Ana Surač, kreativna je osoba koja nas je osvojila svojim unikatnim stalcima za kolače ili druge vesele stvari, u svojoj radioni u Zagrebu neumorno buši, slika, fotografira i izrađuje.

Kako nam kaže, odrasla je u izuzetno kreativnom okruženju - mama je pisala, šivala, plela, dido je bio jako vješt stolar, tata je lijepo crtao, i mama i baba su sjajno kuhale. Sve te talente Ana je naslijedila.

Najprije je krenula s kulinarskim blogom za koji je stalno mozgala kako lijepo prezentirati slastice. Tako se rodio Stalak by A. kaže kako nikuda ne odlazi bez fotoaparata. Tako su se rodili projekti The honest photo backdrops i Stoodio Soo. Nedavno je prijateljicom i koautoricom Majom izdala slikovnicu „Verica i Vjeko - Pozdrav Švijete“, a trenutno radi na novom izazovu za koji nam je samo tajanstveno rekla - torbe s posebnom pričom.

Rano djetinjstvo provela je u Arbanasima, a potom je se igrala na „stanarskim“ ulicama. Ljubav prema djeci, igri i kreativi odvela ju je u odgojiteljske vode pa je 13 godina provela u struci dok, kako kaže, nije skupila hrabrost krenuti dalje.

Kako ste došli na ideju izrade i prodaje stalaka? Imali ste svoj kulinarski blog. Je li još uvijek aktivan? 

Ideja za izradu stalaka mi je pala na pamet još 2015. godine, upravo zahvaljujući kulinarskom blogu jer sam za potrebe fotografiranja jela imala jako puno rekvizita što je uključivalo brojne zdjelice, tanjure, pladnjeve. Maksimalno sam imala do tri komada posuđa iz istog kompleta jer sam uglavnom kombinirala različite uzorke i teksture na fotografiji nekog jela. Imala sam tako neke tanjure koje su bili istih boja, ali potpuno različitih uzoraka i jednom prilikom mi je palo na pamet kako bih voljela to nekako spojiti u jednu cjelinu, konkretno kao stalak za kolače.

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli • Stalak • (@stalak_by_a)

Tada je u pomoć uskočio tata koji mi je probušio te tanjure, ja sam ih složila pomoću držača koje sam imala od jednog stalka koji sam kupila za potrebe bloga i to je bilo to. Reakcije su bile odlične! Sjećam se još uvijek da su na tom stalku bili posluženi cupcakesi s limunom, timijanom i trešnjama i iako su stvarno bili fini i okusom i izgledom, a potpuno ih je zasjenio stalak. Tu ideju sam si posadila u glavu i povremeno bi mi palo na pamet da bi bilo fora izrađivati takve, potpuno unikatne stalke - ali trebalo se poklopiti jako puno faktora da odlučim zakoračiti potpuno u tu priču. 

Kulinarski blog više nije aktivan. U jednom zahtjevnom periodu života sam shvatila da nemam energije ni vremena osmišljavati tekstove, eksperimentirati i testirati recepte te sve fotografirati i morala sam neke druge stvari staviti kao prioritet tako da je food fotografija i pisanje bloga ostalo negdje u prošlosti. 

Nije isključeno da ću se u nekoj skoroj budućnosti opet baviti nečim što uključuje food fotografiju i stiliziranje, no prilično sam sigurna da neće biti u formi bloga. Ali, da za svaki slučaj naglasim - život me naučio da ne govorim „neću više nikad“ tako da… nikad se ne zna gdje me život može opet odvesti.

Na Instagramu sam vidjela da reciklirate posuđe koje nalazite u antikvarijatima, na Britancu i drugim sajmovima. Koristite li i novo posuđe?

Koliko god nastojim najviše pronalaziti vintage komade toliko sam svjesna da postoji potreba i za modernijim stalcima, za različitim stilovima, obzirom da svi imamo drugačiji ukus i želje tako da kupujem i nove tanjure. No čak i u tim slučajevima pazim na više stavki. Prvenstveno, ne želim da ova priča postane masovna proizvodnja generičkih stalaka nego i u slučaju kad radim s novim tanjurima pazim kako ih kombiniram, dodam u tu kombinaciju neki ručno oslikani tanjur, nekakvu vintage zdjelicu ili tanjur, držače u nekim neobičnim bojama, nešto pomalo neočekivano.

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli • Stalak • (@stalak_by_a)

Jednako tako, i dalje pazim da su stalci unikat i da proizvedem maksimalno tri komada istog stalka, ali da, čak i kad su tanjuri isti, nastojim staviti drugačije držače ili napravim malo drugačiji raspored tanjura. Važno mi je da svaki komad nosi neku svoju priču. 

Kako odabirete tanjure odnosno posuđe? Imate li ponekad zadanu temu? 

Moram priznati da nisam veliki ljubitelj shoppinga, a pogotovo ne onda kad postoji nekakva zadana tema. Onda nikad ne nađeš baš ono što ti treba. Tako da se, kad je kupovina tanjura u pitanju, obično vodim za tim koje boje mi trenutno možda nedostaju, pa onda biram po tom kriteriju. Najčešće to izgleda tako da negdje na web shopu, u nekoj trgovini ili antikvarijatu, ugledam nešto što mi se sviđa, na brzinu u svojoj glavi skeniram police s tanjurima u studiju i promislim kako i s čim to mogu kombinirati pa onda ovisno o tom kupim ili ostavim.

Kad naletim na neke cvjetne uzorke onda ih najčešće uzmem i čuvam za proljeće i proljetne kolekcije, točkice, pahuljice, zvjezdice, karirani uzorak, to čuvam za Božić.

Koliko vam treba za napraviti jedan stalak i kako izgleda taj proces? 

Ako je netko naručio nešto po narudžbi onda po dolasku u studio prvo slažem neke moguće kombinacije koje potom šaljem klijentima da izaberu onu koja im se najviše sviđa. Zatim slažem kombinacije koje bih htjela ponuditi na svojoj stranici, zatim krenem s bušenjem tanjura. Nekad odvojim nekoliko sati isključivo za bušenje tanjura da ih imam spremne i da ih samo kombiniram i spajam. Mislim da se nikad nije desilo da radim na samo jednom stalku tako da ne znam koliko mi točno vremena treba za jedan stalak. S bušenjem treba biti oprezan obzirom da svaki tanjur drugačije reagira tako da na to ode najviše vremena. 

Koliko često radite stalke? 

Izrada stalaka je dio moje svakodnevnice, svaki dan pokušavam napraviti nešto novo. Ponekad složim dva, tri stalka dnevno, ponekad samo pripremam tanjure za bušenje i bušim ih, ponekad samostalno oslikavam tanjure, zatim slažem kombinacije, fotografiram, obrađujem te fotke, objavljujem ih na društvenim mrežama…

Traže li ljudi ponekad nešto po svojoj želji? 

U ponudi imam i opciju da od njihovih tanjura izrađujem stalak. Najčešće su to bakini ili mamini tanjuri koji imaju veliku sentimentalnu vrijednost pa ih kombiniram s nekim drugim tanjurima i tako im dajem novi život i svrhu.

Kakav je raspon cijena? 

Cijene se kreću od 180 do 350 kuna, sve ovisi o tom radi li se o limitiranim i ručno oslikanim kolekcijama, o tom ima li stalak dvije ili tri etaže, kakvi su držači i slično. 

Kuha li se još pokoja ideja? 

Stalno se kuhaju neke nove ideje, moj mozak jednostavno tako radi otkako znam za sebe. Stalno tražim načine kako nadopuniti ponudu već postojećih proizvoda pa tako postoji poveći spisak planova i za Stalak by A i za The honest photo backdrops podloge, no jednako tako, radim i na razvijanju novih proizvoda. Uskoro bi svjetlo dana trebale ugledati torbe s posebnom pričom koja stoji iza njih, a potom i dodatni asortiman istog branda, a počela sam se i aktivnije baviti fotografijom pa tako za sad imam već nekoliko izleta u product fotografiju, te u obiteljska fotografiranja i fotografiranja trudnica, maternity photography pod imenom Stoodio Soo. Stvaranje nečega iz ničega me jako veseli i tjera naprijed svakim danom sve više. 

Osim stalaka, prodajete i unikatne foto-pozadine? Kako je nastala ideja za taj posao?

Obzirom da je fotografija moja velika ljubav još od djetinjstva, nekako je bilo logično da ću kad tad započeti i nekakav ozbiljniji rad na tom polju, a ako uzmemo u obzir i to sam da sam i sama dugo pisala kulinarski blog ovo se nekako samo nametnulo. Ja sam u vrijeme svog bloga doma imala hrpu daski koje bih sama farbala i uređivala, tkanine koje sam koristila kao podloge. Tako da znam koliko je važna lijepa i kvalitetna podloga za samu gastro fotografiju. I ne samo za gastro fotografiju već i za fotografiranje nakita, proizvoda… U današnje vrijeme online kupnje, fotografija je upravo ona koja prva privlači pažnju potencijalnog klijenta i važno je svoje proizvode prezentirati na najbolji način. Upravo tu podloge za fotografiranje čine ogromnu razliku. 

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli • ᴛʜᴇ ʜᴏɴᴇsᴛ ᴘʜᴏᴛᴏ • ʙᴀᴄᴋᴅʀᴏᴘs (@the_honest_photo_backdrops)

Samo danas ne treba doma imati hrpu daski koje su nezgrapne za rukovanje već je dovoljno uzeti tubu, odmotati podlogu i pred vama se stvori „drvena daska“.

Posebno sam ponosna na činjenicu da su naše podloge prvi takav proizvod na hrvatskom tržištu da sve te podloge nastaju od mojih autorskih fotografija, a imena dobivaju po meni dragim pjesmama. Jedne od najpopularnijih podloga su baš iz kolekcije sa zadarskih ulica pa je tako na primjer jedna ploča s Kalelarge podloga za brojne deserte i torte, prigodno nazvana My hometown, jedan zid s Kolovara je često podloga za ručno rađeni nakit, dok vino i likeri često budu fotografirani na drvenim vratima koje sam pronašla na Poluotoku.

Obišla sam Zadar uzduž i poprijeko u potrazi za motivima za podloge, a uz zadarske kolekcije imam i kolekciju iz Rovinja, Bjelovara, Vukovara, Osijeka, Šibenika, Zagreba… Gdje god idem tražim zanimljive uzorke i fotoparat je stalno sa mnom.

Jedna od meni najdražih podloga je My Way, pod stolarske radionice mog pokojnog dida. Na njoj su desetljeća farbe, laka, njegovih koraka, truda i rada. I ne mogu ni opisati osjećaj koji me obuzme kad vidim fotografiju koju je netko napravio upravo na toj podlozi. Sreća, ponos, nedostajanje, ljubav... sve me odjednom ulovi. Uz printane podloge još i samostalno oslikavam unikatne podloge na tankim drvenim pločama.

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli • ᴛʜᴇ ʜᴏɴᴇsᴛ ᴘʜᴏᴛᴏ • ʙᴀᴄᴋᴅʀᴏᴘs (@the_honest_photo_backdrops)

Je li bilo izazovno ostaviti posao u struci i okrenut se nečem novom? Kakvom vam se ta odluka čini sada? 

To je bila jedna od najizazovnijih, najtežih i najhrabrijih odluka u mom životu. Nisam požalila nijednom u ove skoro dvije godine, a vjerujem da ni neću. Jednostavno je želja da pokušam stvoriti nešto svoje bila jača od svega. Jača od svih sumnji koje sam možda imala u sebe ili svoje potencijalne proizvode, jača od činjenice da imam ugovor na neodređeno i siguran posao.

Nisam sigurna da je danas ikakav ugovor garancija nekakve sigurnosti jer živimo u jako izazovnim i nesigurnim vremena. Vjerujem da na kraju dana najveća sigurnost proizlazi iz nas samih, iz naše želje i volje da uspijemo u onom što nas veseli i truda koji u to uložimo. Nije jednostavno, nije nimalo lagano ali je uzbudljivo, zanimljivo, zahtijeva mijenjanje vlastitih navika i uvjerenja, zahtijeva puno rada ne samo na poslovnom već i privatnom planu i mene veseli.

Naravno, ne mogu i ne želim reći da je sve isključivo moja zasluga, jer podrška obitelji, prijatelja i mog partnera jako puno znači u trenucima kad zapnete i kad niste sigurni kako ćete naprijed. Svi imamo one trenutke kad nas netko treba malo prizvati pameti ili nam jednostavno pružiti podršku i ljubav.

Ja imam tu sreću da živim i radim s osobom koja me podržava u mojim idejama ali je i velika tehnička podrška, pogotovo u ovom grafičkom dijelu kao što je print pozadina ili izrada ambalaže za moje proizvode obzirom da mu je to struka, i sreću da imam obitelj i prijatelje koji me podržavaju i potiču da svakim danom rastem.