Raditi ono što voliš, o čemu sanjaš, imati sjajne projekte u vlastitom gradu, umjetnički se izražavati, biti kreativan... sve to i mnogo više je naša vrijedna sugrađanka, Anita Goreta.

Čini li ti se da si oduvijek bila "umjetnički nastrojena", od kada se baviš dizajnom, koje je tvoje formalno obrazovanje?

- Završila sam Kemijsku školu u Zadru i specijalizaciju za modnog kreatora. Neko sam se vrijeme bavila dizajnom i sudjelovala na revijama, nakon čega sam odustala i radila poslove koji me nisu ispunjavali.

I onda sam prije desetak godina, uz svoj redovni posao, počela surađivati s kazalištima i udrugama i na kraju se u potpunosti posvetila kazalištu.

Biti kostimograf je ono što sam oduvijek željela i što mi je bio cilj.

Virginia Woolf kazala je da je najvažnija tzv. Vlastita soba...gdje je tvoja?

U glavi?

Šalim se, trenutačno radim od kuće, ali već sam neko vrijeme u potrazi za novom radionicom koja mi je potrebna i zbog prostora i zbog toga da si mogu odrediti radno vrijeme.

Kad radiš od kuće, to je nemoguće odvojiti.

Retrospektiva, jesi li već razmisljala o izložbi skica i kostima?

Pa zapravo i jesam, i voljela bih to, ali je problem što zbog kratkih rokova većinu kostima napravim "iz glave" tako da imam premalo svojih skica, stoga bi mi za izložbu trebalo puno vremena jer bih morala retrogradno raditi skice, što mi je u ovom trenutku nemoguće, pa ostaje neka želja za budućnost.

Ne samo zbog izložbe, već i zbog toga što bih voljela imati te skice. Za dizajnera nije neobično da ostvari i suradnju s drugim ilustratorom, tako da, tko zna, možda i ta opcija postoji.

Gdje se najbolje kuhaju ideje? Što te može inspirirati? Glazba, filmovi...

Rekla bih da moj posao nije samostalan, već je uvijek dio nekog projekta tako da rijetko kad mogu koristiti trenutačne inspiracije.

Obožavam glazbu i filmove, odlaske na koncerte i izložbe, osjećam da me to pokreće, ispunjava i obogaćuje i na taj način "skladištim" sve ono što po potrebi "vadim".

Ali, evo, nekad se stvari i poklope - tako se na kostimima zEezopa osjeti mala inspiracija koncertom Bjork na kojem sam bila sredinom rujna.

Kako je prošla 2023. godina? Suradnje, projekti?

Pa prošla je sjajno, projekti su mi se dobro rasporedili, radila sam na prekrasnim i inspirativnim predstavama, bila na godišnjem... Radila sam na pet predstava za kazališnu udrugu Igrajmo se i glumački studio HNK Zadar, koje su količinski jako velike, između 30 i 80 kostima po predstavi. Izdvojila bih suradnju s Vinkom Radovčićem na predivnoj i inspirativnoj predstavi "Sagradit ćemo kuću ponovno" i na "(Pret)posljednjoj pandi ili statici".

Predstava "Panda" mi je, koliko god to možda zvučalo smiješno jer su glumci poprilično ogoljeni, bila jedna od kompliciranijih i unatoč tome što je kostimografija naoko jednostavna, doći do toga bilo je zaista teško.

Godinu sam završila u KLZ-u sa zEzopom. U KLZ-u mi je uvijek lijepo, ali ovaj mi je projekt bio zaista predivan i uživala sam u procesu stvaranja s redateljicom Anom Prolić i u suradnji s Robertom Koštom.

Željeli smo da vizualno bude zaista snažna i raskošna, a opet jednostavna i čista i mislim da smo to i postigli. Bilo je jako puno posla oko realizacije i zato bih zahvalila svima u radionici KLZ-a, a također i glumcima na odličnoj suradnji.

U čemu se osobno najbolje osjećaš?

U crnom, to je moja boja. Volim čiste linije, duge crne haljine, uz obavezan dodatak nečega na glavi, šešira ili marame i nekog specifičnog nakita.

Uvijek se jednako oblačim, jedino za svečane prigode stavim crveni ruž.