Još malo pa gotovo. Upravo ta misao me održava na životu dok me bombardiraju američkim izborima. Čak sam i ja pisao o tom Trumpu, možda nepravedno zapostavljajući suparnicu, ženicu Billa Clintona, omiljenog političara na Kosovu

O tim izborima sve znamo, iz sata u sat nam se prikazuju grafovi, rezultati anketa, karte SAD-a i grafike koje prikazuju naklonost jednom ili drugom kandidatu. Sve ankete tvrde da će biti gusto. Ja lagano počinjem sumnjati u to. Naši portali „drukaju" za Hillary, i to žestoko.

Simpatije prema jednom od kreatora američke politike prema Bliskom istoku se i ne skrivaju, dok se onog čudaka s perikom tretira kao karikaturu, s pravom. Angažiranost čudi jer oni koji to pročitaju nemaju nikakvog utjecaja na američke izbore ili njihovu politiku.

Progutali smo priču, to je jedino objašnjenje. Od ovih izbora je napravljen jedan pravi medijski show, biznis, reality, što god. Sve vijesti praktički počinju vijestima o debatama, dojmovima dopisnika i komentarima javnih osoba. Svi uživaju, imamo temu!

Popunu informativnog  programa objeručke su prihvatili svi, dok se vijesti o izglednom porazu ISIS-a, Turskoj, nesrećama i prevrnutim hladnjačama punim mesa upitne kvalitete  uglavnom  nalaze u onom dijelu dnevnika koji se može i preskočiti.

Zanimljivije je, na globalnoj skali, gledati kako se Trump i Hillary tuku oko glasova nego obraćati pozornost na ono što se događa u našem dvorištu. Možda je i bolje gledati bijesnog Trumpa nego bijednog Oreškovića koji je, jadan, prisiljen „žicati" našu malu državicu da mu osigura još godinu dana plaće jer, eto, jedan od uglednijih menadžera farmaceutske branše nema od čega živjeti.

Valjda je jadnom Timu jasno da je to to, da se od politike više okoristiti neće. Mora da je teško takvo što prihvatiti jer malo puta se u životu pruži prilika ljetovati, jesti i piti ne brinući se za račun i tko će ga platiti. U današnjoj je situaciji pogotovo grozno brinuti se o tome što ćete obitelji staviti na stol, što ćete im dati jesti.

Čak se i bivši premijeri o takvim stvarima brinu, a kamoli ne „obični" građani. Još jedan od sirotih vladinih dužnosnika mora tražiti posao, povoljniji restoran, čak i automobil, privatni, bez vozača. Savjetnik u stranoj ambasadi zvuči prilično dobro, možda imaju menzu. Vidite kako se oni snađu jer, da nisu snalažljivi, nikad  ne bismo čuli za njih i ne bi obnašali odgovorne funkcije u državi.

Tim i Zoka lagano već računaju koliko će im ostati na kraju mjeseca, hoće li poskupjeti struja i strahuju da ih ljudi ne prepoznaju dok kupuju namirnice na sniženju.  Hrvatsku političku elitu, za razliku od one američke, brzo sustigne realnost nakon napuštanja toplog krila majčice domovine, odnosno državne službe.

Grabež i otimačina samo su neki od mehanizama kojima su nesretnici prisiljeni pribjeći jer život nakon fotelje nosi veliki teret društvene stigme. Što tek reći na događaj koji je zgrozio zemlju, a odvio se na autocesti? Za one koji ne znaju, kamion hladnjača zabio se u stup pri čemu su stradali  putnici kamiona, hladnjača se raspala, a sadržaj tereta rasuo se po cesti.

Na scenu stupaju zaposlenici HAC-a (Hrvatskih autocesta) koji, usred prometne nesreće sa smrtno stradalim osobama, u sebi pronalaze dašak prosječnog političara i, savjesno prema svojoj obitelji, osiguravaju obilat nedjeljni ručak. Dakle, dok su tamo na asfaltu ležali mrtvi putnici kamiona, oni su kupili meso razasuto unaokolo.

Zabrinjavajuće je koliko bešćutan moraš biti da ti se u takvom trenutku po glavi ne motaju izgubljeni ljudski životi nego svinjski kotleti.  Strukture HAC-a su nakon ovoga postupile prema proceduri i kaznile svoje zaposlenike koji, usput rečeno, imaju u prosjeku najveću plaću od svih državnih firmi.

Vjerojatno ti ljudi  svoju plaću i zasluže, ali što zaslužuju za to što se ponašaju poput strvinara? Za ponašanje poput političara nema oprosta, milosti ili razumijevanja, pogotovo ako niste političar. Pitanje takvog ponašanja gotovo uvijek će se objašnjavati  mentalitetom, kućnim odgojem ili ekonomskom krizom koja je natjerala ljude da ne propuste priliku za besplatan obrok.

Čelnik sindikata je rekao da je meso ionako upitne kvalitete!! Onda je ok, izgleda da je u pitanju mentalitet, a vlasnici bi ionako ponovno to meso zamrznuli pa bi ispala još veća šteta. Ovo podsjeća na priče o tvornicama koje nisu mogle opstati na slobodnom tržištu. Tvornica dvojbene tržišne vrijednosti ili meso upitne kvalitete, pristup je otprilike isti, samo je konačan rezultat različit.

Jedan scenarij je završio stotinama nesretnih i prevarenih obitelji dok su drugi proklinjali svoje pune želudce onog trena kad su se počeli pojavljivati u dnevniku. Grabež je u osnovi obilježje društva i to ne samo našeg. Koliko god je nehuman potez kojem smo svjedočili, zabrinjavajuće je da se takvo što događa dugi niz godina i da je to postala uobičajena praksa, kako kod onih koji uzimaju od nas, tako i kod onih koji ih izabiru.

Tragikomična scena gužve u Saboru nije uzrokovana željom zastupnika da donesu novi zakon, nego da se dočepaju državnog stana i naknada za odvojeni život. Neosjetljivost i egoizam u zemlji koja je deklarativno 90 % katolička.  Jer šteta je praznog stana ili  šnicle koja leži tamo na cesti. 

Sljedeća novost o milijunskoj šteti za gospodarstvo i društvo zamijenit će ovu podmuklu vijest, a trajat će kratko, do nove afere. Kad se raziđe dim od nenadanog roštilja, a podrigivanje od mesa upitne kvalitete prođe, opet ćemo svi zauzeti položaj moralne vertikale, a političari, oni su svi ionako isti, Trump ili Hillary...