spajalica
Davor Gobac: I dalje smo u garaži u Sigetu. Idemo na gaže i sviramo rock and roll jače nego ikad!
Postoji li još uvijek ta strast prema glazbi? 40 godina je iza njih - Psihomodo Pop!
Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi još jedan intervju u nizu u sklopu atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica.
Posebna nam je čast biti u društvu pjevača, umjetnika i frontmena grupe Psihomodo pop Davora Gopca!
Na fotografiji: Davor Gobac
Fotografija: Matija Grgas
Kako reagiraš kad ti u životu ne ide? Kada tvoje ideje
nisu ljudima nešto? Kad im se glazba i pjesme grupe Psihomodo
popa ne sviđaju?
Ja sam onda uvjeren da to nije moja greška nego njihova.
Mislim, kome je drago kad ga negdje kritiziraju? Nikome, ali
čovjek se s vremenom navikne. Bilo je natezanja s novinarima u
tih 40 godina koliko god hoćeš. Bilo je tu ljubavi i mržnje, ali
to je sastavni dio posla. Ne mogu te svi voljeti, ali ne mogu te
bome ni svi mrziti.
Kako reagiraš na konkretna odbijanja tvojih glazbenih
ideja?
Ovisi. Ako sam s nekim pravom odbijen, ja to shvatim.
Uostalom u nekim poslovnim situacijama, kad ti nešto nudiš, drugi
ima pravo odbiti. To su zapravo specifične situacije i one se
razlikuju od jedne do druge. Ali, ne volim to. Boriš se za sebe i
iznosiš argumente koji dokazuju da je on u krivu.
Dobro, danas tako govori jedan mudri čovjek sa životnim
iskustvom.
Tko je taj? Aha, misliš na mene! Hvala,
Turki!
Ali, reci mi kakav je bio osjećaj kad je došao
samouvjeren, pun sebe mladac, roker, panker Gobac pred
diskografa? Kada si donosio snimke, neke su bile demo, a neke
samo odsvirane i snimljene na probi. Među tim snimkama bila je i
'Ja volim samo sebe' u instrumentalnoj radnoj
verziji. Ljudi kojima si ih ponudio rekli su: "Hvala, mi to ne
želimo objaviti."
Rekli su: "Vi ste super rock grupa, ali niste baš
komercijalni." To nam se dogodilo u Jugotonu. I onda, kada smo
konačno snimili prvu ploču, prodali smo više od 60 000
primjeraka. U ono vrijeme sve što je bilo iznad 30 000 prodanih
ploča diskografima je bilo dobro. Znam da su prve albume –
naklade od 30 000 prodanih ploča, imali poznati rock 'n' roll
bendovi. Svi koji su nešto novo donosili, uvijek su imali taj
problem s komercijalnim izdavačima. Ti nemaš nekakvu povijest iza
sebe kako bi on vjerovao da ćeš se prodavati i biti uspješan. I
onda se dogodi što se dogodi. Mi smo 15 000 ploča prodali u prvih
mjesec dana. Istina, imali smo i baš dobru pripremu za prvu
ploču, ne namjernu, jer nam šest godina nitko nije želio izdati
ploču. Već su vrapci na drveću cvrkutali da ju nemamo i kad smo
je na kraju dobili, to je stvarno bila velika stvar.
Davore, ali ti si i prije pjesama Psihomodo popa imao
nezgodni susret s diskografima koji su te odbili. Reklo bi se,
znao si još kao klinac kako izgleda taj postupak najave, dolaska
i odlaska iz Jugotona. Išao si u sedmi razred kad si u Jugotonu
nudio glazbu Klinske pomore.
Da. Došli smo ja i moj pokojni prijatelj Kemac, mladi
pankeri. To je bilo 1977. godine. I, naravno, nismo dobili
ugovor.
Možda zato jer vas nisu razumjeli. Stihovi su vam bili na
šatrovačkom.
Da, da! S nam je trebao raditi Ivanković, njega su nam
dodijelili u Jugotonu, i to su bili neki pokušaji da nas se, kako
bi se reklo, civilizira. On je rekao kako tekstovi moraju biti na
književnom jeziku i da što nam uopće sve to znači. U našim je
pjesmama bio čisti šatrovački s Kajzerice. I mi, naravno, nismo
dali mijenjati tekst. Mislim, bilo je tu svašta u tekstovima, da
sad baš ne ulazimo u detalje.
No, svoj si pjevački i kompozitorski rad, u jednoj
opuštenoj atmosferi, predstavio svojem društvu dok si još bio u
petom razredu osnovne škole. U to vrijeme stihove si pisao na
engleskom, slušao si Beatlese pa nije čudno da je jedna od tvojih
prvih pjesma nazvana 'Yellow Boat'.
To je bilo prije nego smo osnovali Klinsku pomoru. Sjećam se
da smo pekli kuruzu na Kajzerici i netko je donio akustičnu
gitaru pa smo svirali. I onda su se počele stvarati neke prve
kompozicije. A 'Yellow Boat' bio je moj prvi pokušaj da nešto
napišem u životu. Baš sam u petom osnovne skroz otkinuo na
Beatlese i samo sam njih slušao. I dan danas ih volim.
Baš me zanima za koga ćeš se odlučiti, McCartneyja ili
Lennona?
Meni, kao jednom čudnom vodenjaku, izbor je Lennon, ali
svakako sam svjestan što je McCartney.
Iz današnje perspektive, Beatlesi ili
Stonesi?
Uh, to je jedno od nerješivih pitanja. Zapravo i jedni i
drugi.
Valjak ili Kazalište?
Joj, to su takve veličine da se ne mogu odlučiti.
Što bi ti rekao, tko je nakon dugih šest godina popustio,
vi ili diskograf? Pobijedili ste na natjecanju Demo X Hrvatskoga
radija. Bili ste koncertna i radijska atrakcija, zvijezde Velikog
vriska demo top liste RVG-a, ali na albumu 'Godina zmaja' u nekim
ste pjesmama zvučali dosta nježnije nego na koncertima i demo
snimkama.
Ja sam u to vrijeme već radio s Le Cinema. Slavnik i ja smo
bili, kao Blentoni, gosti Le Cinema, a Piko Stančić je u to
vrijeme bio aktivni popularni producent i naš prijatelj, naravno.
Vidio sam da nećemo dobiti ugovor u Jugotonu, a želio sam da baš
oni objave našu ploču jer su bili najveća diskografska kuća. Piko
im je rekao da će nas oni producirati i zapravo smo, zahvaljujući
njemu, dobili ugovor za prvu ploču. Moram reći da je Piko
napravio odličnu produkciju za album 'Godina zmaja', to se i
danas baš dobro čuje. Točno je znao što napraviti za uho
tadašnjeg rock slušatelja. I danas, kad slušaš tu prvu ploču, ona
i dalje ima neki nevjerojatni šarm. Ali, pankeri u središtu
grada, koji su dolazili na naše koncerte, poludjeli su jer im to
nije bila dovoljno žestoko na ploči. Ne bismo mi nikad prodali 60
000 ploča da to Piko nije tako producirao. Da je to bilo onako
kako smo mi snimili demo pjesme, potpuno sirovo, bojim se da
bismo puno manje prodali.
Vizualni dio je uvijek bio važna tebi i grupi. Omoti
vaših albuma uvijek su izazvali dodatno zanimanje publike i
medija. Ali, kakvi su sve bili prvi komentari članova benda na
tvoj izgled žena Gobac? Na omot albuma 'Sexy magazin' na
kojem izgledaš kao žena?
Pričali smo o tome i to je sve dolazilo nekako prirodno. Već
sam ja prije znao koketirati sa ženskom odjećom. Fotografirao nas
je Bruno Konjević kojem sam rekao kako se hoću fotografirati kao
žena i da moramo napraviti neku dobru scenu. Onda smo u podrum
stavili one crvene zavjese i sve je bilo napravljeno na nekim
daskama i bačvama na kojima sam ja sjedio.
Na fotografiji: Davor Gobac
Fotografija: Matija Grgas
Sređena dama na bačvama?
I onda su došli ovi moji na slikanje i umrli su od smijeha.
Sjećam se da smo tada prvi put nagovorili Šparku da obrije glavu
jer je imao malo rjeđu kosu. Tada nitko nije imao obrijanu glavu,
a danas je to normalno, šeću ljudi obrijanih glava. I kad je
obrijao glavu, slikao se s bijelom pudlicom što je nama bilo jako
smiješno. Piko je radio dizajn omota i znam da je, kad je izašao
album, jedan čovjek – radnik u skladištu Jugotona – rekao
drugom radniku: "Ej, gle kak ta mala ima dobre noge. Zgodnička je
i ima dobre noge." (smijeh) A ono, ja!
Vezano za vizualni dio benda, to su sve bile tvoje
ideje?
Da. Ali i dečkima se sve to sviđalo. Znali smo imati i
probleme zbog toga. Sjećam se promocije albuma 'Sexy
magazin' u Lapidariju. Donio sam ženske bodije da se svi
obučemo u njih, ali nitko nije htio. Ja neću, ja neću, ali sam ih
onda ipak nagovorio.
Koliko si ih nagovarao da svatko odjene svoj bodi, pola
sata?
Tako, pola sata uz nekoliko pića i svi smo završili odjeveni
u bodije. Brada je neki dan odnekud izvukao te fotografije.
Vrištali smo od smijeha. Ne možeš vjerovati kako to
izgleda.
Kad si spomenuo Lapidarij, tamo si prvi put čuo pjesmu
'Zauvijek' koju je izvodila grupa Neron. U Lapidariju te Šparka i
pozvao na zamjenu u bend i evo ostao si do danas.
Istina, tamo sam prvi put čuo Nerona i odmah sam zapamtio
pjesmu 'Nema nje vou vo'. Prišao mi je Šparka i rekao: "Čuj, ide
nam pjevač u vojsku, jel' bi htio s nama pjevati?" Došao sam
na probu, naučio tri pjesme i Kepeski mi je rekao: "U, pa ti imaš
sluha!", i bio sam primljen u bend.
Živiš li glazbu kao nekad? Probe u garaži? Postoji li još
uvijek ta strast prema glazbi ili je to sad već rutina jer te svi
znaju, i nemaš potrebe za novim dokazivanjima?
I dalje smo u garaži u Sigetu. Idemo na gaže i sviramo rock
and roll jače nego ikad.
Imaš istu strast prema glazbi kao što je to bilo i prije
40 godina?
Ja obožavam to raditi. A i uvijek sam volio. Čak mi je sad
nekako i draže, jer sam bio luđi kad sam bio mlad. Sad to jače
doživljavam. Jako pazim da si dobro raspodijelim energiju kad smo
na turneji. Prije bismo se zabavljali cijelu noć, a sad nam se to
rijetko dogodi.
Ima li danas uzbuđenja na sceni? Što se tebi
sviđa?
Meni baš to nije nekako jasno i ne pratim tu komercijalnu
glazbu – narodnjake, cajke i taj neki balkanski pop. Tu sam baš
isključen. Što se rock 'n' rolla tiče ima nekih bendova, ti
klinci odlično sviraju, bolje nego mi u njihovim godinama. Samo,
nema ih u medijima. Svi se preko mreže guraju, a tamo je gužva
jer ima svega koliko hoćeš. I mislim da je autorski rad slabiji
posljednjih godina. Znaš i sam, u osamdesetima svake dvije
godine, ili češće, pojavio bi se neki novi dobar bend. To se sada
dosta teže događa. Mladi puno pjevaju i pišu na engleskom jeziku,
a mislim da je to zabluda. Ne možeš postati poznat u Hrvatskoj
ako pjevaš na engleskom. Ta mjesta su zauzeli strani izvođači.
Ako doma hoćete imati neki hit, to mora biti dobar tekst koji svi
razumiju, mora biti na hrvatskom jeziku.
Vi ste bili zanimljivi i stranoj publici i pjevali ste na
hrvatskom jeziku. MTV epizoda bila je jako važna za vas. Ruku na
srcu, tek ste tim priznanjem, gostovanjem u Amsterdamu, dobili
pravi glazbeni status, bez obzira na to što ste i prije toga
imali obožavatelje, albume i uspjeh na radiju. Dobar dio
glazbenika i kritičara smatrao vas je neozbiljnim
bendom.
Da. U Nizozemskoj nam je bilo zanimljivo pjevati naše
autorske stvari na engleskom, a obrade pjesama od grupa Velvet
Underground i T-Rex na hrvatskom jeziku. Dakle pjesme
koje oni dobro znaju pjevali smo na hrvatskom jeziku. To je njima
bilo zanimljivo i Marcel Vanthil, koji nas je prvi pustio u
svojoj emisiji na MTV-u, odmah se zalijepio na 'Ja volim
samo sebe'. To mu je bila super stvar. Bili smo i poslije kod
njega u Londonu i družio sam se s njim. Javio sam mu se prije
godinu dana preko Instagrama: "Ej, Marcel, jel' se sjećaš?", a on
je napisao kako se ne bih sjećao. Nisam mu želio dosađivati, samo
sam se javio da zna da smo još živi.
Na fotografiji: Davor Gobac sa Zlatkom Turkaljem Turkijem
Fotografija: Zlatko Turkalj Turki
A turneja u Rusiji? Eh, da mi je to bilo vidjeti! Kako su
na vas gledali u Moskvi u to je vrijeme na snazi bila
perestrojka, a na pozornicu je izašao našminkani Gobac u visokim
potpeticama? Održali ste 60 koncerata.
E, da je i meni to bilo vidjeti! Na turneji smo bili dva i
pol mjeseca. Prvi koncert bio je u Tomsku u Sibiru. Dvorana je
primala između sedam i osam tisuća ljudi, ali nije imala tribine
nego su bile postavljene stolice. Mi smo došli iza pozornice
i nismo vidjeli dvoranu jer su ispred nas bili zatvoreni
zastori. A ono, u dvorani potpuna tišina. Ja govorim bendu: "Pa
kaj nitko nije došao?". I mi razmaknemo zastore, a tamo puna
dvorana do zadnjeg mjesta i svi šute. Vidiš kako pristojan
svijet. Kad smo počeli svirati, neke žene iz publike počele su
nam bacati ceduljice. I ja sam to spremao u džep. Jedan je čovjek
skinuo košulju i počeo vitlati njome, njega su odmah izbacili
van. U prvim redovima sjedili su oficiri crvene
armije.
Pa ti pjevaj!
Meni je bilo super! Ja sam skakao, skidao se gol do struka,
oficiri su gledali i mislili toga bi trebalo u Sibir poslati, a
već jesmo u Sibiru. I kad je sve to završilo, idem ja čitati one
ceduljice. Mislio sam da su djevojke ostavile brojeve telefona,
kad ono na ceduljicama piše: "Daj se malo stišajte! Odite doma!"
Ne možeš vjerovati što su pisale. Ali tamo smo svirali šest
koncerata, dva koncerta dnevno u tri dana. To je na kraju sve
bilo dobro, malo čudno raspoloženje i imao sam osjećaj da sam se
vremeplovom vratio barem trideset godina unazad. Ono, u
šezdesete. Kad smo svirali u Erevanu, to je u Armeniji, tamo su
porazbijali sva stakla. Imali smo šest koncerata. Dvorana je
primala preko dvadeset tisuća ljudi i bila je rasprodana. Bila je
potpuna frka tamo. Bacali su mi cigarete jer me nisu pustili na
pozornicu s cigaretom pa sam rekao pred dvadeset tisuća ljudi:
"Njet kurit na scenju" tak sam nekaj pizdil i zbog toga su mi
ljudi počeli bacati cigarete. Za minutu je pozornica bila
zatrpana cigaretama, a ja sam jednu podignuo i pitao: "Tko ima
vatre?"
Je li Psihomodo pop imao krizu? Jesi li imao osjećaj da
nećete moći ostati zajedno, da jednostavno nešto više ne odgovara
i da to nije to?
Bilo je natezanja i to ti je normalno u tom poslu, ali nikad
nismo govorili o razilaženju i tome da više nećemo zajedno
raditi. Mislim da je najozbiljniji trenutak bio kad je Tigran
umro. Tad smo se svi zapitali: "Što ćemo mi dalje?"
Izdvojeno
-
U prvoj utakmici 17. kola HNL-a Slaven Belupo je kao domaćin svladao Goricu sa 2-1 (0-1). Gosti su poveli golom Medina Gashija (8), no Alen Grgić (67) i Antonio Jagušić (82) su u nastavku preokrenuli.
-
U Dalmaciji će osobito na otocima puhati jako jugo, a popodne sjeverozapadni vjetar. Bit će promjenjivo, povremeno uz kišu, lokalno moguće i obilnim pljuskovima. Jutarnja temperatura zraka od 6 do 10 °C, u unutrašnjosti niža, između 2 i 4 °C, a popodnevna od 9 do 14 °C
-
Bacivši pogled na impozantan niz priznanja koje je Audiardov najnoviji i svakako najluđi uradak u dugovječnoj karijeri do sad prikupio, čovjek bi lako mogao steći krivi dojam kako se pred njim doista nalazi najimpresivnije filmsko ostvarenje godine, ali istina je potpuno drugačija.
-
Mjerenje inteligencije kod životinja prilično je škakljiva stvar. Međutim, provedeni su brojni pokusi kako bi se testirale sposobnosti sićušnih mozgova kukaca. Rezultati su iznenađujući.
Reci što misliš!