Ususret druženju u Brlogu i projekciji animiranog filma 1202. o križarskoj opsadi Zadra, te promocijama romana i slikovnice autora Frane Herende, s ovim smo Zadraninom pretresli brojne književne i umjetničke teme.

Za početak, zašto Brlog ovaj petak i što nas to očekuje?

- Sviđa mi se energija tamo i rado dođem navečer na pivu. Na prvi pogled rudimentarno, ogoljeno od suviška, a ispunjeno na više razina. Kada sam čuo da imaju mogućnost prikazivanja filma, znao sam da tamo treba napraviti zagrijavanje pred promociju na Višnjiku. 

Očekuju nas dvije projekcije - kratkog animiranog filma 1202. i istoimene slikovnice oblikovane u film i praćene improvizacijama na temu romana 1202. orguljaša Ante Knešaureka sa prošlogodišnjeg Zadar Organ Festivala, u organizaciji Tee Kulaš, te režiju i naraciju Vinka Radovčića.

Nedavno si odradio gostovanja s promocijama, nakon dulje stanke. Svima je to jako posebno kada se nakon lockdowna vrate u ''staro normalno'', kako je bilo tebi?

- Osjećao sam se kao malo dijete, i zapravo se i preforsirao. Nedostajalo mi je to. Sjećam se čak malo i nekog zadovoljstva kad su s pandemijom smanjene moje vožnje i gostovanja, predavanja, ali ubrzo mi je to sve kronično počelo nedostajati. Izravni kontakt sa čitateljima je bitan.

Animirani film 1202. krenuo je na festivale, što te sigurno posebno veseli?

- Još uvijek mi je teško pojmiti da je toliko ozbiljnih umjetnika radilo na projektima koristeći roman o križarskoj opsadi Zadra 1202. kao predložak. Film su naravno napravili redatelj Tomislav Gregl s animatorima i akademskim kiparom, ali uzbudljivo je znati da međunarodna publika pročita da je temeljeno na nečem što sam napisao, da se citati iz moje knjige u sklopu filma prikazuju u Japanu, Argentini, SAD-u, Francuskoj, Italiji...

Kako je došlo do suradnje s ŠC Višnjik gdje nas u utorak, 29. lipnja čeka književni susret? Tko sudjeluje?

- Još na proljeće razmišljao sam o toj ideji, da pod lukovima dvorane napravimo književni događaj. Višnjik je postao u mnogočemu jedan od centara života Zadra, bio je utočište i našim malim karatistima iz KK Forum kad su zatvoreni treninzi, pruža mogućnost organizacije na otvorenom, a i tamo je trebao biti održan književni sajam, festival - odgođen također radi pandemije. O svemu tome sam razmišljao i javio se upravi Višnjika. Rado su prihvatili tu ideju! U utorak će promociju moderirati Zoran Kačanić, pričat će urednica mojih romana Adriana Piteša (Profil Knjiga). Od Zorana očekujemo niz pronicljivih i intrigantnih pitanja.

Kako ste ''kliknuli'' ti i slikar Tomislav Košta?

- Tomislava sam nažalost prvi put vidio tek na sastanku kada smo pričali o angažmanu oko slikovnice. Dijelimo ljubav prema stripu i iznimno mi se sviđa njegov stil rada. Uz to, mobitel mu završava s  - 1202! Predao sam mu tekst, zamolio ga da se prepusti, da ilustracije smiju biti i mračnije, teže - jer takav je i taj događaj. Djecu previše štedimo s Disneyevim verzijama bajki. Mogu oni to. Ali uz to, to je ipak priča o gusarima, blagu, vitezovima, kroz koju se provlači i nada i ljubav.

Soba 909, Sedam, a onda treći dio. Čekamo li kraj ili je priča otvorena..? Možeš li nam bez spoilera otkriti neke detalje o pisanju nastavka atraktivne priče? Koliko si je definirao, a koliko te sama povela u nekim drugim smjerovima?

- U Sedam zasad imamo dio kraja. Njegova priča je s ova dva romana većinom ispričana. Definirana je većinom, još prije koju godinu, a čekam trenutak za nastaviti njenu priču, koja se proteže kroz prva dva romana, iz njene perspektive.

Dugujem njoj i čitateljima njeno viđenje priče, da se napokon objasni tko je Ona i zašto je otišla s povezom preko očiju u Sobu 909. Kad pišem, ne određujem, većinom sve vidim od početka do kraja i osjećam se kao svjedok koji ima zadatak to opisati. Vrlo malo aktivno sudjelujem i osmišljavam.

Pišeš li isključivo prozu (sada), vraćaš li se poeziji?

- Poeziju pišem godinama, ali nije vrijeme za izdavanje. Neka se nakupi još materijala, da od svega toga mogu izvući 40 pjesama vrijednih objavljivanja. Zasad to ne osjećam da je tako. Ali vraćam se kratkoj priči! S njom sam započeo, od nje me nasilno odvojila 1202. sa dvanaest godina rada na toj teškoj priči i sad se osjećam slobodan opet pisati kratke priče.

Smatraš li da je zadarska književna scena budna i šarena? 

- Mislim da neću puno pogriješiti ako kažem da Zadar ima najviše pisaca i pjesnika po glavi stanovnika (smijeh), još ako uračunamo neke Zadrane s prebivalištem u Zagrebu, vjerojatno je tako. Moj prijatelj iz Zagreba je rekao da je Zadar grad slučaj - pun pisaca i pjesnika. Velike nagrade koje su zaslužili Lada Vukić i Želimir Periš, niz knjiga Zapisovaca - Mirjane Mrkela, Mirka Jamnickog Dojmi, Ive Pejković..., skromno ću ubrojati i niz reizdanja 1202. i Sobe 909 - Zadar je napokon od grada bez važnijih imena, postao grad književnosti. Radujem se svemu što je pred nama.