U ovim neizvjesnim vremenima kultura i književnost jedno su od područja unutar kojeg se svaki realizirani projekt može promatrati kao dvostruki uspjeh. Mi smo porazgovarali s mladim, perspektivnim pjesnikom i autorom. Student Odjela za kroatistiku Sveučilišta u Zadru Vladimir Tomaš nedavno je na Novom kampusu imao promociju.

A o čemu se točno radi? Predstavljene su dvije pjesničke zbirke, Ogoljivanje ontogeneze (2020.) i Hommage krvavom Kristu (2021.), zbirka koja je osvojila nagradu Mali Kvirin Matice hrvatske u Sisku za najbolju pjesničku zbirku autora do 35 godina starosti iz Hrvatske te drama Mrtvaci (2021.), te drama.

Kako je došlo do odluke - promocija  tri knjige?

- S obzirom na to je pandemija gotovo zaustavila svijet (o kulturnim događanjima da i ne govorim), htio sam obaviti sve odjednom jer je, na primjer, od objavljivanja druge zbirke, ''Ogoljivanje ontogeneze'', prošlo više od godinu dana. Počela je nova akademska godina, pa sam odlučio sve tri knjige promovirati odjednom jer su posljednje dvije objavljene skoro godinu dana nakon druge i mislim da je to bila dobra odluka s obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju; već je gotovo izgledno da se promocija u Splitu, koja je trebala biti sljedeća, neće održati u skorije vrijeme.

Pišeš li iz euforije ili frustracije?

- Ne bih rekao da pišem iz euforije, iz frustracije još i manje. Izbjegavam se osjećati loše kada pišem (tada, čini mi se, i nema smisla pisati). Nastojim uvijek biti "hladne glave" i svojoj poetskoj viziji pristupiti poprilično oprezno; naravno, ushit i neko čudno stanje, meni i dalje neobjašnjivo, uvijek postoje.

Poezija je tvoja ljubav, a možeš li nam otkriti nešto vise o drami koja je nastala 2021.?

- Da, poeziju sam prvu zavolio i počeo pisati, no u meni je uvijek nešto tinjalo kada je drama u pitanju. Drame sam se uvijek bojao (kada je pisanje u pitanju), kazalište mi je uvijek izgledalo (i sada mi izgleda) kao neki čudni satelit koji poništava postojanje svega izvanjskoga, pa se bilo teško odlučiti napisati dramu, no nisam, kao i ostalo, odlučio nešto (dramsko) napisati.

Sjećam se apokaliptične situacije u Zadru 14. ožujka 2020. godine, kada je Sveučilište donijelo odluku da će se sljedeća dva tjedna nastava odvijati na daljinu; bio sam u kafiću i promatrao ljude koji su odjednom postali čudnovati i užurbani, zabrinuti, telefonske su linije autobusnoga kolodvora bile stalno zauzete i sve je bilo subverzivno i začudno.

Otišao sam kući i, vozeći se i razmišljajući o svemu što se događa, a tada svega nesvjestan, dobio sam viziju sobe i ljudi koji su u njoj zatvoreni i koji životare u strahu od pošasti, odnosno Covida. Došao sam kući i u toj izolaciji od dva tjedna razvijao taj komorni, tihi svijet svojih protagonista i dovršio dramu, i dalje začuđen i nesvjestan – kako napisanoga, tako i stvarnoga.

Ajmo malo o studentarijama (smijeh)! Što ti je nekako ostalo upečatljivo? Kakav je bio tvoj studentski život, u kontekstu problematike stambenog prostora u gradu i ponude za izvanstudentske, izvanakademske aktivnosti u Zadru?

- Kada se osvrnem na studentske dane u Zadru, prvo osjetim žaljenje zbog dviju godina koje sam povremeno proveo u Zadru zbog pandemijske situacije; prve mi se godine studija čine daleke i nepoznate, pandemijske studentske godine još proživljavam, a nadam se da ću ovu posljednju, petu, provesti bez maske na licu (barem od drugoga semestra).

Studentskih sadržaja gradu Zadru nedostaje; tu prvotno mislim na kulturna događanja (ali i aktivnosti), za noćni se život već nekako i snađemo. Iako ih ima, mislim da bi se ponuda (ne samo za studente, već i za građane) trebala proširiti. Mjesta za napredak ima; Zadar je lijep grad, na sjajnoj poziciji, i čini mi se da se može još mnogo razviti i da za razvitak ima obećavajućih kapaciteta.

Stambeno je pitanje jako dobro; cijene su stanova s obzirom na kvalitetu uglavnom povoljne i može se naći odgovarajući smještaj vrlo lako. A kada su ovi (aktivni) studentski dani u pitanju, najviše se sjećam studentske vreve i energije koja, čini mi se, u jednome dijelu oživljava i upotpunjuje ovaj grad. Također, našeg predivnog Sveučilišta, pogleda i zalaska sunca. To je nešto čega se sigurno svi studenti sjećaju. Također, tu su i naše studentske aktivnosti – izleti, pjesničke večeri, ostale aktivnosti, glazba i zabava kojih nikada nije nedostajalo.

Dobitnik si nagrade Kvirin. Koliko stigneš pratiti domaću književnu i posebno poetsku produkciju?

- Naravno da pratim. Ima zanimljivih glasova kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj pjesničkoj sceni. S obzirom na vrijeme i okolnosti u kojima živimo, ne čudi i raznovrsnost pjesničkih glasova; refleksije su na stvarnost čudne i drugačije zato što je i stvarnost takva. 

Surađuješ s Dramom plus, što nam možeš reći o njima?

- Da, članovi su Drame+ trebali izvesti dio iz drame na promociji (i pročitati odabrane pjesme), no korona nas je nažalost zaustavila u tome. Njihov je mentor, Vinko Radovčić, bio jako susretljiv, kao i članovi grupe, no eto, viša sila. Svakako, nadam se suradnji u skorije vrijeme s Dramom+; pratim ih otkad sam čuo za njih i sjajni su!

Planovi, planovi? Gdje možemo naći tvoje knjige?

- Velikih planova nemam kada je pisanje u pitanju; potpuno sam opušten i ne zadajem si prevelike zadatke jer me to najčešće demotivira. Što se tiče ostalih planova, u planu mi je diplomirati ove (akademske) godine i onda se uputiti u neke nove pustolovine. Što se tiče knjiga, dostupne su u Znanstvenoj i Slavističkoj knjižnici (Odjel za kroatistiku), a vjerujem da će uskoro biti dostupne i u Gradskoj knjižnici. Isto tako, ako ih netko poželi imati, može mi se javiti, pa ću ih dostaviti (nije nikakva reklama, besplatne su).