A di mi je pamet bila kad sam odlučio još mokar hitati s plaže drito na kinopredstavu? Znam da je postojala i ona kasnija projekcija, al' jbg... nogometno prvenstvo je još uvijek u điru. I tako požurujem ja svoju kćer da kupi stvari, na što ona blago reži jer je tek zarila svoju lopaticu u pijesak, no umirujem je govoreći kako ćemo drugi dan ostati duže. Kupaće se još cijede s nas, al' nema vremena za formalnosti kao što je sušenje na suncu.  

Treba žuriti doma pod tuš i trk u kino, Tarzan čeka. No, ne bi bilo fora gledati čovjeka-majmuna, a da ti prije toga neki drugi majmun ne digne živac na cesti vozeći se pred tobom brzinom, paaa...ljudske evolucije? Sasuo sam mu/joj (iskreno ne znam, jer je volan bio viši od vozača) par psovki u prolazu i ojdurio u kuću. Tuš je ohladio vrelu glavu i bio sam spreman za novog Tarzana. Hodajući ubrzano ka kinu, pala mi je na pamet činjenica kako kralja džungle baš nikad nisam gledao na velikom platnu. Aj nek' bude makar solidan film, pleeeaaasee!  

Belgijski kralj Leopold II upao je u nevolje dovevši na rub bankrota svoju zemlju potrošivši sve njezine zalihe na izgradnju željeznice i cesta u koloniziranom Congu. Leopold je kao način isplate dugova, a i uspostavu moćnog vojnog nadzora samog Conga pronašao u dijamantima koji se nalaze duboko u planinama Opara.

Kako bi dobavio te iste dijamante, kralj Leopold u Opar u pratnji belgijskih vojnika uputi svojeg poslanika Roma (C.Waltz). Ekspediciju iznenada napadne i masakrira pleme predvođenom poglavicom Mbongom (D.Hounsou), no Rom lukavo preživi napad te u razmjeni za svoj život i dijamante Mbongi obeća njegovog najvećeg neprijatelja, Tarzana (A. Skarsgård)...  

Znate li zašto sam vam u ovom sinopsisu spomenuo samo prolog? Ne? Zato što je upravo taj prolog možda i najboljih 10-ak filmskih minuta nekog filma o Tarzanu. Dal' je i ostatak tako dobar? Nažalost, ne. Zašto? Postoji više razloga, no ja ću vam nabrojati tek neke koji će, mislim biti dovoljni da vam predoče kompletnu sliku.

Koliko je ovaj grandiozni filmski 'comeback' kralja džungle dugo visio u zraku govori i podatak da je od njegovih posljednjeg igranog filma (''Tarzan and the Lost City'') prošlo duuugih 18 godina. Naravno, ne treba naglašavati da je upravo taj spomenuti fijasko s khmm... Casperom Van Dienom u naslovnoj ulozi naučio filmske kompanije i njihove producente na oprez, a kad se 2003. sve glasnije počelo šuškati o novom pokušaju, mnogi su bili skeptični.

Trajala je ta povuci-potegni igra živaca još nekih 10-ak godina, spominjali su se ovi i oni scenariji i scenaristi, redatelji i glumci (op.a. određen period je za ulogu pretendirao i sad već legendarni plivač Michael Phelps), no nitko nije htio staviti ruku u vatru iliti bolje rečeno, sef i reći: -Evo vam 100-200 milijuna dolara i vratite nam na veliki ekran epsku avanturu kakva se čeka još od prvih nastavaka 'Pirata s Kariba'.

Kad je u travnju 2013. u javnost procurila vijest kako je snimanje odogođeno zbog određenih financijskih poteškoća, većina je zaključila kako od te priče neće biti ništa. Ipak, uz sve te muke, Tarzan je pronašao ljude koji su vjerovali u njegov trijumfalni povrata

Režija je dopala ambicioznog britanskog redatelja Davida Yatesa koji je nakon brilijantnog TV rada (''State of Play'', ''Sex Traffic''..) stekao globalnu slavu režiravši 4 posljednja nastavka iz serijala o malom čarobnjaku, Harryu Potteru. Yates je nastojao iz scenarija Adama Cozada i Craiga Brewera izvući neke prilično kompleksne stvari, no to na kraju djeluje apsurdno kad se spoji sa svom tom pretjeranom iizuzetno neuvjerljivom akcijom.  

Za vraga ti ta ozbiljna spika i oštro kritiziranje kapitalizma i ropstva, moraliziranje o ovom i onom, kad se sve ruši kao kula od karata već u idućoj sceni gdje Tarzana po kičmi šakama bijesno lupeta ogromna gorila te ga baca o drvo kao krpenu lutku. Ma moš' misliti! Koliko god oni to htjeli, neke stvari je ipak preteško za prožvakati. Slijetanje nepregledno dugačkim lijanama (digitalnim) na jureći vlak? Aha! Znate li što su oni htjeli s ovim filmom? Uvjeriti mlađe generacije kako je i ovo svojevrsni film o supejunaku i kako je on 'coooool'.  

Bah! Meni je iskreno žao. Film ima jedan jako dobar glumački ansambl (Margot Robbie besramno krade sve scene u kojima se pojavljuje), izvanrednu kameru i redatelja koji želi stvoriti puno više od običnog pop-corn filma, no problem leži u scenariju koji nudi malo avanture i jako puno priče. I da, kompjuterski efekti u filmu su izvanredni, al' nema baš niti jedne jedine prave životinje. Vratite nam u kina restaurirane filmove o Tarzanu s legendarnim Johnnyem Weissmullerom i njegovom Čitom. J*beš ovakav film o Tarzanu, kad se na kraju ti kao gledatelj osjećaš kao pravi majmun.