Razgovarali smo s Kristianom Bilanžićem koji je protekli tjedan po prvi put javnosti predstavio svoje fotografije

Iza tebe je izložba u Brlogu, možeš li nam reći kada je došlo do ideje o predstavljanju fotografija široj javnosti? Je li fotografija za sada samo hobi (iako ne volim koristiti riječ "samo")?

- Da budem iskren nemam pojma kako i zašto sam počeo s fotografijom, niti znam gdje se s njom nalazim. S takvim neznanjem mi nikad nije dosadno, svako toliko naletim na neke nove spoznaje i perspektive, zato se nadam da će fotografija za mene uvijek ostati hobi.

Ideju o izložbi predložila mi je ekipa iz Brloga još na ljeto kada su započeli s izložbama zadarskih fotografa. Bilo mi je drago imati mogućnost biti dio nečeg takvog, pa smo nakon raznih faza globalne krize napokon uspjeli dogovoriti datum izložbe koja je ujedno i moja prva do sada.

Kada fotografiram najčešće istražujem u sebi razna razmišljanja i osjećaje pa ih objektivom tražim u vanjskome svijetu. Arhitektura i urbani prostor su najučestaliji motivi koji me prate tako da je ona uvijek kod mene u prvom planu, ali ima tu svačega, od fotografija basketa na eksperimentalnom filmu, do fotografija iz video igrica. Za mene je to jedna igra i osobni proces.

Je li ovo tvoja prva samostalna izložba i koje motive si odlučio staviti u prvi plan?

- Počeo sam fotografirati digitalnim aparatom i nakon nekog vremena sam se upoznao s analognom fotografijom, zahvaljujući ekipi iz prostora Knjigozemske u kojem se održavaju radionice.

Čime loviš trenutke :) Smatraš li da je naš grad izuzetno fotogeničan i inspirativan?

- Zadar za mene je dosta siromašan fotografski. Trudim se u njemu hvatati trenutke koji nisu centar pažnje ali čine našu svakodnevicu. Imamo zanimljivih kutaka grada, ali nisu zahvalni za fotoaparat, tako da za fotografiranje u Zadru mora se pronaći neko novo oko, pa onda i on pokazuje svoje neke skrivene osobine. Grad Zadar težak je za razumjeti, gotovo je misteriozan, tako da se prema njemu tako i odnosim, kao prema misteriji.

Što te najviše privlači u procesu, kako obrađuješ fotke ili su sirovina? Imaš li neke uzore koje pratiš u tom svijetu?

- Tragati za trenutcima i gubiti se u njima. Za mene fotografija se odvija iza objektiva koliko i ispred njega. Ona je jedan bogat dijalog svijeta i promatrača, taj dijalog je ono što me pokreće.

Nakon okidanja fotografije svatko je slobodan raditi na njoj izmjene. Taj proces je bitan i neizbježan za fotografa bilo to s digitalnom ili analognom fotografijom. Uređivanje fotografije je još jedan proces koji ju stvara u nešto konačno. Osobno uvijek sagledam što je moguće napraviti s fotografijom, najčešće su to sitne promjene u svjetlini, sjenama i kontrastu. Jako se rijetko desi da je fotografija savršena već u aparatu. 

U zadnje vrijeme inspiriraju me fotografi iz drugog dijela 20. St. Koji su stvarali na crno bijelom filmu. Nevjerojatno mi je koliko riječi i emocija se nalaze na tim kadrovima. Ima mnogih vrhunskih fotografa da jednostavno ne pamtim imena, ali volim proučavati njihove radove.

Kakvo je tvoje viđenje zadarske alternativne kulture, scene, jesmo li u mrtvilu, ili ipak imamo ljude koji je kotrljaju usprkos nedostatku prostora i podrške?

- U Zadru imamo mnoge ljude koji se angažiraju u alternativnoj kulturi i mislim da slika nikako nije crna iako je to često lajtmotiv kada se spominje alternativna kultura u našem gradu. Poznajem mnoge koji žive ono što prezentiraju na sceni i dok je njih... ne mogu reći da je ona mrtva. Iako možda scena nije potpomognuta od strane grada, ovoga ili onoga, imamo mnogo sadržaja i volje u Zadru da se ono alternativno kultivira i s vremenom postane snažnije. Sada je korona i kulturnjaci su dosta pogođeni, posebice oni nezavisni, ali kada jednom dođu stvari na svoje, očekujem da će grad zaživjeti alternativno kao nikad do sad. Osobno volim pohađati razne događaje na sceni i nikad nije dosadno, upoznam ljude i uvijek je opušteno druženje. 

Ima li još koje područje koje te interesira (glazba, strip, film)?

- Previše toga, ni sam više ne znam.

Društvene mreže - blagoslov ili prokletstvo? 

- Ne znam bi li rekao blagoslovljeno prokletstvo ili prokleti blagoslov, u svakom slučaju ništa bez čega se ne može živjeti, ali živimo s time.