U ovo vrijeme intenzivne predsjedničke kampanje u SAD-u, koju je jako teško ignorirati svima koji koriste suvremenu tehnologiju, dogodilo se nešto što Amerikancima nije svakodnevnica.

Naime, susreli su se s tipom političke retorike koja je  u našem političkom prostoru odavno poznata. Ovome se nije čuditi jer je SAD povijesno tek u povojima sa svojih petstotinjak godina, te ih tek očekuje razvoj retoričke političke svijesti, odnosno određeno napredovanje koje će rezultirati time da njihova politička elita dosegne status koji uživaju pojedine elite sa starog kontinenta.

Ono što je izazvalo "buru" u SAD-u je to da se pojavio jedan političar koji je rekao sve ono što njemu dijametralno suprotna ekonomska klasa želi čuti. Ovo na prvu ne zvuči kao recept za dobar izborni rezultat, no ako se malo razmisli, ima smisla, itekako.

Trump, kao kandidat konzervativnog dijela  najsnažnije države svijeta, kao jedan od bogatijih ljudi u najbogatijoj državi svijeta, svoju političku snagu crpi iz onih koji nikakvu snagu nemaju .

Kad kažem da nemaju nikakvu snagu, nipošto ne mislim na to da su manje vrijedni, već da je njihov udio u odlučivanju puno manji nego što je to slučaj sa više obrazovanim građanima i onima koji su materijalno imućniji.

Postavlja se pitanje kako je Trump uspio dosegnuti do svojih glasača, što to Trump ima da je njima toliko privlačno? Fizuru, egzotičnu ženu, možda novac? Po meni odgovor nije u tome što ima on, već što imaju glasači. Bez puno mudrovanja, očito je da taj dio glasačkog tijela ima ono što naše političke elite koriste jaako dugo, predrasude.

Daleko od toga da glasači suprotnog tabora nemaju predrasude, oh da, i to prvenstveno prema onima iz suprotnog tabora. Možda je Trumpova supruga Melanija nabacila koji savjet, ipak je onaiz Slovenije pa se njezino iskustvo prave politike pokazalo ključnim? 

Uglavnom, Trump je udario na sve ono što je te jadne ljude učinilo potlačenima, osim sebe, naravno. Imigranti su odjednom postali problem, ljudi druge vjere su prijetnja za sigurnost žitelja te veličanstvene države koja čak i Boga spominje na svojim novčanicama.

Biser na kraju je obećanje da će Amerika prestati s ratovanjem po svijetu, te će ON, Ameriku vratiti Amerikancima. Jasno, poznati obrazac nama koji smo te fore izmislili (osim što ne ratujemo po svijetu i imigranti su tek nešto novija tema). No dobro, kako bi Trump prošao na izborima u Hrvatskoj. 

U tehnici to zovu "reverse ingeneering" , što je u biti rastavljanje gotovog proizvoda i utvrđivanje načina na koji je proizveden. Dakle, Trump je naučio od euoropske desnice kako  doprijeti do sloja od kojeg je najviše udaljen. Bitna razlika je ovdje u tome što većina europske desnice nije prljavo bogata, čak bih rekao i suprotno od toga.

I, kako bi Trump, kojeg možemo zvati i Trumporić u našoj verziji,  prošao u Hrvatskoj na eventualnim predsjedničkim izborima? Očito bi u njegovom političkom programu  ciljano glasačko tijelo bilo ono (krajnje) desno orijetnirano. 

Retorički bi valjda pokušao tenzijama između država u okruženju (osim Slovenije jer na kraju dana čovjek mora doći doma ženi) podići na noge i ujediniti svoj dio glasača. Zatim, izbjeglička kriza je došla kao naručena, ljudi se počinju osjećati ugroženi valom nesretnih ljudi druge vjere, koji doduše nemaju namjeru ostati u Trumorićevoj domovini. Super, I to ide na ruku "našem" kandidatu. 

Hm, a postojeće elite, ovi što su sve fore izmislili? Pa na njih se udara da su demokraciju doveli do krize i da ljudi nemaju povjerenja u uvijek ista lica, kompromitirana grijesima iz prošlosti. I to je riješeno. Slijedeće pitanje na sastanku voditelja kampanje: hoće li prosječno siromašnom glasaču smetati ogromno bogatstvo gospodina Trumporića? Nema šanse!! On je dokazao da zna doći do ozbiljne love, on ima biznis u malom prstu.

Nije bitno što su novci naslijeđeni, on ima paru i zna! Zagovornici ove teze spremno puštaju klipove na you tube-u u kojima je glavna zvijezda Kerum. OK, pa zar nitko nije bio toliko pametan da ovo proba i prije našeg Trumporića? Je, onaj lik sa kaubojskim šeširom kojem nitko više ni ime ne zna(Mikšić). Sad, postavlja se pitanje, kojoj političkoj struji pripada gospodin Trumporić?

Ako usporedimo ovaj plan i program, dolazimo do najtežeg problema. Hm, pogledaš lijevo, pogledaš desno. Nešto je čudno tu, u hrvatskim okvirima on nije ni lijevo ni desno, nego po potrebi. Jedino što je jasno da bi za desnicu bio jugoslaven a za lijevicu ustaša.

Gospodin Trumporić na izborima za predsjednika/predsjednicu ulazi u drugi krug, a gospodin Bandić, suočen s još jednim neuspjehom da postane gradonačelnik Hrvatske, prelazi s Batmana na Spidermana. Za pobjedu na izborima će mu ipak trebati jedna od ruku, lijeva ili desna, a odluka neće biti lagana. Neovisno o tome koja mu  "vjetrovka" bolje stoji, crvena ili plava, jasno je da i jedni i drugi oštre noževe. Gospodin Trumporić postaje svjestan da je došao blizu, ali da ciljnu ravninu neće pretrčati prvi.               

Kao i kod svake mode, Hrvati će se vratiti na staro. Nakon nekoliko Tuborga na zidiću ispred dućana, odmahnut će rukom i reći da je "karlovačko" zakon (što će "žuja" tabor kontrirati, naravno). Svakih nekoliko godina oblačiti  svoju vjetrovku i kukati samo u drštvu probranih prijatelja. A onaj Trumporić, ma lopuža, njemu nikad nije dosta, što mu je uopće trebalo ulaziti u politiku.