Donosimo ''festivalske kronike'' s Avvantura film festivala našeg kolumnista Ivice Perinovića

Nakon subotnjeg, svečanog otvoranja 7-og izdanja Avvantura film festivala, valjalo je dobro baciti pogled na nadolazeći program 'raštrkan' na sedam lokacija (uz kako sam već spomenuo 'samo' jednu u našem gradu) i razmisliti što pogledati, jer, ruku na srce, kloniranje još uvijek nije moguće.

Nedjeljna večer je tako nudila projekciju hvaljenog filma Miloša Radovića, ''Dnevnik mašinovođe'', no uz velike izglede za kišom, bilo je upitno dal' će se ista uopće i odviti (op.a. sve projekcije su na otvorenom). Kroz dan je dospjela i razočaravajuća informacija kako se zbog krivog, nečitljivog formata datoteke s Radovićevim filmom mijenja program i kako će se u lapidariju Narodnog muzeja umjesto 'mašinovođe' prikazati film ''Full Contact''. No, što se tu može? Ajmo onda pogledati to čudo.

Već sam dolazak na lokaciju je predstavljao pravu avanturu, jer trebalo je mnogo vremena i živaca kako bi se pronašlo parking mjesto, nakon čega je uslijedio tromi slalom među hordama zombificiranih turista. Kolaterarna žrtva te trke s vremenom je ispao crnogorski kratki film ''Biserna obala'' kojeg sam počeo gledati od ... polovice? Jesam li nešto propustio?

Kako mi je kasnije rekao uvaženi član žirija, Nenad Korkut: -Nažalost, tek je prva polovica filma obećavala, a kasnije se sve raspalo u bezidejnosti. Onda dobro, nema štete. Uslijedio je potom i spomenuti ''Full Contact'' dok mi je pogled neprestano lutao prema oblacima koji su se zlokobno skupljali i 'rigali' munje u daljini. Film? Nažalost, loš.

Priča o Ivanu, pilotu dron letjelice (prilično dobra gluma Grégoirea Colina) koji nakon zapovjedi o bombardiranju škole u kojoj se nalazi ozloglašeni terorist, pomalo gubi razum kad sazna da su u školi bila i djeca, započinje interesantno, no uslijedi metaforično i prilično konfuzno grananje u još dvije priče s istim glumcima, al' potpuno drugačijim likovima. Ideja možda i jest originalna, no ritam filma je zamoran, priče su totalno nepovezane i sve to jako brzo dosadi što u konačnici dovodi do totalnog gubitka interesa kako za likove, tako i samu radnju.

Izuzev činjenice kako je film Davida Verebeeka nizozemsko-hrvatska koprodukcija i da se dio (središnji) snimao na lokacijama na Pagu, ništa drugo nije vrijedno nekog bitnijeg spomena. Kako su se kišni oblaci približavali opasnom brzinom, a niti stražnjica mi nije načinjena od titana da bi podnijela višesatno sjedenje na neudobnim plastičnim sjedalicama, propustio sam idući film i polako se uputio doma.

Ponedjeljak je nakon burne i kišovite noći započeo sunčano, no osmijeh mi se do večeri 'ukiselio' kad sam na nebu uočio nove oblake. Neće valjda opet? Nakon reprize upornog i dugotrajnog traženja parkinga, ovaj put prijatelj i ja nismo stigli pogledat niti sekundu kratkog filma ''And If I Told You It Was You?''. Jbg, barem smo stigli na kanadski dugometražni ''Our Loved Ones'' redateljice Anne Émond. Gledalište lapidarija je unatoč prijetećim oblacima i pokojom kapi kiše bilo gotovo potpuno ispunjeno. ''Our Loved Ones''? Daleko bolje ostvarenje od gore navedenog ''Full Contacta''.

Priča je to koja kroz neki, otprilike 30-godišnji period prati obitelj koja suočena sa saznanjima iz prošlosti pokušava zadržati neki normalan tijek života, no s vremenom se sve uruši.

Ne bih dalje duljio s opisom radnje već ću samo spomenuti kako je ova prilično melankonična i na momente teška drama, privolila mnogobrojnu publiku da je pogleda do kraja premda je kroz veći dio projekcije po njoj padala lagana kišica. U tom trenutku mi je bilo kristalno jasno da uz ovakvu publiku i njihovu ljubav prema filmovima, organizatori MORAJU nastaviti svoje sve žešću borbu s lokalnim institucijama koje čine svojevrsni kulturocid unatoč svojim praznim obećanjima za pomoći.

U utorak sam se odlučio odazvati ljubaznom pozivu organizatora festivala za dolaskom na domjenak i projekciju dokumentarnog filma Petera Webbera ''Ten Billion'', upriličen za novinare i festivalske goste u zavodljivm i prekrasnim 'Kraljevskim vinogradima' u Petrčanima. Već po dolasku na lokaciju, dah je zastao plućima kad je pogled ulovio prekrasan pejzaž. Na ulazu nas je dočekao ljubazan domaćin, gosp.Raić, a u oko je upala sva krema hrvatskih redatelja. Poimence? Hrvoje Hribar (HAVC je također bio jedan od domaćina), Zrinko Ogresta, Danilo Šerbedžija i Arsen Oremović.

Tu su dakako bili i ostali gosti festivala, no bila je to večer sjajnog britanskog redatelja i najveće zvijezde festivala, Petera Webbera (''Girl with a Pearl Earring'', ''Hannibal Rising'' i ''Emperor''). Isti nas je nakon ugodne ćakule i sklapanja novih poznanstva, prilikom predstavljanja svojeg filma grubo prizemljio i naglasio kako će nas sa svojim šokantnim i otkrivajućim dokumentarcem vjerovatno baciti u depresiju. I znate što? Nije bilo lako gledati film koji nas nakon pustih, tematski sličnih uradaka još jednom upozorava kako je vrag došao po svoje. Ljudski faktor, pohlepa i glupost doveli su nas daleko izvan točke povratka i kratko rečeno: -Sjebani smo!-

Umor, sve hladnije vrijeme i kasna ura, učinili su svoje. Bilo je vrijeme za povratak u grad i lagano planiranje preostalih dva (tri ako uključimo i projekcije u Sv. Filipu i Jakovu u petak) festivalska dana.

Što nas još očekuje? Preporučio bi vam ukoliko ste u gradu da u četvrtak navečer navratite do lapidarija i pogledate Ogrestinu hvaljenu dramu ''S One Strane'' (op.a. za vrijeme festivala je došla i potvrda kako je upravo to film koji će nas predstavljati na nadolazećim nominacijama za Oskare), odnosno, ostanete nešto duže i pogledate kontroverzni filma mađarskog redatelja Balazsa Juszta ''The Man Who Was Thursday''.

Za četvrtak navečer u lapidariju je predviđena i službena ceremonija zatvaranja festivala gdje će se dodijelu nagrada odviti i hrvatska premijera filma ''ZG 80'' kojeg će nam među ostalima predstaviti i glavni glumac, Rene Bitorajac.

Dakle, dođite, festival još uvijek traje!