Zadarska umjetnica Mirta Boban stvara čudesne svjetove, rekli bismo - imamo ''našu Fridu Kahlo"! Ususret otvorenju izložbe u Kapetanovoj kuli 19. srpnja, otkrivamo što je inspirira, u kojim tehnikama radi, kako se uspjela izvući iz stvaralačke krize i još neke detalje iz života ove mlade kreativke.

Kada si znala da se želiš baviti umjetnošću profesionalno i kako je tekao tvoj obrazovni put?

- Negdje u srednjoj školi sam počela razmatrati umjetnički put, prvu izložbu sam imala u maminom prostoru - Centar Tara sa nekih 14 godina, i to je bila izložba fotografija, tek sam na vikend radionici slikanja sa 16 godina naslikala svoju prvu sliku i od tada sam samo povremeno slikala po želji.

Krenula sam na satove crtanja, ali crtanje i realizam nisu moja strast, tako da sam u konačnici upisala Filozofski fakultet u Zagrebu (etnologiju i kulturnu antropologiju i povijest umjetnosti) sa kojeg sam se ispisala vrlo brzo, zapravo čim sam pronašla fakultet u Ljubljani. Tek tada je u biti krenulo ozbiljno bavljenje umjetnošću. Diplomirala sam sa priznanjem za originalnost radova 2015., a 2017. sam magistrirala Summa cum laude.

Imaš li neke mentore i uzore bez kojih tvoji radovi ne bi bili ono sto jesu?

-  Najveći uzor i inspiracija mi je bila Frida Kahlo, njezina umjetnost me inicirala u ljubav prema umjetnosti općenito. Nakon nje tu je Matisse sa svim svojim bojama... Tokom studija mentor mi je bio Dekan fakulteta koji nam je davao puno slobode i poticaja, a meni je sloboda najbitnija. Tokom rada susrela sam se sa mnogo odličnih umjetnika koji su mi pomogli da budem bolja, neki direktno sa svojim savjetima a neki indirektno, divila sam se njihovom radu. Prije koju godinu sam izgubila volju za radom, nisam vidjela smisao i bila sam toliko nesretna da sam se razboljela. U tom trenutku umjetnica Irena Gayatri Horvat je pristala biti moj mentor i pomogla mi na taj način. Trenutno jedino imam mentoricu u sklopu stručnog osposobljavanja za profesoricu likovne kulture, a uzori su mi većinom druge mlade umjetnice koje pratim preko Instagrama.

Kod tebe se zamjećuje jedna satirična nota, je li to odraz artističkog bunta, privlači li te umjetnički aktivizam?

- Voljela bih doći do toga da radim djela koja su pravi aktivizam, natjerati da se ljudi zamisle o brojnim problemima. Sada radim više na osobnoj razini, što se može interpretirati na više načina i nadam se da se ljudi povezuju s tim. Volim naći tekstove, komentare i citate na društvenim mrežama i onda ih koristiti u djelima, taj spoj me zabavlja, ali u isto vrijeme je prikaz našeg doba.

Život mlade umjetnice u Zadru - kako izgleda, imaš li neka mjesta koja su za tebe posebna i inspirativna?

- Zadar mi je najdraži zbog svog prirodnog bogatstva, more, Velebit, polja... Ima puno mjesta gdje volim boraviti, ali da mogu negdje crpiti inspiraciju, pa i ne. I da imam puno prilika za kulturni život, i to nažalost nije baš bajna situacija.

Pomažu li društvene mreže mladim umjetnicima?

- Imala sam veliki otpor prema društvenim mrežama, tek sam se prije dvije godine počela baviti njima kada sam shvatila da nema ništa bez marketinga i promocije. U međuvremenu sam se navikla i počela uživati u kreativnom aspektu rada na njima. Nisam toliko popularna, ali ipak mislim da sam pristutna, to je najbitnije.

Izložba nosi naziv Cvjetanje...možeš li nam otkriti nesto više o motivima?

- Iskreno, kada sam se trebala odlučiti za naziv, nisam bila potaknuta motivom na slikama, iako cvijeća i biljaka kod mene uvijek ima, već više simbolično, kao prikaz unutarnjeg ''stanja'' cvjetanja. Nekada se osjećamo kao da nismo ispunili svoj potencijal, a zapravo svi mi imamo tu mogućnost procvata, da budemo najbolja verzija sebe koju možemo biti. Cvjetanje je podsjetnik da si damo dovoljno hrane, vode, zraka, nježnosti,ljubavi... da možemo rasti.