Nakon snažne Eastwoodove 'drametine' ''Sully'', stiglo je vrijeme i za jednu kvalitetnu kino razbibrigu. Imena Tima Burtona i Eve Green su zvučala jako primamljivo i fanovima poznatih 'mračnjaka' su curile sline od uzbuđenja na spomen njihove nove zajedničke suradnje, no dal' je zabava na kraju bila zajamčena, provjerite.

Pogođen iznenadnom i misterioznom smrću svojeg djeda Abea (T.Stamp), šesnaestogodišnji dječak Jake (A. Butterfield) u pratnji oca (C. O'Dowd) otputuje na izolirani velški otok na kojem se nalazi dječji dom gospođice Peregrine (E.Green) u kojem je njegov preminuli djed obitavao dok je bio dječak. Jake se nada kako bi mu gospođica Peregrine mogla rasvjetliti misteriozne oklonosti smrti voljenog djeda, no po dolasku na otok dozna kako je spomenuti dom razrušen tijekom bombardiranja u drugom svjetskom ratu.

Kad je je već pomislio da mu je djed sve te godine izmišljao priče o domu i gospođici Peregrine, Jake igrom slučaja naleti na djevojčicu Emmu Bloom (E.Purnell) koja ga kroz vremensku petlju odvede natrag u 1943. i upozna s gospođicom Peregrine, odnosno, neobičnom djecom koja obitavaju u njezinom domu...

I tako počinje avantura koja traje nekih cca 2 sata i kroz koju se svako malo s čuđenjem počeškate po glavi, pokušavajući shvatiti koji vrag se tu događa i tko tu koga..? Eh da, naš voljeni gotičar i mračnjak Tim Burton se nakon za njega, prilično 'normalnog' biografskog filma o slikarici Margaret Keane (op.a. ''Big Eyes'') vratio svijetu mašte, no odmah ću vam priznati kako ovo nije 'comeback' kakvom sam se nadao. Zašto? Vjerovatno je za 'potezanje ručne' u demonstraciji standardne količine bizarnosti, kumovao novac. Jbg., izgleda da Burton pod stare dane postaje sve 'mekši' plaćenik koji nastoji ugoditi svačijem ukusu (po mogućnosti što mlađim gledateljima) i stvoriti blockbusterski hit s pretenzijom k nastavcima.

Da bi mu put ka tim nastavcima bio lakši, valjalo je pronaći materijal u kojem stilski 'pliva s lakoćom', a da opet ima dovoljno prostora u kojem će ostaviti svoj prepoznatljivi vizualni pečat. Kao naručena, za njega se tu našla relativno 'friška' knjiga (prva iz trilogije) mladog pisca Ransoma Riggsa, ''Miss Peregrine's Home for Peculiar Children'' za koju je već po izlasku u knjižare (op.a. 2011.), prava na adaptaciju brže-bolje otkupila producentska kuća '20th Century Fox'.

I dok je Jane Goldman (''Stardust'', ''Kick-Ass'', ''X: First Class'', ''The Woman in Black''...) relativno brzo prihvatila ponudu za pisanjem scenarija, Burton se ipak nešto duže natezao s producentima (vjerovatno o visini honorara). Kako se snimanje približavalo, počele su curiti i informacije o glumcima, a prvo 'kapitalno' ime je bila nova Burtonova muza, Eva Green. Ubrzo su se u priču uključili i mladi Asa Butterfield, Samuel L. Jackson, itd, itd. i svi su samo čekali službeni datum premijere.

Na što to sve na kraju liči, sumirati ću vam u par rečenica. Dakle, Burtonov vizualni stil je i dalje neprikosnoven i njegova uporna primjena sve staromodnijih (al' uvijek neodoljivih) praktičnih filmskih trikova s uporabom maketa, stop animacije u kombinaciji s CGI efektima je vrhunac filma. Bizarnih likova i čudaka (kao i u većini Burtonovih filmova) niti ovdje ne manjka i glumački 'casting' je za interpretaciju istih savršeno pogođen (izuzev možda Chrisa O' Dowda koji djeluje potpuno nezainteresirano i pasivno), no najveći problem leži u samoj priči.

Premda na prvu djeluje kao nekakav čudan hibrid ''X-Mena'' i ''Harrya Pottera'' u koktelu s Del Torovim ''Panovim Labirintom'' i steampunk ideologijom, u konačnici ostavlja dojam jednog velikog kaosa koji unatoč sveprisutnoj (na trenutke čak i napornoj) naraciji ima ogromnih poteškoća u pojašnjavanju priče i profiliranju likova. Film posjeduje sve Burtonove osobine, no pati od kroničnog nedostatka duše i osobnosti. Sve djeluje nekako umjetno i isforsirano. Dobar pokušaj Burtone, al' vrati nam Buuuuubimiraaaa!!!

P.s. Film sadrži nekolicinu za mlađe uzraste prilično jezivih prizora, stoga dobro razmislite prije odlaska u kino.