"Međunarodna plivačka federacija je, međutim, 2015. godine donijela odluku da i muškarci mogu nastupati na velikim natjecanjima. Na Olimpijskim igrama u Parizu će u osmočlanim mješovitim timovima moći nastupiti i dva plivača", kaže izbornica hrvatske reprezentacije.

Sinkronizirano plivanje, koje se po novom zove umjetničko plivanje, atraktivan je olimpijski sport u kojem je Hrvatska u posljednje vrijeme počela bilježiti vrlo dobre rezultate, uključujući i jedan plasman u finale na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Fukuoki.

Izbornica hrvatske reprezentacije Valeria Petrachina smatra da je to kod nas još uvijek mlad i nerazvijen sport, pa ne krije zadovoljstvo time što ju je Vijeće Hrvatskog olimpijskog odbora uvrstilo u kategoriju trenera za razvoj sporta.

„Ovo mi je potvrda da je Hrvatski olimpijski odbor prihvatio i priznao sve ovo što sam do sada napravila, moj dugogodišnji rad i moje rezultate. To mi je poticaj da i dalje radim ono što najbolje znam u životu. Bila sam plivačica, a od moje 18. godine radim kao trenerica u Hrvatskoj. Umjetničko plivanje je u Hrvatskoj još uvijek mlad i nerazvijen sport. Treba puno ulagati, naročito u stručne osobe. Ovo znači da će HOO i dalje podržavati i mene i cijeli naš sport“, kaže Valeria Petrachina u razgovoru za HOO.

Sinkronizirano plivanje je donedavno bio jedan od malobrojnih isključivo ženskih sportova, no na Olimpijskim igrama u Parizu prvi put će moći nastupati i muškarci.

„Na samom početku su se sinkroniziranim plivanjem bavili i muškarci i žene. Vremenom, kako su se plivačice time počele ozbiljnije baviti, to je uistinu postao ženski sport. Međunarodna plivačka federacija je, međutim, 2015. godine donijela odluku da i muškarci mogu nastupati na velikim natjecanjima, ali samo u disciplini mix duet. Naravno, to je bilo napravljeno s ciljem dodatne popularizacije našeg sporta, da se privuku mediji i gledatelji na tribine. Od tada je prošlo osam godina i mogu reći da već ima vrhunskih plivača koji imaju jako dobru tehniku i nimalo se kvalitetom nastupu ne razlikuju od plivačica. A ta neka muška karizma, brutalnost, muški karakter…, to sve doprinosi artističkom dojmu. Na Olimpijskim igrama u Parizu će u osmočlanim mješovitim timovima moći nastupiti i dva plivača. U timu oni neće moći u potpunosti primijetiti spomenutu mušku artističnost jer je kod ekipa uvijek cilj da svi budu ujednačeni i sinkronizirani, ali da će doprinijeti svojem muškom snagom, to je sigurno.“

 U Rusiji, koja je vodeća velesila u ovom sportu, sinkro-plivačice svakodnevno treniraju po devet sati, dva sata na suhom, a ostalo u bazenu, dok je u Hrvatskoj trening ipak nešto lakši, kaže izbornica.

„Ako gledamo moj klub Primorje Aqua Maris iz Rijeke, u koji cure u natjecateljski pogon ulaze s devet ili deset godina, trenira se od četiri do sedam puta tjedno, ovisno o uzrastu plivačica.  Najmlađem uzrastu, kadetkinjama, trening traje dva i pol sata, dok juniorkama traje i do sedam sati. Za te treninge, naravno, puno koristimo vikende i praznike kad one nemaju školu je je školski sustav napravljen tako da se ne može puno izostajati s nastave. A, mi moramo puno vježbati zajedno. Nije trening samo pojedinačno naučiti svaku plivačicu tehnici, bazi i svemu ostalome, nego treba vježbati i sinkronizaciju, a nju radimo samo kad su sve zajedno na treningu, kada jedna drugu vidi, kada jedna drugu osjeti. One moraju znati raditi jako blizu jedna drugoj, a to se uvježbava satima.“

Na Svjetskom prvenstvu u Fukuoki je Matea Butorac ušla u finale, što je za sve koji prate umjetničko plivanje bilo veliko iznenađenje. Valeria Petrachina pojašnjava kako je do tog rezultata došlo i kako ga je ona vidjela.

„Morate znati da na svjetskoj razini na seniorska natjecanja dolaze mahom profesionalne sportašice. U Hrvatskoj sinkronizirano plivanje nije profesionalan sport. Što se tiče Mateje, plan je bio da se u Fukuoki plasira u gornju polovinu svih natjecateljica i to bi bio dosta dobar rezultat za nas. No, kada je Matea odradila svoj nastup bez ijedne pogreške, gledali smo s tribine nastupe drugih plivačica i vidjeli da mnoge koje su imale u startu veću težinu svojih programa od nje nisu bile u stanju čisto odraditi svoje vježbe. Bile su nervozne i radile pogreške, pa je tako Matea ušla u finale. Otkako su se promijenila pravila u sinkroniziranom plivanju su bitne i fizička i psihička stabilnost. Sada treneri i sportaši moraju unaprijed prijaviti težinu s kojom će nastupiti i mora se u vježbi napraviti sve ono što je prijavljeno. Ako se ne napravi sve, gubi se puno bodova. To se dogodilo i u Fukuoki gdje je od 29 plivačica koje su nastupile u kvalifikacijama samo njih pet napravilo svoju koreografiju bez greške. Jedna od tih pet bila je i Matea.“

U Hrvatskoj je trenutno vrlo malo klubova i sportašica koje se aktivno bave umjetničkim plivanjem. Uglavnom je riječ o pogonima u velikim gradovima.

„Trenutno ima osam klubova u Hrvatskoj. Točan broj plivačica ne znam, ali mislim da u svakom klubu ima stotinjak onih koje treniranje baš u natjecateljskim pogonima. Klubove imamo u Zagrebu, Velikoj Gorici, Splitu, Varaždinu i Rijeci. Postojao je i klub u Sisku, no on je nažalost ugašen prošle godine i nadam se da će se možda opet otvoriti. U Rijeci je to dosta popularan sport zbog rezultata koje ostvarujemo. Na državnim prvenstvima često osvajamo prva mjesta, pa to onda bude i u riječkim medijima. Imamo samo jedan klub, pa sve cure koje se žele baviti ovim sportom dolaze k nama. U Zagrebu je ipak malo drukčija situacija jer tamo su tri kluba, pa među njima postoji konkurencija“, kaže Petrachina.