad usred emitiranja emisije uživo u studio uleti naoružan mladić (J. O'Connell) kriveći Gatesa za njegove nestručne statistike. Gates se ispočetka plašljivo ograđuje od vlastite odgovornosti, no kad zaključi kako su neke stvari vezane uz krah IBIS-a ostale nerazjašnjene, odluči pomoći očajnom mladiću u dobivanju pravih odgovora...

Na zapadu ništa novo, ha? Bah.. što se tiče financijskih petljancija i prevara, nije niti istok daleko od toga, al' da nam neke stvari uporno treba trljati o nos kako bi vidjeli istinu (ili makar djelić), za to dižem ruku. Producent Daniel Dubiecki je pomislio kako je dorastao takvom zadatku i kako bi to mogao biti jedan izuzetno uspješan i intrigantan premijerni naslov za njegovu friško osnovanu producentsku kuću 'The Allegiance Theater'.

Za redatelja (točnije, redateljicu) filma Dubiecki je angažirao Fostericu koja se u posljednje vrijeme sve češće pojavljuje iza, negoli ispred kamere, a s njom 'za kormilom' je bilo lakše doći i do potpisa glumačkih zvijezda Georgea Clooneya i Julie Roberts, odnosno sve traženijeg Jacka O'Connella. Scenarij je zgotovio trio Linden/ DiFiore /Kouf. Rezultat? Hmmm... francuzi bi rekli 'comme ci comme ça'.

No, uzmite ipak ovu francusku izjavu s određenom rezervom jer se istima film na ovogodišnjoj Canneskoj premijeri itekako dopao. Ako pitate za moje skromno mišljenje, onda ću vam reći kako je film i više nego gledljiv premda pati od kroničnog nedostatka originalnosti. Naravno, za tako što nije kriva niti Fosterica, a bogme niti raspoložena glumačka ekipa već nedovoljno originalan i snažan scenarij.
Očajni ljudi su na velikom ekranu tako upadali u bolnice (''John Q'') i muzeje (''Mad City''), s daleko većim problemima negoli ih ima naš problematični 'terorist' pa je iz tog razloga i teže povjerovati kako su mu se taoci tako brzo priklonili i pokazali razumijevanje za njegov bunt.

Dakako, to su neke sitne zamjerke koje pod Fosteričinom sigurnom režijom brzo zanemarite, a u tome uvelike pomaže i jako dobra glumačka postava. Premda Clooneya osobno smatram solidnim glumcem s izraženim šarmerskim sposobnostima, dogode se i ovakve snažne uloge zbog kojih požalite što ih ne prati dovoljno intrigantan scenarij. Eh da je ovo sve skupa osmišljeno kao jedna pametna i oštra satira klicao bih do nebesa 'Aleluja!', no mišljenja sam da ćemo relativno brzo zaboraviti samu radnju dok će nam u sjećanju prije svega ostati dobra režija i gluma.

Fosterica polako ali sigurno gradi svoje redateljsko ime i ukaže li joj se u budućnosti jedan 'kompletan' projekt, ne bih se iznenadio i da kući odnese jedan zlatni kipić za najbolju režiju. Ne bih bio pošten, a da ne spomenem i prilično dobru rolu Julie Roberts (premda smo nedavno gledali donekle sličnu i upečatljiviju izvedbu Rene Russo u sad već kultnom ''Nightcrawleru'') i izuzetno dobrog Jacka O'Connella.

Momak posljednjih par godina (op.a. ''Starred Up'', ''71'', Unbroken''...) brusi svoj neosporan talent i vjerujte mi, kroz dvije-tri godine će gotovo svi znati za njega. Pogledajte film, svakako zaslužuje vaše vrijeme i pažnju. Neke stvari izrečene i prikazane u njemu svakako snažno odjekuju i šteta je što uz nešto kvalitetniji scenarij nismo dobili film za pamćenje.