U moru adventskih tekstova, danas vas vodimo u nešto drugačiji svijet. Uvrnuta je to oaza u kojoj glavnu riječ vodi bodulski Petar Pan, umjetnik Marin Franić aka Blind Artist.

Svake godine u prosincu provjerim što se sve skuhalo u čarobnom loncu Marinove Tvornice mašte. Dijelimo ljubav prema motu ''Nema odrastanja, nikad više'', bajkama, stripovima i neobičnostima. Zato mi je uvijek drago porazgovarati s Marinom i čitateljima predstaviti zaista bogatstvo kreacija koje stvara. 

Iza nas je 2021.-ta godina, definitivno jedna od najluđih što se tiče pandemije, socijalnog, kulturnog i svakakvog života. Kako je umjetnicima? Izazovno, slaže se Marin. A kako je on pregrmio godinu? Kako je radio?

- Tvornica mašte je nekako svit za sebe i ima te nevidljive zidove kad mislin da je bolje zaštiti djecu a i sebe od onog oko nas. Tako da svo to vrime koje spiminješ san radije iskoristi za rad, kreativnost kao i inače, za umjetnost. Mislin da san ugradi dodatne propele u misli i usmijeri jedra i glavu na stvaranje. To san ja, tu san svoj, potpun.

Mislin da pojedinac more puno i da sami moremo i moramo graditi lipši svit, za nas i za djecu iza nas.

Paralelno uz posa, djecu, razne nove autorske projekte i suranje eto, radi san na dvi slikovnice. I treću u pripremi. Crtao san i za HUBS udrugu, za izgradnju škole za djecu Afrike u Esanu. Zahvalan san Mirti Tomas na pozivu.

Veliko je sve to.

Bilo je trenutaka, dana, kad san paralelno radi s desetak ljudi, grafičari, dizajneri, osjećaj ko da ideš ravno u vitar i puštaš da te nosi bilo di.

Pa kako to ide? Imaš li neki recept?

- Triba puno jubavi, rada i ludosti za sve to uspiti.

Otkrij nam nešto o slikovnici koju ćemo uskoro vidjeti!

- Riječ je o suradnji s dragon Mirjanon Mrkelon i posebno odvažnin Franon Herendon, našon posadon, Petron dizajnericon i Nenadon zadumenin za grafički dio. Kreativan i predan tim. Ja san se na taj brod ukrca kao ilustrator. Na put san poni boje, jubav i jednu šibicu za upaliti mrak. Sretan san, srce mi je ogromno, uskoro ide u tisak.

Priča je to o našem gradu, Zadru. Ja san dite sa škoja, otoka, Lukoranac, ali san dio Zadra i Zadar je dio mene, tu živin ii volin naš grad. Ispričana je to priča na poseban način. Ja san Mirjanine priče oživi u crtežu. Moja djeca Paško i Leni ih vole. Svoj rad posvećujem njima.

Nadan se da će i drugi malci zavoliti našu novu slikovnicu i pronaći najdraže likove. Neobična je, drugačija i svojeglava. Uvuče se pod kožu i ukrade ti srce, siguran san.

Tvoje radove možemo pronaći objedinjene u "Mraz" - posebno u ove dane blagdana griju srce bolje od tople čokolade i kuhanog vina! Ali, tu je i humanitarna akcija koja prati sve zajedno, donacije za djecu i zadarski azil. Reci nam nešto više o tome!

- Da, i ove godine nekako je opstao MRAZ format. Dućan otetih snova i polupanih priča Sedam godina putovanja, kreativnosti i akcije sakupljanja gumenih bombona koje nakon trpamo u vreće MRAZ i dijelimo dalje, udruge, dječji vrtići, ulica...

Ovaj dvanaesti mjesec je posebno lud i brz u Tvornici. Nekako tada završavan sve autorske ugovore, pokušavam svima dati njihove naručene personalizirane priče i... da svako ko odabere MRAZ ima razvučen osmijeh.

Želja mi je i cilj da ljudi sačuvaju ono lipo, iskreno u sebi, da su djeca kad zapne i kad nan svit oko nas pokuša zaključati krive misli u glavu. Ostanimo svoji, slobodni, ostanimo djeca ! Nema odrastanja! Nikada više!