Večeras u kultnoj zadarskoj Gini izložbu slika otvara zadarski umjetnik, prof. Valentino Radman. Možda niste upoznati s njegovim stvaralaštvom, ali na neki od divnih murala koje je izradio sigurno ste već naišli!

Basic stuff: sjećaš li se svoje prve samostalne izložbe? 

- Da, bila je u prostoru Gradske knjižnice, prije petnaest godina. Izlagao sam slike i crteže. Gradska knjižnica je vrlo popularan prostor, pa je izložbu vidjelo jako puno ljudi.

Koliko je Zadar napredovao u posljednjih 10ak godina u smislu izložbenih mogućnosti; jesmo li svedeni na periodična ponavljanja kroz godinu? 

- Dobro pitanje: našlo bi se argumenata i za plus i minus. Na poluotoku imamo Gradsku ložu, Kapetanovu kulu, galeriju ZadArt i Cafe Galeriju Gina. Plus odnedavno i Dvije palače kao veliki izložbeni i multimedijalni prostor. Kad se to ovako nabroji ne izgleda loše, no likovne izložbe – pogotovo one prvorazredne, nisu pretjerano učestale. Razlozi su različiti, a jedan od njih je i nedovoljna likovna educiranost publike, rekao bih. Što je tu prvo, kokoš ili jaje, teško je reći, ali ostaje činjenica da 90% posjetitelja izložbi su oni koji dođu na otvorenje. Sutradan i kasnije...hm...

Osvrt na projekt Muzej 2 palače ?

- To je kapitalan projekt i Zadar je njime puno dobio. Nadam se da će management 2 palače maksimalno iskoristiti potencijal tih prostora. Ideja da se dio fundusa Moderne galerije tj. Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti izmjesti na dvije godine u 2 palače je sjajna. Tamo profesori likovnog odgoja i umjetnosti trebaju voditi školarce kako bi djeca stekla naviku posjećivanja izložbi. U muzejima vani se stalno „spotičeš“ o klince koji sjede u krug ispred djela, diskutiraju s kustosima, crtaju i sl. Tako treba i ovdje. 

Gina je uvijek posebna priča za svakog umjetnika koji tu izlaže, što ćeš nam tu predstaviti? 

- Je, Gina je kultni prostor već četiri desetljeća, zadarska institucija. Prostor je upravo onakav kakav volim: ugodan i neformalan. Tako sam i koncipirao izložbu: ona nema neku dominantnu crtu koja bi se provlačila kroz sva djela, nego sam zamislio da kad čovjek uđe u prostor osjeti kao da gleda slike na zidovima nečijeg dnevnog boravka: eklektičnu kolekciju portreta i slobodnijih poluapstraktnih kompozicija.

Imaš li faze u životu nalik stvaralačkoj krizi (težak izraz), odnosno, dane ili tjedne kada baš ništa ne skiciraš, gdje se "puniš" za rad? U prirodi, uz glazbu i sl.?

- Da, imam, kao i svi koji se bave umjetnošću. Bude dana i tjedana kada zbog školskih i drugih obveza ne stignem slikati, ali nastojim barem nešto žvrljati na papiru: nulla dies sine linea, rekli bi stari Latini. Slikanje je pak i intelektualni i fizički proces, nakon višesatnog slikanja doslovno osjetiš da si svoju energiju transferirao na platno. Slika je, pored ostalog, materijalizrani oblik autorovih emocija, znanja, vremena i energije. Dok slikam, uvijek slušam glazbu, a poslije na bicikl pa u prirodu.

Mural u ulici Stjepana Radića

Valentino Radman je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Ivice Šiška.  Uže područje zanimanja mu je klasična metoda gradnje slike tehnikom ulja na platnu/panelu kakva se primijenjivala tijekom visoke renesanse, baroka i 19. stoljeća. Specijalnost mu je portretistika.

Osim slikarstvom bavi se grafičkim dizajnom, ilustracijom i fotografijom. Autor je nekoliko murala na području Zadra. Predaje umjetnost u Gimnaziji Frane Petrića.

Do sada je imao tri samostalne i više skupnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu.