Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi još jedan intervju u nizu u sklopu atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica. Posebna nam je čast biti u društvu članova grupe Let 3, ovogodišnjih predstavnika Hrvatske na Eurosongu!

Zoran Prodanović Prlja, Damir Martinović Mrle i Zlatko Turkalj razgovarali su o 40 godina bavljenja glazbom, glazbenoj umjetnosti, politici i glazbi, važnosti scenskog nastupa, glazbenim provokacijama, različitim analitičarima koji danima objašnjavaju značenje pjesme "Mama ŠČ!"...

Koncertom Antivalentinovo u Domu sportova još ste jedanput dokazali da se najbolje osjećate na pozornici okruženi svojom rock-ekipom i vjernom publikom.
 
Mrle: U takvom okružju mi se osjećamo kao kod kuće. Kad svira rock and roll, onda mi volimo plesati i pjevati, šaliti se. Tu smo baš kao kod kuće, ali mi imamo i dajemo malo više od tog rock and rolla. Cijeli naš izričaj je jedan specifičan rock and roll koji mi njegujemo. Ja bih ga nazvao, čak ima i naziv taj naš rock and roll, a to je psychedelic trash. 
 
Ne treba posebno objašnjavati i donositi definiciju vašeg stila, dovoljno je reći Let 3. To povezuje sve ono što ti i Prlja radite gotovo četrdeset godina.
 
Prlja: To naglašavam za sve one koji ne znaju za nas samo da im malo približimo tko smo mi jer nemamo sliku, imamo samo zvuk.

Misliš za one koji su vas otkrili nakon Dore i na Dori? Pa, dobro, čekali su samo četrdeset godina.
 
Mrle: (smijeh) Došlo je i to vrijeme da to sada vide svi.
 
Kako komentirate tako velik broj analitičara koji su se uključili u objašnjavanje vaše pjesme "Mama ŠČ!"? Danima se već javljaju u različite medije i emisije kako bi objasnili što ste vi zapravo željeli reći. Koji analitičar i koja teza su vam se najviše svidjeli, koja vas je nasmijala, zabrinula, a koja vam je donijela neku novu spoznaju o vašoj pjesmi za koju niste znali? 
Prlja: Iskreno, toliko je toga što si nabrojio da nisam stigao baš sve to niti popratiti, a i toliko je toga bilo da od šume ne vidiš stablo. Tako da nijednu analizu baš ne bih nekako istaknuo da se možda netko ne osjeti prozvanim ili da pomisli: "Aha, evo ja sam pogodio svojom analizom." Mislim da je to sudbina umjetničkih djela. Stoljećima se raspravlja o Mona Lisi, o njezinu osmijehu, tko je Mona Lisa? Je li to neki mladić?  Je li to gospođa itd. Tako su se i u vezi s pjesmom "Mama ŠČ!" stvorili misterij i rasprave, a to je uvijek dobrodošlo jer naše akcije uvijek potiču i reakcije. I dobro je što potiču neke rasprave jer raspravljati je dobro. Rasprava uvijek dovede do nekakvog rješenja koji ide prema nečemu boljemu. Kad se ne raspravlja, onda se sve nekako drži u čvoru. Kao da ljudi ne razgovaraju međusobno. Treba razgovarati, treba raspravljati i nama je drago što se tako potaknula baš živa i dinamična rasprava o našemu nastupu na Dori i našem angažmanu na Eurosongu i tako dalje.
 
Zapravo, ne znam kada se u posljednje vrijeme toliko govorilo o glazbi. Da je umjesto politike i drugih tema glazba došla u prvi plan.
 
Mrle: Glazba je uvijek jača od svega i sama ta priča o ŠČ. ŠČ je zapravo jedna energetska bomba, ali ne ona destruktivna nego je to bomba koja obnavlja duh i tijelo. To je kao jedna katarza. Znači, jedna bomba puna energije. Kad je dobijete, kad kažete ŠČ, vi je već počinjete širiti i ona jednostavno vibrira po cijelome vašom tijelu i čini vas  sretnima. To je bomba ljubavi.
 
Politika ima mjesto u toj bombi punoj ljubavi ili ne? To vas pitam zato što se ovih dana se puno nagađa i raspravlja o tome što ako na Eurosongu zabrane bilo kakvu političku poruku. U Vašem slučaju poruku iz pjesme "Mama ŠČ!". Onda se moramo podsjetiti kako je 2016. godine na Eurosongu  pobijedila Jamala, ukrajinska predstavnica koja je tada u svojoj pjesmi  naziva "1944" govorila o Staljinu, odnosno o tragediji krimskih Tatara. Vi u pjesmi "Mama ŠČ!" nikoga imenom ne spominjete, a svima je poruka jasna i izravna.
 
Prlja: U ovom je trenutku ona univerzalna. Trenutačno znamo tko je maneken, maneken te neke ekipe moćnika koji misle da je planet njihova igračka i da imaju gumb na raspolaganju i da tim gumbom mogu upravljati sudbinama milijuna ljudi. Na kraju krajeva, živimo u tom vremenu, to je nama ovdje doslovno pred vratima. Mislim, ne možemo to ignorirati. Mi kao kreatori i kao umjetnici imamo pravo i potrebu reagirati. Takvi smo uvijek bili. Nažalost, pjesma će i za 20 godina pjesma biti aktualna samo što će možda neki drugi maneken biti na toj modnoj pisti te bahate ekipe.
 
I imati tu moć?
 
Prlja: Imati tu moć. I prije dvadeset godina je bilo takvih. Takva je ljudska povijest. Onaj Pasolini je jednom rekao: "Jedan rat nam nije dosta da odrastemo." Ima i tu dosta istine, kad vidimo i kad pogledamo malo. Mi bismo poručili da je vrijeme da se malo okrenemo naprijed, a ne da stalno idemo dva koraka naprijed tri natrag i uglibimo u nekakve stare traume, i ne samo mi nego globalno. Ali, eto, svaka kaplja mokri pa naš angažman je u tom smjeru da pokušamo planet učiniti boljim mjestom.
 
Uloga umjetnosti, pogotovo uloga rokera uvijek je bila da govori o anomalijama, nepravdama u društvu, o situaciji koja je oko nas? Da kritizira. To je Let 3 često i činio na svoj specifičan način. 
Mrle: Tako je. Mi smo tu uvijek nekakav filtar u društvu. U ovom trenutku kad pustimo tu neku našu pjesmu ili neki naš izraz ili neki naš performans onda u biti čekamo, gledamo što će se dogoditi unutar tog društva. Neke stvari se jednostavno počnu filtrirati, odvajati. Počinje se o njima puno govoriti, komentirati i onda se na taj način društvo, kao da se malo čisti je l'?  Dolazimo do nekakvih zaključaka iz toga.
 
Let 3 znači namjerno provocira, dolazi kao glazbeni poticaj?
 
Mrle: Poticaj i provokacija. Ne znaš što uopće tko misli. Ide li svijet u pravom smjeru ili ne? Ovo je samo malo da se preispitamo. Mislim, mi ne kažemo da postoji rješenje niti ga mi preporučujemo. Ne, to ne bi bilo lijepo. Mi samo kažemo što se u ovom trenutku događa i  postoji li neko pozitivno mišljenje o svemu tome. U biti je pozitivno mišljenje najvažnije od svega. Uvijek se ljudi mogu naći oko nečega pozitivnog i onda nam je svima ljepše.
 
Prlja, koje povlastice imaš u svojoj Rijeci?
 
Prlja: Kako misliš? Kao građanin?
 
Kao građanin, umjetnik, pjevač kao član sastava Let 3.
 
Prlja: Dobitnik sam godišnje nagrade Grada Rijeke. U jednom sam trenutku dobio gradski stan na uporabu što je onda bilo, recimo, na neki način povlastica, ali u posljednje vrijeme po cijenama sad to uopće više nije nekakva povlastica. Jednostavno sam podstanar u gradskom stanu. Plaćam najamninu kao i bilo koji drugi podstanar, ali eto opet sam to dobio, ajde recimo, na račun nekakvih zasluga. No, prema mojemu je mišljenju najveća povlastica što imam osjećaj da su Riječani uglavnom ponosni na Let 3 i da smo jedan od brendova grada i to je nešto što je zaista najljepše.
 
Premda se svi sada zabavljaju uz "Mamu ŠČ!", ali to uopće nije pjesma zabavne tematike. Vi govorite o vrlo ozbiljnom problemu i poruku ste donijeti na svoj teatralan – kazališni način.
 
Prlja: Pa da. Zapravo, to je tako, ali očito takve stvari funkcioniraju na taj način. Kad su stvari jako ozbiljne, napraviš ih nekakvim dadaističkim pristupom na prvi pogled banalno ili jednostavno kao dječju pjesmu, brojalicu. Tek tada takve stvari brže dođu do ljudske svijesti i privuku pozornosti publike.

Na fotografiji: članovi sastava Let 3 Prlja i Mrle sa Zlatkom Turkaljem Turkijem
Fotografija: Zlatko Turkalj Turki

To je zapravo najteže napraviti. Nešto jednostavno, izravno, s milijun poruka o kojima svi raspravljaju. Ali, kad govorimo o radu sastava Let 3, jeste li možda ovih dana razgovarali zašto netko nije analizirao pjesmu "Nafta"?  Jednu od vaših sjajnih pjesama, koja također ima poruku. U tom videospotu tata nosi dvije zastave – hrvatsku i američku zastavu. Ili, primjerice, zašto nitko nije analizirao tko je profesor Jakov?
 
Prlja: Pa da, razumijem, a dobro sad… naša je publika uvijek uz nas, ali konkretno, "Nafta" to je baš pitanje energije pjesme. Ona je univerzalna, a sam tekst je isto nastao na jedan naš specifičan način rada, na naš mozaičan način. Nekakve rečenice smo sklopili sve na jednu hrpu i shvatili da te rečenice, kad smo ih malo presložili, mogu biti odličan tekst i tako je bilo. To je baš ono kao puzzle. Takav je naš cijeli izraz, jedan mozaični izraz koji ne se sastoji samo od glazbe nego i od naših javnih akcija, od spotova, performansa, kostimografije, koreografije. Uglavnom, višeslojni smo. To nas veseli.  
Mrle: Priča "Mama ŠČ!" traje već nekoliko godina. Sama riječ ŠČ nastala je prije nekoliko godina u jednome mojemu performansu i onda se krenulo. Krenulo u nekakvu ŠČ proizvodnju što piva, što čarapa, što majica, šalova, nemam pojma što se sve pojavilo i nekako su ljudi zavoljeli to. Zavoljeli su taj ŠČ. Ne kao sad, ali već je i tada bila, 'ajmo reći, čarobna riječ i već je bila u narodu. Nakon toga smo Ivanka Mazurkijević i ja radili predstavu u splitskome Hrvatskome narodnom kazalištu u režiji Paola Magellija. Radili smo LizistRAT i jedni od najvažnijih dijelova teksta bili su Predraga Lucića, koji je mene baš jako inspirirao da napišem danas svoju pjesmu. Uglavnom, nakon premijere te predstave ja i Paolo zaključili smo da, s obzirom na to da ima jako puno glazbe unutar te predstave, da bismo sad mogli iz toga izdvojiti glazbu i napraviti jedan potpuno novi projekt koji bi se zvao ratna opera. Zvali smo TBF da nam gostuje u jednoj pjesmi, pa sam rekao da mora onda gostovati, naravno, i Prlja i Let 3. Ja i Prlja smo u biti osmislili pjesmu "Mama ŠČ!", koja je zapravo dio te ratne opere. A onda smo u jednom trenutku samo rekli: "Pa zašto ne bismo otišli sad na Euroviziju?" Mislimo da je pjesma dobra i da se treba što šire i više ljudima  predstaviti. Tako smo mi to nekako spojili, a na kraju je ispalo da je Dora u biti naš projekt, a ne smo mi u Dori. Obrnuli smo stvar.
 
Kad ćemo čuti i vidjeti cijelu ratnu predstavu?
 
Mrle: Trenutačno nemamo vremena to završiti.
 
Što ako s BBC-ja kažu da nešto treba mijenjati u vašem nastupu za Eurosong, da nešto neće prihvatiti, a vidjeli smo na Dori. Što nećete sigurno dati da se mijenja.
 
Prlja: Pa, ja ne vjerujem...
 
Dobro, ŠČ ostaje.
 
Prlja: ŠČ sigurno ostaje. Mislim oni znaju, za sve. Vidjeli su naš nastup s Dore i da je bilo ikakvih problema već bi reagirali.

Mrle: Tako da ja uopće ne vjerujem da će nešto mijenjati. To samo mediji ovako malo vole pisati i govoriti, ali eto imaju sad i engleski tekst. I sve je u redu. Mislim guzica, ne znam što bi tu bio problem s guzicom. Ženske guzice gledamo svakodnevno svuda oko nas u svim terminima, a kao muške nije lijepo gledati. A mi smo za ravnopravnost. Ako mogu žene, što mi ne bismo mogli.
 
A zbog čega je Let 3 na pozornici gotovo četrdeset godina nego zbog ljepote.
 
Prlja: Tako je (smijeh).
 
Prlja, je li ti ruža najdraži cvijet?
 
Poprilično. Je, mislim volim i ciklamu.
 
Ciklama bi se malo teže uklopila u nastup sastav Let 3 (smijeh).
 
Da, ona više voli hlad, a ruže više vole sunce. Ali što se tiče toga što si pitao, mi idemo u Liverpool biti Let 3. Obećavamo svima da ćemo tamo biti Let 3 u svakom slučaju. Tako da nemamo straha da će nas nešto uštrojiti, što bi se reklo.