Kako uopće predstaviti Marija Padelina, zadarskog kantautora, Zločestog reaktora, pjesnika, pisca, kolumnista, humanista...neki ga znaju kao Tv svekrvu iz Zadarskog lista, no mi danas ipak naglasak dajemo posebnom djelu koje je napokon u rukama čitatelja!

Jedan od veterana udruge Zadarski pisci - ZaPis, Mario je objavio svoju prvu knjigu, u nakladi Matice Hrvatske ogranak Zadar, pod nazivom Jednostavna filozofija života.

Možeš li nam otkriti koliko se dugo kuhala ova knjiga i kako je došlo do suradnje s Maticom?

- A kuhala se godinama, jer sam stalno nešto preslagivao. Najveći razlog za objavljivanje je želja da zahvalim onim čitateljima koji me prate sve ove godine, koji podupiru i komentiraju to što pišem. Nemam ja, naravno, sljedbu koja guta svaku moju riječ, ali da postoji jedan krug ljudi kojima je sve to zabavno, to je neosporna činjenica. Na žalost, pišem još samo TV-kolumnu jer mi za tekstove kakvi su ovi u knjizi treba dosta vremena  za pisanje, uz snimanje fotografija. Ovo je način da ih imamo na jednom mjestu, da ih ne treba tražiti rascjepkane po Internetu. Zanimljivo je kako se radi o već čitanoj knjizi s obzirom na relevantnu čitanost ovih članaka.

Bilo mi je vrlo ugodno iznenađenje kada je Matica odlučila biti izdavač, jer sam mislio da se bave samo stručnom i ozbiljnijom literaturom, ali sam prijem, sloboda izbora tekstova, a najviše strpljenje koje su pokazali u radu sa mnom, vrlo su me ugodno iznenadili i ja sam im na tome jako zahvalan, posebice profesorima Juriću i Vigatu.

Naime, sve do zadnjeg trenutka sam mijenjao, nadopisivao i odugovlačio, ali zato ova knjiga nema tehničkih grešaka, tipfelera, a s obzirom na moj izraženi OKP poremećaj, maksimalno je iskorišten svaki kvadratni centimetar. Također, tu je bila i podrška članova naše književne udruge ZaPis, kao i dragih mi sponzora.

Knjiga je gotovo hibridna forma satirične književnosti i kolumne po kojima si poznat. Na koji način si odabrao tekstove, je li to bilo teško?

- Kada su čuli za knjigu, većina čitatelja je mislila da se radi o skupljenim kolumnama „TV-svekrva“, ali to nije tako. TV-kolumna je vezana uz emisije koje se prikazuju u tom vremenu i već nakon par tjedana gubi na aktualnosti. Ovdje sam objedinio tekstove objavljivane u Magazinu Zadarskog lista kroz deset godina, u razdoblju od 2005., pa do 2015. godine, zato je ispalo malo opsežno.

Na 300 stranica velikog formata imamo 66 poglavlja i puno pripadajućih fotografija, a sve to kroz život čovjeka, od rođenja pa do same smrti. Pratimo djetinjstvo, odrastanje, školovanje, ženidbu, razne životne situacije u kojima se svaki pojedinac nađe. Po tome je ova knjiga i poučna jer se uvijek može nešto naučiti.

Ponekad je smiješno, a često se nešto krije ispod toga smijeha. Kako često kaže moja draga tetka, „la lingua batte dove il dente duole“, što bi po naški bilo „jezik udara gdje zub boli“. Nisam nikoga otvoreno prozivao i ismijavao poimenice, ali pametan čovjek će vrlo brzo prepoznati što treba. Mi se razumijemo, mi koji smo preostali...

Posebnost su fotografije. Njima daješ jednu dozu perfomansa, slažeš li se? Ima ih gotovo stotinu, kaži nam nesto o toj potrebi za snimanjem određenih scena.

- Fotografije su većinom namjenske, rađene za potrebe teksta. Ima ih mnogo više, ali morao sam raditi selekciju zbog obilja materijala. Kao i u glazbi, meni je lakše nego onima koji ovise o drugima. Mogu puno stvari napraviti sam pa tako i vizualno prezentirati svoje ideje. Ovo je već šesta knjiga za koju sam radio naslovnicu, ali prva moja vlastita. Predlagano mi je napraviti izložbu fotografija, ali mi je bilo jednostavnije sve ugurati u knjigu, jer se onda slike gledaju u kontekstu teksta, što mi je i bio cilj. Bilo bi još bolje da su slike u boji, ali iza mene ne stoje rodni kraj, stranka, ni rojaci, pa smo morali malo štedjeti.

Angažiran si na vise umjetničkih strana i udruga, a što je s glazbom?

- Često, kada moram objasniti čime se ja to u životu bavim i sam zastanem, jer toga ima puno, ali nigdje nisam išao do kraja da bih mogao reći, ja sam pisac, pjesnik, fotograf ili glazbenik... Važno je da postoje rezultati rada, a ne da sjediš u birtiji i soliš pamet lokalnim pijancima i zgubidanima, a u rezultat spada i CD grupe  „Zločesti reaktor“ iz 2001. na kojem se nalaze jako zanimljive pjesme, iako su mi sada aktualnija dva albuma koja sam netom snimio s Ivanom Grancarićem Grancom u projektu „Neutješni div“.

Radi se o zajedničkom radu mene i meni dragih ljudi u kojem se sublimira poetska, glazbena i vizualna umjetnost, a za što tek sada, u ovim godinama, imam mogućnosti, tako da su dva spota već gotova i puštena u javnost.

Za razliku od ove knjige, moji su prvi spotovi upravo nevjerojatno mračni i turobni te ih ne preporučujem ljudima koji naginju depresiji, a oni koji se ipak na to odvaže mogu ih pogledati na YouTubeu. To je anakrona i teška glazba i ne trebaju je gledati oni koji očekuju klasične dalmo-spotove u kojima galeb leti iznad mora, a klapa igra briškulu u konobi.

Ono što je zanimljivo je tvoj stav prema tradiciji, ali i nekim novijim neuralgijama drustva, pogotovo u Dalmaciji. Smatraš li se negativcem ili je to jedna vrsta "čišćenja" kroz pisanje i kritiku?

- Iako je ovo, na prvi pogled, jedna vesela knjiga, ona duboko u sebi krije pesimizam jer kako stoje stvari, biti će nam sve gore, a razlog je jednostavan. Umjesto da evoluiramo na bolje, narod je sve insuficijentniji i primitivniji. Neću sada govoriti o moralnom rasapu, ali inteligentnom čovjeku koji ima nešto pozitivnih emocija, lišenom materijalističkog imperativa, uistinu nije lako broditi po mutnim vodama.

Gdje možemo kupiti knjigu?

- Knjiga se za sada može naći u knjižarama Školske knjige (kod mosta i u „Ljepotici“), u knjižarama VBZ-a (na Kalelargi) i Sveučilišnoj knjižari Citadela. Knjiga je idealan poklon za krštenja, krizme, vjenčanja i rastave, jer je lijepa, šarena i poučna, a oni koji je nemaju kome pokloniti mogu je uzeti u Znanstvenoj i Gradskoj knjižnici, iako je ona, naravno, većinu vremena vani, na posudbi.

Veliki je problem stalno odgađanje promocije knjige zbog aktualnih epidemioloških mjera. To bi svakako trebao biti multimedijalni događaj na kojem bih, naravno, sam sebi bio i glazbeni gost uz projekciju fotografija i video spotova, a to nije tek tako jednostavno izvesti. Ali, kao i sve ove teške godine, ja živim u dobroj nadi, iako za tu nadu ne vidim neko opravdanje i logiku.