Turistička sezona je blizu, prema najavama, bit će posla, a mi smo odlučili provjeriti kako diše ovaj šarmantni boutique hotel koji vode supružnici Vjekoslav Bobić i Irina Bakija, a nedavno su znatno pojačali tim kako bi stvorili novu zadarsku gastronomsku priču.

Sjedite na suncem okupanom mjestu, pijuckate kavu pod stablom limuna i naranče, u rukama vam je knjiga, svira lagana glazba, osjećate se prepušteno trenutku. Do vas dopire miris mora, pa čak i zvuk Morskih orgulja. Nalazite se u dvorištu zadarskog art & heritage hotela Almayer, u srcu stare gradske jezgre. 

Turistička sezona je blizu, prema najavama, bit će posla, a mi smo odlučili provjeriti kako diše ovaj šarmantni boutique hotel koji vode supružnici Vjekoslav Bobić i Irina Bakija, a nedavno su znatno pojačali tim kako bi stvorili novu zadarsku gastronomsku priču. 

Ovih se dana u medijima ponovo provlači pitanje kakav je to turizam kojega želimo graditi, kako stojimo sa smještajnim kapacitetima u užem centru grada, pa smo porazgovarali s Vjekoslavom Bobićem i voditeljem restorana Andrejem Vrsaljkom, koji je, skupa s iskusnim kuharima Josipom Vrsaljkom i Tomislavom Karamarkom, preuzeo kuhinju restorana Corte u krilu hotela.

Vratimo se samo malo na početak i osvrnimo na razvoj kojega je prošao Almayer.

Almayer je nakon dvogodišnje rekonstrukcije otvoren na prvi dan ljeta 2017. i odmah je osvojio srca i simpatije kako gostiju, tako i struke. Smještajni kapaciteti uz hotel postupno su se povećavali – 2018. otvorena je malena depadansa, u zgradi Bianchini, nasuprot hotela.

Uz dosadašnjih devet hotelskih soba i te četiri sobe u depandansi, do ove sezone, nada se Bobić, otvorit će se u istoj zgradi u Kampo Kaštelu još tri smještajne jedinice.

Kako su supružnici Bakija i Bobić vlasnici samo dijela zgrade, zajedno s ostalim suvlasnicima, nakon dvogodišnje pripreme, odvažili su se upustiti u potpuno uređenje dijela pročelja i krovišta koje pripada ulazu. Atraktivna, ali zaboravljena i zapuštena, zgrada je vapila za obnovom, a datira iz 1914. godine. Dvije godine radi se na tom projektu, koji se pokazao poprilično zahtjevan i obiman.

Dovršetak same obnove planiran je do 1. travnja ove godine, a Bobić se nada do vrhunca turističke sezone u funkciju staviti i spomenuti stan, za čije su uređenje, kao i za većinu dizajnerskih rješenja u hotelu, zaduženi neumorni supružnici Bakija i Bobić. 

- Riječ je o zbilja raskošnim sobama – s kvadraturama od 28-45 m2, a nudit će zanimljivu kombinaciju art decoa i modernih koncepata. Kao i hotelu, to će opet biti eklektični stil, koji kombinira postojeće tradicionalne detalje sa suvremenim intervencijama. Uvijek nam stalo očuvati baštinu i priču, jer malo gradova zaslužuje ljubav kao što je to Zadar, kaže nam Bobić.

- Sam hotel smo otvorili prije nekoliko dana. Nakon tužne prošlogodišnje stanke u radu, jedva smo čekali ponovno započeti s radom. Prošlogodišnja pauza otvorila nam je neke nove poslovne perspektive, ali i dala vremena za ponovno promišljanje Almayera. Uz niz drugih poteza koje smo poduzeli za unapređenje hotela, jako smo sretni što smo ujedno započeli s novom ekipom uspostavljanje i uhodavanje restorana Corte. Nažalost, malo nas je poljuljala korona u pripremama, ali sada je sve u redu i kreće nova zadarska gastronomska priča.

Na vrhu piramide su poznati zadarski kuhari Josip Vrsaljko i Tomislav Karamarko, a oko sebe okupili su jedan čvrst i iskusan tim. 

- Želja nam je stvoriti jednu uspješnu i dugoročnu gastronomsku priču – te u narednih 4-5 godina s kvalitetom i kuharskom inovacijom stati uz bok najpoznatijim chefovima, i to ne samo u Zadru, kaže nam voditelj restorana Vrsaljko.

- Cilj nam je kroz ovaj mjesec, najviše dva, sve dok se ne zahukta puna sezona, a prema najavama - paklena sezona - stvoriti i ustanoviti jednu novu priču. Unutar ovih predivnih vrata želimo stvoriti mjesto gastronomske kvalitete i izvrsnosti, ne samo za turiste, već i mjesto za Zadrane, posebno one otvorenije prema zahtjevnijim gastronomskim iskustvima. Mi ćemo im to ponuditi s puno srca, jer nam je cilj raditi 365 dana u godini. 

- U ovih pet godina rada hotela, postali smo svjesni kako svojih mogućnosti, tako i nedostataka Zadra kao destinacije. Zadar kao destinacija, ima izuzetno dobru lokaciju, jer smo na pola puta između Zagreba i juga. Mi smo 2019. imali zaista izuzetne rezultate, a 2020. nam je trebala biti rekordna. Imali smo strukturu gostiju od skoro 50 posto Amerikanaca i Britanaca – gostiju najviše platežne moći.

Ono što je bilo zaista nepovoljno je što te goste nismo uspijevali do sada zaustaviti u Zadru duže od dana. Zbog toga smo htjeli izgraditi jednu zaokruženu priču od smještaja, preko gastronomije, do različitih kvalitetnih iskustava u destinaciji koja bi Zadar postavila na kartu zahtjevnijih gostiju koji ne prolaze samo kroz grad nego žele doživjeti nešto više, nastavlja Bobić.

Ne koristimo u Zadru ni 10 posto mogućnosti koje imamo. Devastirana Tankerkomercova marina, svi ti stalno najavljivani novi hoteli, a zapušteni i zastarjeli stari. 

Potencijala nam ne nedostaje, a ne koristimo ga iz neobjašnjivih razloga. Šibenik i Split su napravili snažni iskorak, a mi stagniramo. Ovo što se sada događa s neotvaranjem hotela i općenito hotelima u gradu je baš alarmantno, slažu se Bobić i Vrsaljko. 

- Zbog podilaženja najnižim strastima stihijskog i masovnog turizma i nekontroliranog širenja privatnog smještaja sljedećih deset godina na turističkom tržištu ćemo kao destinacija dobit samo ostatke - prekomjerni broj turista niske platežne moći, uz neizbježnu devastaciju prostora i urbocid. Jednostavno uništit ćemo prostor za gotovo ništa. U širem centru grada Zadru kronično nedostaje jedan veći hotel s 5 zvjezdica te niz manjih s 4 zvjezdice. kaže Bobić.

Smještajno, luksuznih smještaja po zaleđu ima, tu tek počinjemo konkurirati, ali ne možemo se mjeriti s drugim destinacijama, primjerice s jednom Istrom, dodaje Vrsaljko. 

- Cilj nam je s restoranom Corte, u sklopu hotela Almayer, Zadar vratiti na nacionalnu gastro-kartu, gdje je predugo postojala praznina na karti. Želimo to i ozbiljno smo krenuli. Zbog toga ulazimo u priču fine dininga i napraviti kvalitativni iskorak. Koncept fine dininga obuhvaća zaokruženo iskustvo koje se sastoji doživljaja interijera prostora, atmosfere, okoliša, ponašanja konobara, osoblja. Fine dining je i originalnost te inovacija, kad kuhar izvuče iz povoljnije namirnice super kvalitetno i specifično jelo! Idemo pokazati da nismo grad pizza cuta, sladoleda i zamrznute uvozne hrane! Nama je preko 90 posto namirnica u kuhinji od lokalnih OPG-ovaca, imamo baš pravo blago. To treba podržati. Na dvadeset minuta od grada čovjek može pronaći tri-četiri uljare, posjetiti pet vinarija, a radi se o nagrađivanim proizvođačima s velikim međunarodnim uspjesima. Uz sve to, fine dining sam po sebi ne mora  biti skup!  

Corte će imati bitnu ulogu u malo većem projektu kojega će Bobić i supruga zajedno s homogenom gastro-ekipom pokrenuti. Realizirali bi gastro ture. 

- Želja nam je gostima pružiti cjelodnevno kvalitetno i dinamično gastronomsko iskustvo naše regije. Ne želimo ih povlačiti za rukav, nuditi im jeftini izlet na Kornate, a odvoditi ih tko zna gdje. To može biti doručak u Almayeru, pa ručak u Kalima, ili možda negdje na romantičnoj lokaciji u Ravnim kotarima, uz posjet i degustaciju u nekoj partnerskoj uljari i vinariji, a navečer se vratiti u Grad na otmjenu degustacijsku večeru ili chef's table u Corte u Almayeru. Već godinama se u Zadru žalimo ''kakvi su nam to gosti'', ali jesmo li se pitali što mi to nudimo za zahtjevnije goste? Zamislite sebe u Zadru na sedam dana kao goste! Dolazimo do točke da treći dan hodamo Kalelargom s pomfrijem i sladoledom i radimo selfie. Onda kažemo - čovjek neće. Pa neće jer nismo ponudili!, ističe Vrsaljko.

Treba se preseliti s turizma brojeva na turizam kvalitete i više dodane vrijednosti. Ako smo u stanju uništiti 1500 kilometara obale za zaradu od turizma manju od bilo koje europske metropole, onda to nema nikakvog smisla, poručuje Bobić. U svojim okvirima planiraju se maksimalno potruditi, neće biti lako, to je proces, ali treba napraviti iskorak.

Kvaliteta usluge je u fokusu. Kao primjer ravnomjernog i održivog razvoja destinacije i regije te umreženih vinara, proizvođača hrane i turizma odlična im je centralna Istra, koja ''posluje'' baš kako treba.

- Mislim da je problem u tome što se kod nas ugostiteljstva hvataju ljudi koji isključivo imaju financijski interes i koji nisu spremni živjeti taj projekt. Supruga i ja razgovarali smo posljednjih godina s mnogo ugostitelja, između ostalog i s Rudolfom Štefanom iz Pellegrinija. Na početku našeg sastanka, pitao nas je odmah s vrata, onako šibenski, bez okolišanja: znate li kuhati? Ako ne, nemojte! To je bio savjet koji je bio i najrealniji od svih koji smo dobili. Bez strasti, vizije i puno osobnog truda te dišpeta nažalost nema uspjeha. Zbog toga smo čekali dok nismo naišli na ljude koji će uz nas u gastronomiju, osim stručnosti i izvrsnosti, unositi jednaki žar. Posebno mi je drago što su to zadarske snage. Baš smo kliknuli, imali smo istu želju i ideju kako se posvetiti poslu, priča Bobić.

Jesmo li zaista zapeli u vremenu ? Evo kako to pojašnjava Vrsaljko. Slikovit i bez pardona:

- Tragedija je za ovaj grad da šetaš i sudaraš se s tabelama na kojima stoje slike brancina na blitvi...fish, pasta, burger, meat... a cijeli sam svijet okrenuo naopako. Imao sam takav posao, susreo sam se s Aljaskom, Bahamima, Australijom...Azijom. Gledaš sve te resorte i onda kod nas gledaš stvari koje bodu oči i srce. Takve tabele su čiste devedesete. A mi smo u 2022. Ej!

- Već se tridesetak godina u Zadru ne možemo sami sa sobom dogovoriti što smo, što ćemo i kako. Ono što je kristalno jasno  jest da bez ljubavi, entuzijazma i izlaska iz sigurne zone nema rezultata. Treba nam odvažnosti za nužne promjene i kvalitativne iskorake, uz dodatak malo kampanilističkog dišpeta. Zadrani smo! Većina ljudi u Zadru teško izlazi iz ustaljenih obrazaca i inertnosti svoje comfort zone, nepoznato ih plaši, a neki put se treba odvažiti. Uzet barku, gurnuti se s rive i izaći na valove! - kaže Bobić.

Vrsaljko potvrđuje - kaže da većina ugostitelja u Zadru vozi na autopilotu. 

- Ide mi dobro, pa čemu promjena ili napredak, neka drugi veslaju za mene. To je kao da automehaničar deset godina ne investira u opremu, dizalice, hidrauliku. Ista stvar. Corte će biti drugačiji restoran od ostalih, sa ponudom koja će se stalno mijenjati ovisno o sezoni i raspoloživosti  - evo, odlučili smo namirnicu na meniju zadržati maksimalno 30 dana! Koncept će se bazirati na degustacijskom meniju koji neće biti fiksan. Dnevno svježe namirnice chefovi kuhinje dobili su to jutro kod bake na pijaci, ribarnici, kod OPG-ovaca...može se dogoditi situacija da imamo 40 ljudi u objektu, i da oni imaju sasvim različite pijate. Ma, da isti bračni par ima dva različita jela. 

A posebno zanimljiva ideja je povezivanje sa chefom. Kuhinja i blagovaonica Almayera zamišljeni su kao srce hotela, kao prostor interakcije chefova i osoblja s gostima. Riječ je o svojevrsnoj personalizaciji kuhara kao domaćina, edukatora i promotora gastronomske ponude hotela. U svijetu se to naziva chef's table. Kuhara treba učiniti vidljivim, smatraju Vjekoslav i Andrej.

Osim gastronomske ponude, sve skupa zaokružit će i barska ponuda hotela, posebno koktela tematiziranim po vjetrovima, baš kao i hotelske sobe.

Kada pijuckate "Buru", s liste signature koktela Helene Vrsaljko, mirisi i okusi iz čaše stvaraju upravo asocijacije na taj vjetar. Uz potpuni odmak od klasičnih receptura, od Pine colada i Mojita, puno sastojaka će doći doslovno - iz našeg vrta.

U planu je i ponuda luksuznog cateringa i organizacija različitih evenata. Bit će tu opet i art&dine te wine&dine evenata, otvorenja izložbi, književnih večeri... Almayer se otvara svima koji će znati prepoznati kvalitetu i jedinstveno hedonističko iskustvo te potrebu da samo promjena stalna jest!

Ne žele biti monotoni ni sebi ni gostima pa će se i a'la carte menu svakih mjesec i pol dana mijenjati.

Karta iznenađenja bit će važna stavka Corte restorana. Vrsaljko romantično poentira: - Želimo da svaki put kada gost dođe kod nas bude kao prvi put!