Psiholog Dario Kovač, voditelj Kabineta za ranu intervenciju u sklopu Caritasa Zadarske nadbiskupije pojasnio je ukratko kako kabinet funkcionira te koliko je zapravo važan projekt PRRI - Podrška razvoju rane intervencije na području grada Zadra i Zadarske županije

Projekt je vrijedan 1.450.470,96 kuna s intenzitetom potpore od 100 %. Ovakav pristup kabineta znači pravovremene besplatne usluge svim stanovnicima Zadarske županije uključujući niz stručnjaka.

Kabinet za ranu intervenciju Zadar se smjestio na Ravnicama nadomak Parka Vladimir Nazor. Sam ulazak u prostorije kabineta daje jednu ugodnu, kućnu atmosferu dnevnog boravka što je važan detalj za svu djecu i njihove roditelje koji će ovdje potražiti podršku i pomoć.

Što znači skraćenica PRRI?

Nalazimo se u Kabinetu za ranu intervenciju Caritasa Zadarske nadbiskupije i želimo upoznati javnost s projektom koji se trenutno provodi – Podrška razvoju rane intervencije na području grada Zadra i Zadarske županije, kao i sa samim radom Kabineta za ranu intervenciju. 

Tko je nositelj projekta i kako je došlo do njegove realizacije?

Nositelj projekta je Grad Zadar u suradnji s Caritasom Zadarske nadbiskupije i Zadarskom županijom. Do projekta je došlo inicijativom prošle generacije Kabineta za ranu intervenciju, kada su voditelji i stručnjaci željeli dodatno potaknuti razvoj rane intervencije na ovom području. Od tada je prošlo određeno vrijeme dok se projekt nije odobrio tj. realizirao. Sad je ovo je već druga godina provedbe projekta a u rujnu se projekt finalizira.

Koji je cilj projekta?

Cilj projekta je kao mu i sam naziv kaže, podizanje kapaciteta za rad na području rane intervencije bilo stručnjaka u samom kabinetu kroz različite edukacije, bilo edukacijom različitih djelatnika odnosno stručnjaka u npr. predškolskim ustanovama kao i senzibilizacija cjelokupne i šire javnosti – ali, što je posebno važno, i senzibilizacija djece tipičnog razvoja od najmlađih dana. Uključuje nabavu automobila za potrebe mobilnog tima i patronažne posjete, kao i dijagnostička sredstva za procjenu razvoja. Također, bitno je istaknuti i provođenje grupa podrške koje za cilj imaju osnažiti roditelje u njihovoj roditeljskoj ulozi i međusobno ih povezati, kao i provođenje radionica za braću i sestre naših korisnika.

Što znači rana intervencija?

Rana intervencija podrazumijeva pružanje stručne podrške djeci do 3. godine starosti, iznimno do 6. odnosno 7. godine života kod utvrđenih razvojnih rizika, kašnjenja u određenom razvojnom području, utvrđene razvojne teškoće ili pak pružanje stručne podrške kao prevenciju kasnijih teškoća koje se mogu dogoditi. Sama logika rane intervencije je da se što ranije uoči određeno kašnjenje ili rizični čimbenici koji bi mogli utjecati na razvojnu putanju djeteta te se naravno djeluje kako bi se efekti rizika umanjili a same teškoće prevenirale ili što je puno češće - umanjile. Važno je spomenuti da smo svi mi različiti, svatko od nas je specifičan i različit na određeni način, no pitanje je koliko je naša okolina prilagođena našim različitostima i koliko uspijevamo iz nje učiti/zbog nje napredovati. Zadaća društva i obitelji je omogućiti sigurno odrastanje gdje naša djeca mogu učiti iz svog iskustva i biti prihvaćena takva kakva jesu neovisno o tome ima li dijete neko kašnjenje, bilo napredno za svoju dob ili pak tipično. 

Tko čini vaš stručni tim?

Naš tim je poprilično kompletan. Čine ga edukacijski rehabilitator, specijalizant rane intervencije, logoped, psiholog, radni terapeuti, senzorni pedagozi, Marte Meo terapeut, psihoterapeut. Naravno, određeni stručnjaci su više profesija u jednoj osobi. Možemo reći da smo poprilično dobro ekipirani.

Kakvi su rezultati kabineta?

Rezultati su naravno, pozitivni, no s druge strane i individualni ali mi smo jako zadovoljni, to je nešto što nam uljepšava svaki dan kad vidimo napredak u razvoju ili kada dijete unatoč svojim specifičnostima, koje su nekada zaista izazovne, uspije kompenzirati određeno kašnjenje u razvoju i unatoč tome sudjelovati u svojoj obitelji u svakodnevnom životu oko čega se trude roditelji i nastoje postići uključenost djeteta u suradnji s nama. Također, uvijek je poticajno i motivirajuće kada vidimo koliko se odgojitelji trude da omoguće djeci prilike za učenje u okruženju njihovih vršnjaka.

Ovdje vidimo razna pomagala i igračke. Molim Vas recite mi nešto više o tome. Jesu li se ta sredstva  dobila projektom?

Dio igračaka i didaktičkih sredstava je nabavljen preko projekta, dok je dio nabavljen vlastitim sredstvima i naravno, dio je od ranijih projekata ili prošlog angažmana stručnjaka. U okviru projekta nabavljene su terapeutske slikovnice s tematikom obrade različitih emocija npr. sreće, ljutnje, straha, kao i različite igračke koje su namijenjene učenju empatije, emocija ili pak vizualnih sposobnosti kao umetaljke, puzzle i slično. Također, važan dio pomagala u svakodnevnom radu predstavljaju i psihodijagnostička sredstva kao npr. ADOS – opservacijski protokol za dijagnostiku autizma, testovi za procjenu psihomotoričkog i kognitivnog razvoja i drugi. S druge strane, vlastitim sredstvima smo nabavili i pomagala koja predstavljaju oblik potpomognute i asistivne tehnologije – pričajuće rasporede, pointere i slično.

Prostor je jako lijepo uređen uz puno zanimljivih detalja i boja. Pretpostavljam da to sve ima neku svrhu?

S jedne strane, prostor ne bi trebao biti pretjerano stimulirajući i u tome smislu opterećujući jer značajan broj naše djece ima teškoće senzoričke obrade – same boje koje se koriste i sam prostor treba umirujuće djelovati na naše najmanje korisnike. S druge strane, prostor u koji dolaze naši roditelji treba biti opuštajući i podsjećati na dom i „kućnu“ atmosferu. Često se događa da su naši roditelji, a i naša djeca, u određenoj mjeri osjetljivi na „bolničke uvjete“ i čekaonice te je stoga potrebno nekako ublažiti te emocije. S jedne strane, pomalo izgledamo kao vrtić i igraonica, dok s druge strane kao dom. Prostor u kojem radimo, i u koji dolaze naši korisnici, kako djeca, tako i roditelji bi trebao biti opuštajući koliko god je to moguće jer u takvim se uvjetima najviše postiže. A i nama je tako ugodnije raditi jer koliko god je naš „posao“ cjeloživotni poziv i maksimalno uživamo u njemu, toliko ima i emocionalno izazovnih situacija s kojima se i mi kao stručnjaci teže nosimo. Jednostavno, pokušavamo uskladiti sve navedeno, kako bi i našim korisnicima i nama bilo ugodno. 

Tko se vama može obratiti i na koji način?

Budući da smo usluga u okviru Caritasa Zadarske nadbiskupije, procedura je u ovom trenutku poprilično kratka i  jednostavna. Ako se bilo kojem roditelju učini ili pak posumnja u kašnjenje u razvoju djeteta ili jednostavno samo treba neki savjet može nas kontaktirati preko web stranice, maila ili Facebooka gdje su vidljivi naši brojevi. Službeno radimo sa djecom kronološke starosti do 3. godine, no ako nam mogućnosti dopuštaju pokušavamo ne držati se te dobne granice jer smo svjesni potreba i zabrinutosti naših roditelja, dok s druge strane radimo s otprilike 230 djece godišnje što nije zanemariv broj i moramo dobro uskladiti naše mogućnosti uvažavajući pri tome i zabrinutost roditelja. Ukratko, kada nađemo slobodan termin dogovaramo se s roditeljima da dođu s djetetom i vidimo koji je razlog njihove zabrinutosti odnosno kako im možemo pomoći u njihovoj zabrinutosti ili sumnji. 

To je znači određeni inicijalni sastanak?

Da. Imamo inicijalni intervju u pisanom obliku koji nam služi kako bi puno brže mogli prikupiti određene informacije od roditelja. No, najvažniji je inicijalni intervju. Prvenstveno se radi o dolasku roditelja s djetetom gdje je onda možemo u opuštenoj i ugodnoj atmosferi popričati o onome što roditelje zapravo zabrinjava. Ako do tada nije provedena procjena razvoja, procjenu radimo mi (psiholog, edukacijski rehabilitator, logoped, prema potrebi i drugi stručnjaci) te obitelj uvodimo u pružanje podrške sukladno njihovim potrebama i našim mogućnostima.