Razgovarali smo s Nitom Šarić - zadarskom certificiranom savjetnicom za intuitivno hranjenje.

- Neopisivo sam sretna što se želja ispunila jer sam sredinom prosinca odradila zadnji dio edukacije. Bilo je zanimljivo, zabavno, na trenutke vrlo izazovno, ali predivno iskustvo, kazala nam je Šarić.

No, kakvo je to intuitivno hranjenje? 

- Vjerujte mi nije nikakva nova dijeta ili izmišljanje tople vode, već je pristup uz pomoć kojeg učimo ponovno vjerovati vlastitom tijelu i signalima koje nam šalje, a što smo zaboravili pod utjecajem dijetne kulture.

Učimo kako uživati u hrani i pomiriti se s njom, izaći iz začaranog kruga dijeta, poštovati svoje tijelo i zdravlje, biti nježni prema sebi, ispitati/promijeniti/ukloniti uvjerenja i pravila koja nam je nametnula dijetna kultura... Odnosno, intuitivno hranjenje je proces.

Zahvalna sam Antoneli M. Mandić što me davne 2019. prvi put upoznala s intuitivnim hranjenjem, neću to nikada zaboraviti!

U to vrijeme sam još bila pod utjecajem dijetne kulture, pisala planove prehrane i zajedno s klijentima fokus stavljala na gubitak kilograma. No, već sam tada lagano shvaćala da to nema smisla i da se ne osjećam dobro u takvom radu, da me ne ispunjava. Istovremeno, primijetila sam kako klijenti imaju sve veći strah od hrane i brojke na vagi.

Trebalo je vremena da sama promijenim neka uvjerenja o hrani i tijelu, koja sam stekla tijekom odrastanja i dotadašnje edukacije, kako bih se mogla potpuno otvoriti za usvajanje principa intuitivnog hranjenja.

Kako to da je došlo do predavanja baš u tvojoj bivšoj gimnaziji (Franje Petrića, "Pomiri se s hranom"), i o čemu je ponajviše bilo riječi?

- Do predavanja je došlo tako da su me nastavnice biologije iz MIOC-a pozvale kao gosta predavača u sklopu projekta BIO-MED.

Kroz taj projekt nastoji se potaknuti učenike da prodube svoja znanja iz biologije, fiziologije i medicine. Također, da uoče uzroke i posljedice raznih djelovanja na zdravlje.

Prehrana u svemu tome igra važnu ulogu pa sam tako održala predavanje naslova “Pomiri se s hranom”, gdje sam učenicima i djelatnicima približila intuitivno hranjenje.

Danas se hrana sve više demonizira, ljudi su u strahu od razno raznih namirnica, često upadaju u začarani krug dijeta, zaboravili su slušati svoje tijelo i zato smatram da se prvenstveno trebaju pomiriti s hranom. Odnosno, ponovo uspostaviti zdrav i prijateljski odnos s njom.

Rad s mladima definitivno ispunjava - kada je riječ o prehrani, tvom području stručnosti, kakva su tvoja saznanja, gdje najviše griješe i koliko su djevojke opterećene dijetama od jako rane dobi?

- Je, vrlo je zanimljivo raditi s mladima i ponekad ja od njih puno toga naučim. Realno, djeca su osobe koje se od samog početka svog života hrane intuitivno, a to znači da slušaju svoje tijelo i hrane se u skladu s tim. Jedu kad su gladni, stanu kad ne mogu više. Ponekad imaju faze odbijanja određene hrane pa ponovo zavole to isto itd.. No, s vremenom, pod utjecajem okoline i klasičnih izjava poput "nećeš se dignuti sa stola dok sve ne pojedeš", te društvenih mreža koje serviraju brojne dezinformacije o hrani i lažne slike tijela, počne se narušavati odnos s hranom i tijelom.

Osim toga, mladima je posebno važan izgled, to je takvo doba pa ne čudi da počinju sve ranije odlaziti na dijete, osobito djevojke.

S druge strane, imam dojam da su dečki sve više opterećeni s mišićima i počinje se javljati tzv. bigoreksija, novi poremećaj koji predstavlja opsesivnu potrebu za mišićavim tijelom. No, rekla bih da ne griješe mladi u prehrani ili bilo čemu drugom, nego su samo 24/7 pod utjecajem tzv. dijetne kulture. I zbunjeni su i odrasli, a kamoli mladi koji možda još nemaju razvijeno kritičko razmišljanje.

Dijetna kultura nam konstantno nameće nekakva pravila i mitove - jedi ovo, nemoj jesti ono; izgledaj ovako, nemoj izgledati onako. Jedan dan je nešto in, drugi dan je totalno nešto drugo u trendu. Bilo da je riječ o hrani ili izgledu tijela.

Zato smatram da kao nutricionisti trebamo malo stati na loptu i pričati drugačije o hrani, ona bi trebala biti naše gorivo, a ne izvor straha.

Pa kad pričam s mladima, ne govorim im "trebao/la bi jesti ovo ili ono" ili "ne bi trebao/la", već pokušavam pričati iz neke neutralne pozicije. Hrana nije dobra ili loša, nego je hrana hrana - izvor nutrijenata.

Naravno, pritom naglašavam važnost raznolikosti prehrane, ali ne smatram da ako pojedu nešto iz pekare da je to loše i da oni pritom griješe.

Stiže ljeto, divne sezonske namirnice, što bi nam preporučila da izbjegavamo, a što bi trebalo uvrstiti u prehranu?

- Ja bih rekla da su sve namirnice top i ne bih niti jednu posebno izdvajala!

Ono što bih ja savjetovala jest prvenstveno, kako dolazi toplije vrijeme, da unosimo dovoljno tekućine.

Što se tiče prehrane, važno je slušati svoje tijelo i vidjeti koja hrana nam odgovara, odnosno od koje hrane se dobro osjećamo.

Naravno, počinje sezona raznolikog i šarolikog voća i povrća. Što je više raznolikosti u našoj prehrani, time prehrana postaje zabavnija i unosimo više različitih nutrijenata čime doprinosimo zdravlju našeg organizma!