Dana 21. ožujka u novootvorenom Poduzetničkom inkubatoru Bili brig održat će se konferencija o burnoutu. Tom prigodom popričali smo s Andrejom Rambrot Malenicom, suvlasnicom nekoliko brendova, poslovnom mentoricom i majkom. Ona će održati predavanje na temu granica kao ključnog faktora slobode u poduzetništvu.

eZadar: Pretpostavljam da su osnovne granice koje poduzetnik/ca sebi treba postaviti vremenske? Ne biti dostupan/na 24/7, već imati radno vrijeme, slobodne dane, blagdane, čak i godišnji?

Andreja: Kada pričamo o granicama kao ključnom faktoru slobode u poduzetništvu zapravo pričamo o našem odnosu prema okolini. Cilj u povlačenju granica je ne svima dati sebe pod svaku cijenu, već stvoriti prostor i vrijeme u kojem nam je ugodno djelovati.

Vremenske granice su temelj na kojem gradimo zdravo poduzetništvo, jer naravno da svakom poduzetniku treba radno vrijeme, pokoji slobodni dan te godišnji odmor.

Kontinuirani rad bez odmora dovodi do smanjenja produktivnosti, čestih pogrešaka, zasićenja, a potencijalno i do burnouta. No tu su i granice u odnosima – sa suradnicima, zaposlenicima, klijentima, obitelji itd. 

Evo jednog školskog primjera. Recimo da ste direktorica svoga poduzeća. Jednog dana zaposlenik vam kaže kako će sutra kasniti jedan sat jer treba obaviti nešto u banci, a banka radi od 8:00 do 16:00 kada je i njegovo radno vrijeme.

U znak dobre volje i odnosa sa zaposlenikom, vi mu dopuštate izbivanje s posla. No nakon nekog vremena primjećujete da taj isti zaposlenik ima svaki tjedan neku „obavezu“ radi koje kasni na posao. Ako ne želite da se ovaj scenarij ponavlja u nedogled, vi trebate povući granice.

Jasno dajete zaposleniku do znanja da je potpisao Ugovor o radu u kojem je navedeno kada je njegovo radno vrijeme te ako ima nešto važno za obaviti, neka uzme slobodan dan.

Poanta je sljedeća. Ako ne povlačimo granice u odnosima, pristajemo na situacije koje nam nisu ugodne i često nam idu na štetu. Na spomenutom primjeru smo dopustili zaposleniku izbivanje na naš trošak (dobio je plaćeno vrijeme koje je izbivao) kako bismo mu se svidjeli.

No osim što nas je to koštalo financijski, narušilo nam je i odnose s drugim zaposlenicima koji su vidjeli da njihovog kolegu puštamo da kasni na posao, zbog čega su oni također počeli zahtijevati isto. 

eZadar: Treba li poduzetnik/ca moći delegirati neke poslove na vanjske suradnike, ako radi sam/a kako bi ostvario/la odmaranje od odgovornosti i brige za posao?

Andreja: Naravno, poželjno je da poduzetnik delegira neke poslove. Usudila bih se reći da je potrebno delegirati sve poslove u kojima niste „doma“, dakle ne znate dovoljno o njima jer vam za takve poslove treba puno više vremena da biste ih obavili, a postoji i veći rizik od pogrešaka. A poduzetniku je njegovo vrijeme najdragocjeniji resurs koji ima, pogotovo ako radi sam.

Srećom, danas postoje takozvani virtualni asistenti kojima za nekoliko stotina eura mjesečno možete povjeriti različite poslove od vođenja knjigovodstva, administracije, ubacivanja sadržaja na web stranicu, upravljanja društvenim mrežama…

Oslobodite si vrijeme i bavite se onim poslom koji je vaša strast i zbog kojeg ste ušli u svijet poduzetništva. U suprotnom ćete se brzo pronaći u hrpi papira i poslova koje ne volite, poslova koji vam generiraju stres, i ono možda najvažnije, koji ne donose prihode na račun.

A bez dovoljnog priljeva prihoda vaše poslovanje ne samo da neće rasti, već neće biti dugoročno održivo. Ako vam ostane slobodnog vremena nakon što ste delegirali neke poslove, odlično! Provedite ga s obitelji i prijateljima ili u hobiju koji volite. Za odnose, psihičko i emotivno zdravlje, odmor je jednako važan koliko i rad.

eZadar: Postoji li neka formula za one trenutke kad se pitamo ‘što nam je ovo trebalo’?

Hahaha, baš ste me dobro nasmijali. Tipičan poduzetnik se gotovo svaki dan pita to pitanje – što mi je ovo trebalo!? Poduzetništvo samo na filmovima izgleda pravocrtno, lako i kao „uspjeh preko noći“.

U stvarnosti je to daleko od istine. Većina ljudi krene u poduzetništvo sa ružičastim naočalama. Razlozi za ulazak u poduzetništvo su obično sljedeći: želja za više slobodnog vremena, želja za fleksibilnim radnim vremenom i boljom zaradom. No stvarnost je surova.

Želite li više zarađivati, vi zapravo najčešće trebate više raditi. To znači manje slobodnog vremena i manje fleksibilnosti. Barem prvih 5 godina dok ne izgradite čvrste temelje svoga biznisa. 

Hoću reći, puno je izazova i pitanje „što nam je ovo trebalo“ poduzetnici sebi postavljaju često. U takvim situacijama je važno sjetiti se početaka. Što vas je motiviralo da ste krenuli u poduzetništvo? Što to volite raditi, što je vaša strast? Što biste izgubili kada više ne biste bili poduzetnik? Ta strast će vas motivirati da nastavite poduzetničkim putem.

eZadar: Što se tiče radnika - kako postaviti granice sa nadređenim? Na primjer kad pozivi i poruke stižu izvan radnog vremena, kad viče? Pretpostavljam da se i poduzetnici/e susreću s ljudima koji su neugodni, i tad je možda još i teže postaviti granice jer trebate klijente?

Već sam neko vrijeme poduzetnica pa sam malo izašla iz „štosa“ radnika. No da danas radim kod nekog tko viče na mene ili me zove nedjeljom jer nešto „hitno“ treba obaviti, brzo bih dala otkaz.

Organizacije s takvom (ne)kulturom brzo dođu na loš glas, vidi se da tamo nešto ne štima. Mislim da niti jednom poduzetniku nije u interesu da se ružno i s nepoštovanjem ponaša prema svojim zaposlenicima jer nezdrava radna kultura ne utječe pozitivno na rezultate poslovanja, niti na reputaciju koju to poduzeće nosi u javnosti.

Usudila bih se čak reći da je danas nadređenima veći izazov postaviti granice prema zaposlenicima; teško je pronaći kvalitetnog zaposlenika pa im se između ostalog često ugađa. 

Poduzetnici trebaju svoje zaposlenike. Poduzetnici naravno trebaju i svoje klijente, pa kako ste to dobro primijetili, nerijetko otrpe vrijeđanja s njihove strane.

Na svakom poduzetniku je da pronađe tu granicu kada takav odnos postane neugodan i štetan te da povuče granicu.

Nažalost, u posljednjih 8 godina koliko sam u poduzetništvu, doživjela sam svakakve situacije.

Od toga da su se potencijalni klijenti koji me u životu nisu vidjeli derali na mene preko telefona radi visokih cijena (relativno je što je visoka cijena jer je cijena stvar vrijednosti koju nudite) ili jer sam tražila avansno plaćanje, toga da se nisu pojavili na zakazanom sastanku bez ikakve isprike ili su mi recimo na sastanku pričali o svojim privatnim problemima i situacijama koje nemaju apsolutno nikakve veze sa suradnjom i sa mnom.

Kada dugo s nekim surađujete, normalno da ste produbili odnos i ponekad se poslovno poklopi s privatnim. Ipak, važno je znati prepoznati kada je netko pretjerao i otvoreno mu to reći.

Kao i shvatiti to da mi ne možemo utjecati na to što će netko reći, kako će si nešto protumačiti i kako će nešto doživjeti.

Možemo utjecati jedino na naše ponašanje i u tom kontekstu sebi možemo biti najveći prijatelj ili najveći neprijatelj. Povlačenjem granica zapravo stvaramo zdrave odnose i štitimo sebe.