Je li kod nas sommelierstvo ipak sve prihvaćenije i jesmo li se pomaknuli naprijed u tom smislu? Kako je doslo do ideje za prvi TOC festival i to baš u Ninu? Imaju li žene bolji njuh za vino? Na ta i mnoga druga pitanja odgovore smo potražili kod Nine Štulić!

Pokrenula je festival koji je svima pokazao ljepotu života u manjem mjestu...

Kako je došlo do ideje za prvi TOČ festival i to baš u Ninu?  

- Iskreno, bilo je krajnje vrijeme da vratim malo ljubavi koju mi je Nin dao i otpjevam mu jednu od srca! S obzirom da pjevati ne znam, odlučila sam kanalizirati tu ljubav kroz umjetnost hrane i vina. 

Jednom su me opisali kao tvornicu iskustava, pa sam u tom duhu s timom dragih, vrijednih i divnih suradnika osmislila ljubavnu pjesmu Ninu i Dalmaciji. Festival je postao prilika da napokon svu svoju, ali i energiju, kreativnost i znanja drugih kreativaca i sličnomišljenika pretočim u TOČ! 

Jesi li od mladih dana znala čime se želiš profesionalno baviti u životu, tko te usmjerio i kako je teklo tvoje obrazovanje? 

- Za razliku od nekih koji su možda poznavali svoj profesionalni put od malih nogu, ja nisam. Vječna četvorka kojoj sve ide, a u ničemu ne briljira haha. Moja majka, moja zvijezda, odigrala je suptilnu, ali ključnu ulogu u odabiru smjera daljnjeg školovanja. Umjesto da se fokusiram na ono što želim studirati, poticala me da razmislim o onome čime se ne želim baviti. To me dovelo do Agronomskog fakulteta u Zagrebu. 

Moje putovanje krenulo je kad sam upisala kolegij Agroekologija, relativno novi program koji je nudio širok spektar znanja i predmeta. U početku je bilo zbunjujuće i nisam znala u kojem će me smjeru odvesti. No, kad sam počela slušati vinarske i vinogradarske predmete, počela sam otkrivati svoju strast. Važan trenutak dogodio se kada je moj cijenjeni profesor Edi Maletić na jednom od usmenih ispitivanja rekao; “Upiši VV, ti imaš klikere za to!” i time me dodatno potaknuo na daljnji trud oko upisa na diplomski smjer Vinarstva i vinogradarstva. 

Doduše, tada nisam bila najpredanija ili najdiscipliniranija studentica, a moj interes prema vinu istinski je procvjetao tek nakon 24. godine. Težila sam daljnjoj edukaciji stekavši tri diplome WSET-a (Wine & Spirit Education Trust). Praktično iskustvo proširilo sam radom u četiri vinarije Hrvatske, Austrije i Južne Afrike. Osim toga, imala sam priliku doprinijeti dvjema novootvorenim vinotekama, koje su se otvarale tijekom mog “mandata” - Atrox u Zadru i Nesputana vina u Zagrebu. 

Projekt koji je za mene imao posebno značenje bila su Nesputana vina, vlasnika Borisa Sarjanovića.

Uložila sam velik dio sebe u ovaj projekt jer smatram da je u našoj zajednici koja mrvu zaostaje za svijetom od iznimne važnosti educirati ljude i upoznati ih s novim znanjima i iskustvima. Mislim da smo uspješno popunili nedostatke i unijeli svježu perspektivu na hrvatsko tržište.

Što je Vinzual i što sve možemo tu pronaći? 

- Vinzual je ‘passion’ projekt koji se oblikovao nakon povratka iz JAR-a. Služi kao  platforma na kojoj dokumentiram svoja vinska iskustva, putovanja, informacije o vinima i bilješke o kušanjima.

S obzirom na moju ljubav prema fotografiji, odlučila sam izraziti te trenutke kroz Instagram profil, koji je u početku dobro i aktivno funkcionirao. Čak su se stvorile i lijepe kolaboracije, a kratko su se održavale i privatne vinzual vinske radionice.

Međutim, kako su se moje aktivnosti vezane uz vino, posjete vinarijama i kušanja gomilali, pronalaženje vremena za pisanje detaljnih postova na blogu postao je izazov.

Iako nastavljam održavati Vinzual kao svoj osobni blog, voljela bih mu udahnuti novi život interaktivnim sadržajem u bliskoj budućnosti.

Je li kod nas sommelierstvo ipak sve prihvaćenije i jesmo li se pomaknuli naprijed u tom smislu? 

- Rekla bih da je sommelierstvo u Hrvatskoj doživjelo pozitivnu evoluciju. Trenutno sommelieri u Hrvatskoj imaju dobru platformu sommelierskih natjecanja i događanja gdje mogu pokazati svoje talente i stečeno znanje. Te prilike zasigurno potiču osjećaj zajedništva među kolegama koje se ističu od prosječnog, niže obrazovanog ugostiteljskog kadra, te tako doprinose razvoju vinske kulture u Hrvatskoj i profesionalnom razvoju. 

Unatoč tome, mnogi restorani još uvijek ne uspijevaju adekvatno educirati svoje sommeliere i konobare, a s druge strane se čini kao da postoji nedostatak dubljeg interesa za daljnje obrazovanje eđu ‘sommelierima’, što rezultira prevladavanjem neoriginalnih vinskih karti kojima često nedostaje strast i stručnosti. 

U Hrvatskoj se apsolutno zanemaruje maštovitost i zabavni aspekti vina kao živopisnog medija. 

Nadaje, scena "prirodnih vina", iako napreduje, također pati od nedostatka stručnjaka na tom polju. Loše složene vinske karte prirodnih vina zbog nedovoljnog razumijevanja, dovode do kušanja lošijih ili čak i neispravnih "prirodnih vina" koja su dospjela na kartu zbog niskih cijena ili 'greenwashinga'. Ovaj trend, nažalost, udaljava hrvatsku publiku od više dimenzije u svijetu hedonizma i gurmanskih doživljaja. 

Imaju li žene bolji njuh za vino? 

- Prema mom iskustvu, pojedinci koji se bave kulinarstvom i skloniji su uživanju i eksperimentiranju u različitim mirisima i okusima, često razviju povećanu osjetljivost i nijansiranije razumijevanje okusa, mirisa, a time i vina. Bilo da je netko muškarac ili žena postaje manje važno u usporedbi s kultiviranjem znatiželjnog i istančanog nepca. (smijeh)

Osobne preferencije... Bijelo, rose, crno? Ili je to preteški izbor? 

- Haha, moram reći, živa vina su moja omiljena 'boja'! To su vina koja imaju moć zaustaviti razgovore, potaknuti nove i, poput nas, transformirati se od početka obroka do posljednjeg gutljaja.