Prije negoli se od ovog četvrtka diljem 'Lijepe Naše' počeo prikazivati u redovnoj kinodistribuciji, Zadrani (i njihovi gosti) imali su čast i zadovoljstvo po svršetku '7. Avvantura Film Festivala' svjedočiti hrvatskoj premijeri dugoočekivane akcijske komedije ''ZG80''. Tom prilikom, prije same projekcije, riječ-dvije publici su kazali redatelj (Igor Šeregi) i glavna zvijezda filma (Rene Bitorajec), a onda je uslijedio...

Konac je 80-ih. Jugoslavija je pred raspadom, nacionalni naboji bujaju jače nego ikad, a Krpa (R.Bitorajac), njegovi kompanjoni iz navijačke skupine 'Bad Blue Boys' i nekolicina članova 'Torcide' nabrijani su na gostovanje voljenog im kluba ''Dinama'' u Beogradu kod ljutitog rivala, ''Crvene Zvezde''.

Naravno, Krpu i ekipu ne zanima osobito sam ishod utakmice već im je bitno šaketanje s 'Delijama' i ritualno dokazivanje muškosti, pa već po dolasku na stadion 'Marakana', Žuti (D.Mrkonjić) u pomno isplaniranoj akciji utrči na teren te posred travnjaka rastvori Dinamovu zastavu što izazove dodatni bijes već nadrkanih Delija.

U pokušaju da se direktno obračuna sa Žutim, u šakama milicije završi i jedan od vođa Delija (N.Rakočević) pa se tako mrski 'neprijatelji' spletom okolnosti iznenada nađu uhvaćeni zajedničkim lisičinama na zadnjem sjedištu 'marice'. Ostatak 'Boysa' se nakon utakmice autobusom uputi ka željezničkom kolodvoru, no put im prepriječe 'zvezdini' navijači. Boysi se tad razbježe po ulicama Beograda i usput sakriju na nekim posve neobičnim mjestima...

Prije negoli započnemo s nekom detaljnijom analizom, dovršit' ću gore započetu rečenicu. -'A onda je uslijedio... gromoglasan smijeh.'- Da, možda će vam zvučati nevjerojatno, no zadarska publika se prilikom nacionalne premijere filma o navijačima ZAGREBAČKOG kluba previjala od smijeha, a neki su se gotovo i udavili u grcanju.

Takva reakcija i tek nekih 10-15 minuta filma bile su mi dovoljne kako bi zaključio da je Šeregi zgotovio jedan, lako moguće, veliki domaći (pa čak i regionalni) kino hit. Dal' je isto tako stvorio i umjetničko djelo o kojem će se voditi brojne polemike i studije? Pa naravno da nije. Za Boga miloga, ovo ionako nije takav tip filma.

Nakon pustih godina 'kaljenja' redateljskog zanata kao asistent režije na domaćim TV 'sitcomima' poput ''Operacija Kajman'' ili ''Bitange i Princeze'', a kasnije i serije kratkih filmova, Igor Šeregi se okuražio zakoračiti u dugometražne vode. Kao naručen, tu se našao scenarij prednastavka hvaljenog, višestruko nagrađivanog Schmidtovog filma ''Metastaze''.

Autor romana (a kasnije i scenarija za istoimeni film) ''Metastaze'', Ivo Balenović Šeregiju je olakšao posao napisavši ovom prilikom (potpomognut Robertom Cukinom) daleko ležerniji i pitkiji scenarij negoli je to bio slučaj s dramski izraženijim (s tim ujedno i redateljski zahtjevnijim) ''Metastazama''. Cijelu stvar je olakšala i činjenica da se prednastavak odvija u uvijek šarenim i zabavnim 80-ima premda nas Šeregi ne zavarava idilom i ne skriva sve veći rast nacionalog naboja i nagovještaj raspada jedinstva nekoć bratskih naroda.

''ZG80'' se za razliku od kompleksnog i slojevitog prikaza života prikazanog u spomenutom Schmidtovom filmu ipak više oslanja na klasičnu zajebanciju tipičnu za balkanske komedije khmmm... 80-ih koje su svojevremeno u kina diljem 'Juge' privlačile stotine tisuća gledatelja (dabogda to uspjelo i Šeregiju pa da nam malo popuni državni proračun).

Kad takvoj atmosferi još pridodate i natruhe moderne američke komedije, točnije njihovog tzv. 'toilet' humora (očekujte tako fore s prdenjem ili primjerice velikom nuždom), britanskih krimi-komedija (prije svega, Boyleovih i Ritchievih) odnosno, okosnicu priče kultnog akcijskog filma Waltera Hilla, ''Ratnici Podzemlja'' (znate onu spiku 'morat' ćemo se boriti sve do kuće), e tad u džepu imate hit. Šeregi, a što da ti kažem, to je to brate!

Pričati o slojevitosti likova, njihovim motivima i intelektualnoj razini je ravno apsurdu i stoga ne kužim 'zlonamjerne' recenzije određenih domaćih kritičara (neću ih imenovati) koji su se drznuli uspoređivati značaj ovog filma s klasicima žanra i imenima poput neizbježnog velikana Kreše Golika. Jbt, pa ovaj film je zamišljen kao jedna nostalgična zajebancija koja će kroz sat i pol zabaviti i nasmijati ljude, a ne ih natjerati da razmišljaju o nekim egzistencijalnim problemima i sl. piz*arijama ili romantičnom Zagrebu 30-ih viđenog kroz oči gospon. Fulira

Skulirajte se ljudi, nije ovo film koji će ganjati 'Zlatne palme, medvjede, rakove, školjke ili fucking Oscare', ovo je zajebancija i budalaština za mase. Ako se netko smatra uvrijeđenim sadržajem ovog 'lakog štiva' onda ga niti ne treba ići gledati u kino. No, neću vas dalje piliti i daviti. Ako vam je do zajebancije to je to, ne treba tražiti dalje. Ako vam je do ozbiljnog filma, e onda sačekajte novu dramu Michaela Hanekea ili Terrencea Malicka. A jbg., što da vam drugo kažem?

P.S. premda je film svoju nacionalnu premijeru dočekao baš u Zadru, da bi apsurd bio tim i veći, ovog tjedna (za razliku od većine naših gradova) nije stigao i u naše kino, no siguran sam da će doći i to na red u tjednima koji nadolaze. Živili!