Nije lako biti sirotinja. Postoji hrpa razloga koji idu u prilog početnoj tvrdnji. Prvo je to što nemate novca za životne potrebe, nemate novca za luksuz, nemate novca za one male gušte.

To što nemate novca je jedan od glavnih problema koji zapravo povlači mnoštvo drugih. Ako nemate novac, više radite za njega, ne stignete navečer na jogging, jedete lošije, spavate lošije i zapravo vam je jasno u kojem smjeru ide vaš život, odnosno kvaliteta života.

Kompletna kvaliteta života ne ovisi samo o novcu, ali suvremeni stil života sve više stremi k tomu da ono što valja košta. Hrvatski zavod za javno zdravstvo treba shvaćati ozbiljno, to su ljudi koji rade jedan jako odgovoran posao i njihova izvješća, obraćanja javnosti se događaju uglavnom kad se dogodilo nešto loše.

Nema razloga da ne vjerujemo ovoj instituciji kad kaže da je 90% prehrambenih proizvoda na našem tržištu sigurno od salmonele. Evo vam još jedne institucije, Europska komisija. EK je analizom naše države ustanovila da 1 243 000 naših sugrađana ima prihode koji su manji od 60 posto u odnosu na nacionalni prosjek.

Drugim riječima, sirotinja. Posljednjih dana, od one tragične smrti jednog petogodišnjaka, temama razgovora dominira salmonela. Krivi su svi, od državnih instutucija, uvoznog lobija, braće Pivac, ministra pa sve do prodavačice koja možda nije oprala ruke dok je stavljala nesretnu piletinu i pačetinu u celofan.

Salmonela je zapravo sveprisutna i ukoliko se drži do nekakvih higijenskih minimuma, teško će zdrav čovjek imati neke teže poslijedice ukoliko i unese uzročnike u organizam. Proljev, mučnina, gubitak apetita i slično. Ne zvuči tragično. Treba biti razuman i prestati se ljutiti na poštene uvoznike koji kamionima mukotrpno vuku piletinu iz Poljske da bi je mi mogli kupiti na sniženju.

Uostalom, Hrvatski zavod za javno zdravstvo kaže da je samo deset posto „nesigurno". Tih deset posto je, pretpostavljam, na sniženju. Ne brinite, ostalih devedeset posto je savršeno sigurno i možete kupiti ekstra kvalitetan pršut, sir, ma bilo koji artikl koji vidite na turističkom promo plakatu, sve je vrhunsko. Možete, ako možete.

Četvrtinu našeg stanovništva Europska Komisija smtra sirotinjom, tako da onih deset posto zapravo postaje ogromna brojka, no ne morate to prihvatiti, možete vjerovati da birokrati iz EU nemaju pojma što je sirotinja. Hrvatska poljoprivreda je devastirana i kao takva ne može konkurirati moćnijim i ( poljoprivredno) razvijenijim europskim državama i to je na neki način uzročnik salmonele.

Ljudi kupuju zaraženu piletinu jer su sirotinja, dok oni koji nas nazivaju sirotinjom, oni jedu naš sir, pršut, ribu... Uvoznici su zlo, barem po trenutnoj tezi koja dominira medijima. Glupo je i zamarajuće sad odlaziti u razloge zašto je poljska patka jeftinija od hrvatske.

Oni koji su se ikad bavili ekonomijom ili trgovinom znaju zašto je tako, a praktički je nemoguće to objašnjavati bez da se ulazi u politiku, a to ne volim. Vratimo se početku. Nije lako biti sirotinja, ne samo zbog novca, već zbog slobode. Sirotinja nije slobodna birati koji piletinu, koju školu, kojeg doktora, sirotinja je prisiljena na sniženje.

Na sreću, nije sve tako crno pa većinu sniženja dobra termička obrada čini koliko toliko sigurnom za konzumaciju. Možete izabrati glad umjesto rizika i tu otprilike staje vaša svakodnevna sloboda izbora. Malo sam kopao po internetu da vidim javlja li se salmonela i u ovim državama koje su nas bahato nazvale sirotinjom. Javlja, naravno, pa imaju i oni svoja sniženja, piletinu kojoj se produžuje rok, tetu koja ne pere ruke.

Da nije znanstveno dokazano, čovjek bi povjerovao da sirotinja uzrokuje salmonelu, jer jedno bez drugog ne ide. Razlika „bogatih" u odnosu na siromašne je samo u tome što su im pravilnici i zakoni malo strože uređeni pa se uvoznici i tete trude da im ruke budu što čišće. Vjerujte svojim institucijama, veterinarskim inspektorima, ljudi rade težak posao i nema razloga sumnjati u njihovu čestitost i vrijednost.

Ne vjerujte trgovačkim lancima, čitajte deklaracije, dosađujte pitanjima, izbjegavajte sniženja. Drugim riječima, borite se i rukama i nogama da ne upadnete u ovu nesretnu četvrtinu našeg stanovništva. Četvrtina je strašna, jednom kad upadnete nema gore. Jedino što se može promjeniti je da četvrtina postane trećina, no to onome tko je „unutra" neće donijeti nikakvo olakšanje.

Biti će valjda bolje, zaraženo meso će se maknuti s polica, temeljito oprati i vratiti svježije i bolje nego je ikada bilo, statistički će se opovrgnuti ova zlonamjerna opaska iz EU, a trgovački lanci u znak isprike dodati novo sezonsko sniženje. Ukoliko na kasi priložite liječnički nalaz, uz priloženi račun sumnjive kupnje, toaletni papir samo 9,99 kuna za vas.

Salmonele je uvijek bilo i uvijek će je biti, baš kao i sirotinje. Sniženje je samo jedna lijepa gesta krupnog kapitala, gesta koja pokazuje da koliko god vama bilo teško, uvijek postoji netko tko razmišlja i o vašoj zadnjoj kuni. Vrijeme kad je kupac bio krajnji cilj trgovine je prošlo, kupac je prerastao u statistički podatak, a izvještaj po kvartalu jedno bitno.

Ljudi su jednostavno izgubili na vrijednosti i malo nas dijeli od toga da postanemo dio standardnog asortimana trgovačkog centra. Jednog dana ćemo i mi predstavljati kvarljivu robu, nešto što je na rubu isteka roka za upotrebu. Zapravo, takvo nešto se i dogodilo. Onaj naš vrhuski pršut je sad na policama ušminkanih inozemnih trgovina gdje izaziva nostalgiju u mladim doktorima i informatičarima koji su se plasirali na bolje tržište.

Članstvo u četvrtini im se nije dopadalo. Naša četvrtina je živa dok god postoji nešto što se iz nje da izvući, dok predstavlja resurs. Vrijeme u kojem će kupac postati portrošni artikl je praktički tu. Kao nekakva distopijska verzija budućnosti u kojoj se artikl sam opere, nalijepi sniženje preko čela i stoički zakorači u izlog.