Upoznajte zbor Fige koji se okupio u Zadru! Grupa planinarki, skiperica, aktivistica, kao na planini, pronalazi i osmišljava načine svog vlastitog opstanka i napretka - zbor sam od sebe raste, razvija se, dozrijeva, kao figa na grani, ali uvijek, a to je punk u njima, s figom u džepu.

Kako je sve počelo, i kada? Tko su sve Fige? Mijenja li se postava? 

- Ideja i želja za ovakvim zborom je zapravo počela prije nekoliko godina kada je par prijateljica shvatilo da svako njihovo druženje ne može proći bez pjesme i da su to pretežno etno i sevdah. Ispostavilo se da u Zadru ne postoji zbor koji izvodi takvu vrstu muzike pa nije preostalo druge opcije nego same zakotrljati priču zbora. I tu se rodila ideja za osnivanjem istog.

O osnivanju zbora, slaganju glasova, voditeljstvu zapravo ništa nismo znale, a brinule smo se i o tome kakav bi u Zadru bio odaziv za sudjelovanje. Jedno vrijeme smo tapkale u mjestu ne znajući od kud krenuti, no sve se krenulo mijenjati negdje u jesen 2019. kad se jednostavno dogodio moment "ajmo, pa di puklo,vrijedi bar probati".

Na Facebooku smo objavile javni poziv na sastanak svim zainteresiranima. Prvi sastanak smo održali u Knjigozemskoj i na naše iznenađenje pojavilo se dosta zainteresiranih s kojima smo dijelili istu ljubav i želju za osnivanjem zbora. I tako smo shvatili da je cijela ideja definitivno nešto što treba pogurati dalje.

Grupa zaljubljenika u pjesmu, većinom amatera, rijetko tko s iskustvom rada na glasu i pjevanja u zboru našla se pred sljedećim izazovom, možda i najvećim: pronaći voditelja zbora. Zvalo se redom, međutim, ljudi su bili zauzeti nekim drugim projektima ili im je voditi ovakav glazbeni smjer bila nepoznanica i predstavljalo im je prevelik izazov. No, ono što je bilo divno i zajedničko kod svih koje smo kontaktirali je da su bili jako ugodno i iskreno pozitivno iznenađeni. Tako da, koliko god smo bili obeshrabreni na momente, znali smo da će negdje upaliti i da ćemo pronaći osobu koja će voljeti glazbu koju želimo pjevati, imati iskustvo vođenja zbora - i što je najvažnije - kliknuti s nama!

Ono što je interesantno da se sve to vrijeme bez voditelja 'zbor' nalazio na redovnim sastancima, pokušavali bi vježbati samostalno, uvježbavajući se preko YouTube tutoriala. Dakle, posrijedi je bila ogromna volja! 

I konačno, u studenom 2019. godine nam se kao voditeljica pridružuje  zadarska sopranistica Nela Šarić. Iako pred kraj trudnoće, prepoznala je na nama svu upornost i želju i počela raditi s nama. Nela je ubrzo morala svoje vrijeme i ljubav preusmjeriti na majčinstvo, a mi smo se opet našli u škripcu. No, kako to biva kad nešto jako želiš i ne odustaješ, svemir nas je jako brzo i sasvim slučajno spojio s Martom Kolega, vokalnom pedagoginjom i pjevačicom iz Kali. Ona je s nama dan danas i tek uz Martin ogroman trud, a naše povratne informacije, možemo reći da smo se doveli u red, tj. da smo postali pravi zbor.

Počeci su bili jako teški, biti dio zbora je jedan život za sebe. Tu su na površinu izlazili svi strahovi, sve blokade, sva neugoda i sram, a pustiti glas u takvom stanju je jako teško. Puno ljudi, svi različiti, neki poznati neki nepoznati, no ono što smo svi ubrzo shvatili je to da smo mi sad jedna velika obitelj, jedan živući i dišući organizam i tako smo postali puni potpore jedni za druge. I to je ono što je predivno. Puno rada, osobnih pomicanja granica, emocija, radionica, individualnog i skupnog rada i sad smo tu gdje jesmo, ne planiramo odustati jer zapravo, tek smo na početku cijele priče i koliko god se ponekad činilo teško, velika je radost biti dio iste.

Gdje ste se počeli okupljati za probe?

Probe smo najprije održavali u Knjigozemskoj, zatim ljeti na Kapetanskom da bi se na jesen 2020. prebacili u prostor Nigdjezemske. 

Tko su sve Fige?

To su Ines, Maja, Ana P., Nata, Rita, Anđi, Matea, Josipa, Luko, Đurđa, Martina, Kate, Ana M., Mare, Zrinka i Tina, voditeljica Marta i Šime na tarabuci. Žene i muškarci raznih pozadina, profesija i interesa ali jednake zajedničke ljubavi prema glazbi, ljudima, prirodi, smijehu, druženju, sklapanju novih prijateljstava i proučavanju funkcioniranja vlastitog tijela - što pjevanje svakako jeste. Zbor je svakome od nas terapija ali i zasukivanje rukava, koncentracija i rad. Uživamo radost stvaranja i napretka, probijamo predrasude, mičemo granice, borimo se protiv monotonije i nudimo nešto novo što je prema dosadašnjim reakcijama ljudi, čini nam se, ovom gradu itekako falilo. Veliko hvala svima na podršci!

Želimo svijetu pokazati i potaknuti ga da se može; da se može biti aktivan član zajednice koji ostvaruje svoje snove! Postava zbora je na početku brojala par članova više koji su ipak morali odustati, što zbog posla, obaveza, preseljenja, no već godinu dana je ona ista i prava smo mala obitelj 

Možete li nam otkriti nešto više o simbolici naziva?

O simbolici naziva zbora najbolje je prenijeti riječi naše voditeljice: Kad Rita otpjeva tradicijski kaljski napjev 'Đido gidra mojima se javi' umjesto 'Dođi dragi mojima se javi', to su Fige. 'Na ti figu' - znak otpora, znak volje, borbe, figa stoji za 'unatoč svemu', 'usprkos tome', ali za onaj pravi otpor, otpor prema bezvoljnosti, pasivnosti, cinizmu, figa koja zna za status quo, ali koja (skrivena u džepu Nigdjezemske) na svoj način pokušava učiniti svijet boljim mjestom (drži svijetu fige!) Ali ona nije samo to; ona je i slatka voćka kasnog ljeta – smokva – figa kao ženski princip, rastvaranje, raskoš, bogatstvo, sočnost, plodnost, ona se otvara: androginost fige raslojava značenja i odražava različitost žena (i jednog muškarca) u ovom neustrašivom zboru.

Grupa planinarki, skiperica, aktivistica, kao na planini, pronalazi i osmišljava načine svog vlastitog opstanka i napretka - zbor sam od sebe raste, razvija se, dozrijeva, kao figa na grani, ali uvijek, a to je punk u njima, s figom u džepu.

Kakav je vaš repertoar? Kažete punk je u vama s figom u džepu!

Pjesmom putujemo svijetom preko Balkana (Hrvatska, Albanija, Bugarska, Makedonija, Srbija, Bosna, Grčka...) do Švedske, Španjolske, Kolumbije. Dug je put pred nama. Punk u nama, fige u džepu, heh.

Da samo znate u kakvim uvjetima smo sve vježbali ponekad, a usprkos tome, odustajanje nikada nije bila opcija. Bez struje, bez grijanja, u jaknama, šalovima i kapama na niskim temperaturama, s čeonim lampama na glavama i pod svijećama da bismo mogli čitati tekstove pjesama. A sreća najveća je bila prostorija s peći na drva pa su se u rancima nosile cjepanice kako bi se mogli ugrijati. Bilo je tu svega, ali inat je bio veći! Sve je to bila radost! 

Danas više nego ikad uz pomoć tehnologije možemo prezentirati svoj umjetnički rad i doći do publike. Kako je to kod vas?

Tehnologija je zapravo sporedna stvar kod nas. Ulica nam je najvažnija - ljudi, kontakt, odnosi. Svi imamo bilježnicu s tekstovima! Rame do ramena, grlo u grlo, oči u oči. Disanje, ritam, odakle dolazi ton. I to nam je najvažnije.

Snimamo probe i kasnije ih preslušavamo da čujemo kako zvučimo te prenesemo članovima/cama zbora koji propuštaju probu. 

Tek smo nedavno pokrenuli društvene mreže, YouTube, Facebook i Instagram, i krenuli stavljati snimke s proba i pjesme snimljene u Nigdjezemskoj. Ali to je zapravo iz želje da pokažemo što radimo i do kud smo došli, prenesemo ljudima naš melos i poželimo im da se što prije sretnemo! Imati moć pjesmom probuditi emocije publike i razveseliti prolaznike je nešto što čemu tehnologija ne može ni primirisati. 

Kako vas je (ili nije) poremetila epidemija? 

Koga epidemija nije poremetila neka digne ruku.  Sigurno da je. Omela je naš rad i neke planove, neke nastupe, no dobro. Nismo jedini. Ono što je najbitnije, ne odustajemo.

Pjesma i glazba stvoreni su da se prenese određena poruka ili emocija publici - slušateljima. Može biti prilično monotono i demotivirajuće vježbati nešto bez perspektive nastupa i predstavljanja publici.

U tom je kontekstu epidemija bila prava tamnica za sve zborove, scenske nastupe i društvenost generalno. Imali smo nekoliko Zoom proba koje su bile vrlo zanimljive, ali su nešto sasvim drugo od zbora uživo.  

Možete li se osvrnuti na prostore u Zadru za djelovanje nezavisne kulture i umjetnosti, s obzirom da poznajete scenu (Nigdjezemska, Kapetanski)

Koliko se tih prostora može nabrojati, na prste jedne ruke? Osvrt na tu temu možemo i preskočiti, jer nažalost, živimo u sredini gdje nema poticaja i otvaranja vrata za umjetnost i kulturu koja nije institucionalizirana. Kapetanski park je divna lokacija i velika je šteta što ne vrvi društvenim, kulturnim i umjetničkim sadržajima! Ni rasvjete nema!

Trenutno smo u Nigdjezemskoj, crnom biseru nezavisne kulturne scene, hvala im što su nas primili, što nas slušaju i što se dobro osjećamo kod njih!  Inače, krov Nigdjezemske prokišnjava te se skupljaju donacije za popravak istog, pa ovim putem koristimo priliku i pozivamo sve koji mogu i žele pomoći da odu na gogetfunding.com/nigdjezemska. I hvala vam u ime cijele ekipe!

Hoćemo li vas negdje moći vidjeti i čuti uživo?

Možete, u Brlogu 19. lipnja!