Obitelj Krnčević, porijeklom s otoka Vira i iz Malinske na otoku Krku, dobila je na Danima hrvatskog turizma u Šibeniku glavnu nagradu u kategoriji malih i obiteljskih hotela

Obitelj Krnčević, porijeklom s otoka Vira i iz Malinske na otoku Krku, dobila je na Danima hrvatskog turizma u Šibeniku glavnu nagradu u kategoriji malih i obiteljskih hotela, dok je na nedavno održanom 34. Kongresu ugostitelja od Hrvatske gospodarske komore dobila još jedno vrijedno priznanje za izniman doprinos razvoju obrtništva te promicanju ugostiteljske i turističke struke. Virsko-krčki Krnčevići žive i rade u Malinskoj na otoku Krku, gdje se nalazi njihov nagrađeni obiteljski Hotel Vila Rova za čiju su kreaciju zaslužni 56-godišnji Viranin Ivica Krnčević, njegova supruga i vršnjakinja Slavica Krnčević iz Zidarića u Malinskoj-Dubašnici te njihovo troje djece; kćerka Danica Purić (33), sin Petar Krnčević (26) i najmlađa kćerka Marica Krnčević (23).  

- Cijela je obitelj aktivno uključena u rad hotela. Supruga Slavica bavi se administracijom i financijama, Marica i Danica recepcijom, prodajom i marketingom, dok je Petar zadužen za gastronomiju hotela. Ja koordiniram rad svih odjela - kaže vlasnik Ivica Krnčević čija je malinskarska Vila Rova – nazvana po istoimenoj uvali -  komadić raja uronjen u Rovu na samom moru. Hotel ima četiri zvjezdice i 23 luksuzno opremljene smještajne jedinice, a o brendu koji uključuje Hotel Vila Rova, Restoran Vila Rova, Rova Bistro & Beach Bar te Wellness & Spa Vila Rova, brine dvadesetero stalnih zaposlenika i još dvadesetero sezonaca. Na šibenskom eventu svega najboljeg u hrvatskom turizmu, Krnčevićeva Vila Rova ostavila je iza sebe poznatu i pitoresknu Vilu Magdalenu iz Krapinskih toplica te senzacionalni Hotel Heritage Forza iz Baške. U obrazloženju nagrade koju su dobili Krnčevići navedeno je kako je njihova Vila Rova nagrađena „zahvaljujući kvaliteti svoje ponude koju desetljećima prepoznaju i vjernošću nagrađuju njihovi brojni gosti, kontinuiranim ulaganjima u kvalitetu smještaja, ali i u sadržajnost te kvalitativnu razinu svih ostalih usluga koje se nude“. A iz razgovora s Ivicom Krnčevićem saznali smo kako se nudi zaista mnogo. 

Gospodine Krnčeviću, tko je na Danima hrvatskog turizma preuzeo nagradu i kakav je osjećaj bio dobiti najvažniju nagradu u hrvatskom turizmu? 

- Osobno sam preuzeo nagradu za najbolji mali obiteljski hotel koju mi je uručio gospodin Dragan Kovačević, potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu i turizam. U dvorani me je pratila supruga Slavica, pa smo nakon dobivanja nagrade osjetili neizmjerni ponos i taj smo trenutak željeli podijeliti sa svima. S druge strane, nagrada nam dolazi kao vjetar u leđa i motivacija za budući rad. Vrlo brzo uviđate da su dobivene nagrade i priznanja lijepa stvar, ali da ih daljnjim radom i trudom treba dodatno opravdati. U turizmu je potrebna stalna prilagodba na novonastale situacije. Drugim riječima, nema opuštanja. Sretan sam i zahvalan i zbog nagrade Hrvatske gospodarske komore. 

Što je ono nešto posebno što Vi i Vaša obitelj prepoznajete kao Vilu Rovu, odnosno što je razlog uspjeha i općenitog prepoznavanja vrijednosti koje su utkane u obiteljski posao?

- Ono što nas kroz ovih 26 godina opisuje i karakterizira je naš odnos prema gostu i želja da svaki naš gost bude – oduševljen gost. Svjesni smo da se svake godine na Jadranu i šire grade novi objekti te da gosti imaju neograničen izbor biranja smještaja. Kako od prvog dana njegujemo istinsku i iskrenu gostoljubivost, vjerujem da su naši gosti prepoznali upravo te vrijednosti i da se u našem hotelu osjećaju ugodno i voljeno. 

Kada ste krenuli u posao, prije 26 godina kako kažete, koja je bila osnovna ideja i koliko je danas ostalo od te početne točke razvijanja biznisa? 

- Ja sam po struci ugostitelj, školovani konobar. Osamdesetih sam godina iz Vira  zahvaljujući pokojnom ujaku Njegovanu Liveriću, također Viraninu i ocu našeg direktora Turističke zajednice Srđana Liverića, došao raditi u poznati hotelski kompleks Haludovo. Pokojni ujak bio je direktor Haludova, mjesta koje je u ono vrijeme bilo pojam turizma i vrhunske usluge. Tamo sam upoznao današnju suprugu Slavicu i ubrzo smo osnovali obitelj. Nakon nekog vremena dobio sam priliku i počeo raditi za američku kompaniju Celebrity Cruises. Kako sam brzo napredovao, tako me je kompanija htjela trajno zaposliti u SAD-u, pa smo neko vrijeme supruga Slavica i ja ozbiljno razmišljali o toj ponudi. No prekretnica je bila događaj za koji malo ljudi zna i o čemu teško govorim. Tragedija je 1994. zadesila našu obitelj, točnije 28. studenoga 1994. poginuo je moj brat Boris koji je kao hrvatski dragovoljac svoj život dao za Hrvatsku. Kao što znate, glavna ulica u Viru nosi njegovo ime. Bili smo jako povezani. I on je radio u Haludovu i na Kvarneru osnovao obitelj. Za njega me vežu brojne uspomene koje nakon punih 28 godina i dalje prepričavam s njegovom suprugom Đanom i kćeri Teom. Bratova pogibija bila je upravo trenutak u kojoj je ideja Vila Rove krenula u realizaciju. Hotel Vila Rova prva je kuća u uvali Rova izgrađena 1996., a idejni začetnik i vizionar Vila Rove bio je Slavičin otac, pokojni Anton Milčetić. Nakon ulaska u obitelj Milčetić, moj pokojni tast darovao mi je povjerenje da na obiteljskom zemljištu sagradimo kuću u uvali Rova i da se s tim dobivenim kapitalom krenemo baviti turizmom. U početku je Vila Rova bila pansion najviše kategorije u Hrvatskoj, a od 2003. je hotel, tako da je od početne ideje suštinski zapravo ostalo sve.  

Vrijeme od pokretanja posla u nesigurnim 1990-ima do današnje činjenice kako je turizam najvažnija gospodarska grana u Hrvatskoj, potvrdilo je viziju Vaše obitelji. Pretpostavljam, ipak, kako to nije bio nimalo lagan put? 

- Zaista nije bilo nimalo lako. Bili smo jako mladi, tako da smo nedostatak znanja o poslovnim procesima nadoknađivali velikim trudom, radom od jutra do mraka, ali uvijek s nasmijanim licima prema dragim gostima. Kada pogledam unatrag, vidim da smo cijelo vrijeme kontinuirano gradili i stvarali, osluškivali potrebe gostiju i uvažavali njihove kritike i želje. Propustili smo puno obiteljskih događaja, važnih trenutaka naših prijatelja i obitelji, a radili smo pod teretom velikih financijskih opterećenja. Moja je supruga 20 godina paralelno radila kao učiteljica u školi i brinula se za recepciju i administraciju hotela. Sada je sve sjelo na svoje mjesto. 

Što Vas je kao obitelj vodilo u kreiranju brenda Vila Rova? Osjećaj za posao, strast prema turizmu, profesionalnost, možda nešto drugo, ili sve zajedno? 

- Mislim da ni moja supruga niti ja pred 26 godina nismo mogli sanjati o ovakvom rastu i razvoju Vila Rove. Sve se dogodilo postupno. Ljeti radite, u jesen sakupljate dojmove i zatvarate, potom zimi unaprjeđujete posao, da bi u proljeće krenuli u novu sezonu. Drugo, u početku sam osjećao veliku odgovornost i potrebu da opravdam priliku i povjerenje koje mi je dano kada smo izgradili objekt. Tu je još osjećaj za posao i strast prema turizmu. Osluškivali smo goste, dojmove i savjete, pokušali smo prihvatiti sve ono što gost kritizira i predlaže. Oduševljen gost je bio i ostao nit vodilja u našem poslu. 

Imate li viziju kako će Vila Rova izgledati za pet, deset ili petnaest godina? Razmišljate li možda o širenju posla i djelatnosti, ili o unaprjeđenju usluge u postojećem objektu?

- Unaprjeđenje usluge nužno je za kontinuirani razvoj u turizmu, što se pokazalo točnim u našem slučaju. Volimo kada stalni gosti usporede naš hotel pred nekoliko godina i danas. Oni vide razliku i cijene pozitivne promjene. Zato smo, na primjer, trenutno fokusirani na restoran Vila Rova. Smatramo da je ponuda restorana nešto u čemu još više trebaju uživati i vanjski gosti, koji ne ostvaruju noćenja u hotelu. Nadamo se da će nova ponuda restorana biti dodatni razlog za posjet Malinskoj i otoku Krku. U narednim godinama planiramo ostati zelena oaza elegantnog i privatnog odmora, odnosno hotel s vrhunskom uslugom i izvrsnom gastronomskom ponudom. Vjerujem da će u godinama koje dolaze naša djeca preuzimati sve više angažmana u poslovanju i da će donositi prave poslovne odluke u smjeru unaprjeđenja, ali i širenja djelatnosti. Volio bih kada bi otok Krk napokon profunkcionirao kao destinacija koja uistinu živi i radi u turizmu svih 365 dana u godini. Zasad je ta ideja prisutna samo na papiru. 

Visoke ocjene koje Vaš objekt ima na portalima i platformama govore kako gosti Vile Rove pozitivno izražavaju zadovoljstvo plaćenim i dobivenim. Je li to recept za uspješno vođenje turističkog objekta, ili općenito, turističkog biznisa?  

- Iskrenost i autentičnost ponude ključ je takve ocjene. Pokušavamo maksimalno realno, ali i profesionalno marketinški predstaviti svoj hotel prema potencijalnim kupcima. Naravno da se mali obiteljski hoteli ne mogu mjeriti s velikim hotelima koji su prepuni sadržaja i, figurativno rečeno, s neograničenim financijskim mogućnostima. Naš je pristup osobniji, topao i bez velikih gužvi. Svakom gostu šaljemo poruku da je bitan. Recenzije i ocjene gostiju su samo posljedica, ali ne i motiv našeg pristupa gostu. 

Imate lijepu lokaciju i lijep objekt, no za uspjeh je, kako kažete, jednako važna i kuhinja, ili hotelski restoran i gastronomska ponuda. Kada ste počeli razmišljati o gastronomiji kao važnom segmentu građenja priče Vile Rove? Ističu li Vaši gosti, možda, upravo taj segment kao nešto što im je od posebne važnosti?

- Oduvijek je gastronomska ponuda i kuhinja zauzimala posebno mjesto u Vila Rovi, pa slobodno mogu kazati da se ponuda našeg restorana ističe od većine hotelskih restorana. Još od prvog dana odmaknuli smo se od sumornih pansionskih buffet stolova. Koliko znam, jedini smo hotel na otoku Krku i jedan od malobrojnih na obali koji svoj doručak, kao i večeru, poslužuju bez buffeta u à la carte formi. Smatramo da gost nije doživio boravak u Vila Rovi, ako nije posjetio restoran.  Posjećuju nas i vanjski gosti koji traže elegantni restoran visoke kuhinje na otoku Krku. Ove jeseni započeli smo suradnju s novim šefom kuhinje, Marinom Plešom, koji je rodom iz Malinske i koji iza sebe ima iskustvo rada u slavnom šibenskom Pelegriniju i kultnom zagrebačkom Manu. Veselimo se pozitivnim reakcijama gostiju. No osim restorana, imamo i plažni objekt Rova Bistro & Beach Bar koji nudi standardnu grill ponudu i ležernu atmosferu. Omiljeni je odabir mnogih vanjskih gostiju u ljetnim danima. 

Na web stranici istaknuli ste vjernost Vaših gostiju, ili činjenicu da imate goste koji se iz godine u godinu vraćaju u Vilu Rovu. Kada se dogodio trenutak kada se obiteljski biznis prelio u pomalo familijarni odnos s gostima i je li to jedan od temelja na kojima počiva Vila Rova?

- Apsolutno je jedan od temelja. Vjerujem da pružamo dobar balans i da gost uvijek zna da smo tu za njega. Zaista nam je stalo da gost bude zadovoljan, jer ga ne vidimo kao broj, nego kao osobu s imenom i prezimenom. To kreće od samog dolaska u hotel. Svaku potencijalnu situaciju gdje gost možda nije bio zadovoljan, a ima i toga, pokušavamo detektirati dovoljno rano, pa se tom gostu nastojimo približiti i ispraviti situaciju. Gosti jednostavno vole kada ih pitate otkud dolaze, kakva je njihova priča, a onda vas povratno pitaju nešto i o vama ili vašoj obitelji. Gosti vole vidjeti obitelj kako radi zajedno i vole biti u centru naše pažnje. Takav odnos im prija. 

S obzirom na Vaše virske korijene i činjenicu da je značajan broj Virana na visokim razinama sudjelovao u kreiranju hrvatskog turizma unazad 50-ak godina (Peruza u Splitu, Liverić u Haludovu itd), kako procjenjujete razvoj turizma u novom dobu i njegov razvojni potencijal na samom otoku? 

- Vir danas i Vir iz vremena moje mladosti, dva su različita svijeta. Na Viru sam nekoliko puta godišnje kako bih posjetio svoju majku Danicu, brata Milana i njegovu obitelj. Svjedočio sam mnogim promjenama, pa mogu reći da iz godine u godinu sve više uživam na otoku i da se napredak itekako vidi. Čestitam svima koji su naš otok Vir učinili boljim. Uvijek mi bude toplo oko srca kada čitam i slušam o Viru kao šampionu turizma u Hrvatskoj. Svjestan sam da je puno rada i truda trebalo da se takvi rezultati postignu, jer budimo iskreni, za Vir je nekad malo ljudi znalo, a često je i spominjan u negativnom kontekstu zbog bespravne gradnje. Što se razvojnog potencijala tiče, općenito se može reći kako sa svojim prirodnim ljepotama i odličnom lokacijom Vir ima izvrsnu situaciju. Tu je i dobra prometna povezanost, blizina autoputa i zračne luke. Pored toga, u blizini su nacionalni parkovi i grad Zadar. Otok je izvrstan za rekreativno bavljenje sportom, uživanje u zalascima sunca, ribolovu i plivanju. Apsolutno bi dodatni kampovi i hotelski kapaciteti visoke kategorije privukli goste više platežne moći. Mudrim planiranjem i kreiranjem zona za širenje turizma, otok Vir vidim kao novi biser Jadrana. U tome treba poštovati prirodu koliko god se može, jer moderni turisti danas više nego ikad cijene prirodne ljepote i odmak od hrpe betona i asfalta. Ako se i dalje nastavi raditi na isti način, prije svega velikim trudom i zalaganjem, to će se sigurno i ostvariti. 

MANJI HOTELI SMJER SU U KOJEM BI SE PRONAŠAO OTOK VIR 

Je li stvaranje ili oblikovanje intimnijeg i manjeg obiteljskog hotela, poput Vašeg, jedan od načina na koji bi turistički Vir mogao graditi svoju buduću priču?  

- Možda je to pitanje više za stručnjake i poduzetnike koji planiraju turizam, jer na Vir ipak gledam subjektivno. No kada promatram veličinu samog otoka, prekrasne prirodne ljepote, autohtone hrastove, borove i prirodni sklad koji otok ima, manji hoteli definitivno su smjer u kojem bi se pronašao otok Vir. Jedan dio Vira već je previše betoniran, pa izgledao kao da ne pripada otoku. Tu je šteta već učinjena. Ali otok Vir još je uvijek dovoljno zelen i ako se kvalitetni hotelski kapaciteti uklope u prirodni ambijent otoka, ne vidim mjesto gdje bih kao gost radije proveo godišnji odmor.