Ovaj SF je udaljen svjetlosnim godinama od takvih 'popcorn eyecandy' budalaština. Svi vi koji očekujete novi ''Independence Day'' ili ''Battleship'', zaboravite, ''Arrival'' je film koji vas potiče na razmišljanje, diskusiju i divljenje. Spremni?

Ima li išta boljeg od spektakularne akcijske SF pucačine u kojoj ljudska vrsta do posljednjeg atoma snage pritišće okidače svojih nabrijanih 'laserskih pušketina' i rastura 'oveće' glave ljigavih osvajača iz svemira, i sve to dok se u pozadini uz neizbježnu orkestraciju vijori američka (a čija drugo)zastava?

E, pa ovaj SF je udaljen svjetlosnim godinama od takvih 'popcorn eyecandy' budalaština. Svi vi koji očekujete novi ''Independence Day'' ili ''Battleship'', zaboravite, ''Arrival'' je film koji vas potiče na razmišljanje, diskusiju i divljenje. Spremni?

Kad se diljem naše planete iznenada pojavi dvanaest izvanzemaljskih letjelica (hibridnog oblika školjke/oblutka), američka vojska se za pomoć pri uspostavi 'prvog kontakta' obrati cijenjenoj lingvistici, doktorici Louise Banks (A.Adams), odnosno, vojnom astrofizičaru Ianu Donnellyu (J.Renner). Želeći što prije doći do odgovora: -Zašto su došli na Zemlju? i -Što žele od nas?-, vojska predvođena pukovnikom Weberom (F.Whitaker) na pregovore pošalje Banksicu i Donnellya, no isti jako brzo shvate kako će komunikacija s izvanzemaljskom vrstom biti izuzetno težak zadatak.

I dok Banks i Donnelly sa svojim timovima strpljivo i temeljito pokušavaju osmisliti način komunikacije s izvanzemaljcima i dešifrirati njihove simbole, diljem Zemlje dolazi do burnih prosvjeda i prozivanja svjetskih lidera za nesposobnost u riješavanju nastale situacije. Banks i Donnelly postaju svjesni kako imaju sve manje vremena za uspostavom komunikacije, inače će sve kulminirati oružanim sukobom...

Arrival (2016) Režija: Denis Villeneuve Uloge: Amy Adams, Jeremy Renner, Forest Whitaker, Michael Stuhlbarg, Tzi Ma, Mark O'Brien... Žanr: SF, misterija, drama Trajanje: 116 min.

Uz sve rečeno, teško sam pronalazio riječi kojima bih vam dočarao iskustvo gledanja ovog, paaa... slobodno ću se usuditi reći, neupitnog remek-djela. Premda je Denis Villeneuve (''Incendies'', ''Prisoners'', ''Enemy'', ''Sicario''...) zasigurno jedan od ponajboljih autora današnjice, nisam bio posve siguran što očekivati od njega u ovim žanrovski 'škakljivim' vodama. Današnji SF filmovi na tehničkom polju manje-više svi djeluju besprijekorno, no malo je naslova koji pričom pomiču granice i izazivaju divljenje.

Srećom, posljednjih nekoliko godina svjedočimo svojevrsnoj žanrovskoj renesansi (za primjer ću spomenuti ''District 9'' i ''Ex Machinu''), a i bio sam gotovo siguran kako se Villeneuve (koji je žarko želio snimiti SF već godinama) neće dohvatiti nekog prosječnog materijala. A onda se dogodio Ted Chiang i njegova kratka priča ''Story of Your Life'' koja je odmah upala u oči scenaristu Ericu Heissereru. Ovaj je godinama pokušavao Chiangovu priču učiniti 'filmičnom', no u konačnici nije bio zadovoljan i već je gotovo odustao od tako kompleksne zadaće sve dok ga producenti Cohen i Levine nisu obavjestili kako je Villeneuve izuzetno zainteresiran za adaptaciju Chiangove hvaljene priče.

Villeneuve je kasnije 'ispolirao' Heissererov scenarij, a u konačnici i promjenio naslov jer ga je originalni asocirao na nekakvu romantičnu komediju. Uglavnom, da ne duljim, ono što smo u konačnici dobili na velikom ekranu, mnogima će izazvati glavobolju i trebat će im puuuunooo vremena da poslože sve dijelove ovako kompleksne slagalice u jednu suvislu cjelinu. Kvragu, otvoreno ću priznati da sam se i sam tijekom gledanja često počeškao po glavi pitajući se gdje sve ovo vodi, no na kraju je sve leglo na svoje mjesto.

Mnogi od vas će željeti čuti svojevrsne komparacije, no i kad spomenem da Villeneuve s pojedinim prizorima odaje počast velikom Kubricku, da fragmenti priče asociraju na Zemeckisov ''Contact'', Spielbergov ''Close Encounters of the Third Kind'', Nolanov ''Interstellar'', Wiseov ''The Day the Earth Stood Still'' pa čak i Ramisov ''Groundhog Day'' (da, dobro ste pročitali) ili da u narativnim prizorima (posebice snovima i prisjećanju) neodoljivo podsjeća na Malicka, Villeneuve nije načinio svojevrsni kolaž spomenutih, već snažno žanrovsko djelo koje će se prepričavati još godinama i oko kojeg će se voditi brojne polemike i analize.

Tako dobar, ha? Po mojem mišljenju (a srećom i mnogih drugih) ovo je film kojeg ćete s vremenom sve više prizivati i spominjati kao žanrovsko remek-djelo. Enigmatičan i zbunjujući? Mnogima će biti i ostati takav, a mnoge će i natjerati na razmišljanje. Što točno predstavljaju vrijeme, sudbina, komunikacija? Koliko smo svjesni sebe i svojih odluka, a koliko drugi to čine umjesto nas? Jesmo li sami sebi najveći neprijatelj? Ufff... kad bi samo nastavio nabrajati pitanja i odgovore kojih se ovaj film dotiče, 'skrolali bi svojim miševima' još satima.

Dovoljno je reći da sam gotovo punih dva sata bio prikovan za svoje sjedalo i da sam zjapio zadivljen i očaran ovako pametnim filmom. I da. Ovo je jedno posebno iskustvo koje svakako trebate pogledati u kinima (srećom, nije u vražjem 3D-u) gdje su vam baš sva čula pod udarom (briljantna i proganjajuća glazba Jóhanna Jóhannssona), gdje apsorbirate svu magiju filma, redateljsko majstorstvo i glumu veću od života (imenom i prezimenom, Amy Adams).

Bez ikakve daljnje diskusije reći ću kako je u kinima jedan od najboljih filmova godine i kako bi bila šteta propustiti ovako pametan i bitan film. Odbrojavanje do Villeneuveovog nastavka ''Blade Runnera'' je službeno započelo!