Kako se u "grade" projekti i suradnje? Koliko je izazovno raditi s djecom i mladima i pružati im motivaciju i kvalitetne sadržaje za provođenje slobodnog vremena? Morana Rogić Vihar za svoj je rad u udruzi CINAZ dobila vrijedno priznanje Zadarske županije, pa smo odlučili o ovoj temi porazgovarati s ovom mladom Zadrankom.

U Cinaz si ušla jos 2011. kao volonterka. Kad se danas osvrneš na taj početak, što ti je s vremenom postalo najveći izazov?

- Rad u civilnom sektoru donosi svakodnevne izazove što najbolje poznaju kolege udrugari/ke koji žive od tog rada. Kao najveći izazov bih izdvojila nedostatak financijske i institucionalne podrške. Svake godine moramo aplicirati na razne natječaje da bismo dobili podršku za financiranje plaća, provedbu aktivnosti i sličnih troškova. Tu je još i borba sa administrativnim dijelom vođenja udruge i projektne dokumentacije koja je sve zahtjevnija. Nedostatak adekvatnog prostora za provedbu naših programa za mlade kao što je Klub mladih KLOOZ i Info centar za mlade Zadar, odnosno, CINAZ kao Centar za izvannastavne i izvanškolske aktivnosti Zadar od svog osnutka 2003. nema adekvatan prostor za realizaciju svojih aktivnosti. Rad s mladima je sam po sebi velik izazov.

Mladi su jedna specifična i dinamična heterogena društvene skupina i stalno morate pratiti i znati odgovoriti na njihove specifične potrebe i interese. Iznimno je važno i potrebno formalizirati i zakonski regulirati rad s mladima i profesiju rada s mladima na nacionalnoj razni, jer od toga sve nekako kreće, i pružiti veću potporu razvoju lokalnog rada s mladima. 

Kako se u Cinazu "grade" projekti i suradnje?

- To je jedan uzajaman proces između naših članova, suradnika i korisnika. Kroz 18 godina djelovanja ostvarili smo brojne suradnje tako da imamo dobru umreženost s osnovnim i srednjim školama (na lokalnoj i nacionalnoj razini), institucijama, fakultetima i udrugama mladih na lokalnoj razini i diljem Hrvatske a članice smo i krovnih organizacija kao što su Mreža mladih Hrvatske i Zajednice Informativnih centra za mlade Hrvatske. Naš rad prepoznat je i na nacionalnoj razini, za što je dosta bio zaslužan i projekt Deset dana bez ekrana, a 2016. smo se na poziv Agencije za mobilnost i programe EU uključili u njihov program Eurodesk.

Provodimo dosta projekata te imamo mnogo projektnih ideja koje ne stignemo sve realizirati. Brojne su potrebe, posebice u našoj lokalnoj sredini gdje se malo udruga bave neformalnim obrazovanjem i osmišljavanjem slobodnog vremena mladih. Često pratimo i ispitujemo potrebe naših korisnika, djece i mladih, i na temelju toga kreiramo aktivnosti, ali također uključujemo mlade u svoj rad kroz volontiranje. Mladi nam se često javljaju za održavanje volonterskih aktivnosti za mlade (radionice, tečajevi stranih jezika) i u tome ih podržavamo. Mnogi naši projekti su se upravo razvili iz tih volonterskih aktivnosti za mlade. 

Možeš li nam reći kako ste se snašli u pandemiji?

- Val pandemije je baš krenuo kada smo trebali krenuti sa tečajem arapskog jezika i kulture a morali smo i prekinuti tečaj francuskog jezika i šahovske radionice. Pandemija nas je dosta pogodila kao i cijeli civilni sektor zbog obustave financijskih sredstava, a nažalost udruge ne mogu biti korisnici državnih potpora za očuvanje radnih mjesta (uz iznimku onih koji imaju gospodarsku djelatnost). Sve me to čekalo nakon povratka sa porodiljnog, tako da sam morala pet mjeseci volontirati. Uz podršku Zadarske županije i Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i sport smo se uspjeli održati te im se zahvaljujem ovim putem na potpori. Iako smo mi udrugari/ke navikli na stalne krize, ova nas je tim više pogodila i zbog nedostatka i/ili kašnjenja natječaja za projekte, naročito za mlade od resornih institucija.

Uglavnom, aktivnosti koje smo provodili su bile u skladu sa epidemiološkim mjerama, pretežno online i neke uživo, npr. ''Eurodesk Treasure Hunt“ ili ''lov na blago“. 

Naš rad se uvijek bazirao na direktnom radu s djecom i mladima uživo, i svjesni smo da ga online forma nikako ne može zamijeniti. Nedavno smo krenuli sa provedbom kreativnih radionica u školama, što smo dugo čekali, ali su se opet nažalost postrožile mjere.

Koje aktivnosti planirate do kraja ove godine?

- Nastavit ćemo i dalje provoditi aktivnosti za djecu i mlade u skladu sa epidemiološkim mjerama. Veliki nam je prioritet očuvanje mentalnog zdravlja mladih. 

U tijeku je individualna art terapija do ljetnih mjeseci, a iza uskršnjih praznika započinjemo sa višegodišnjom manifestacijom za prevenciju nasilja među mladima pod nazivom Dani dobrih veza u suradnji sa Odjelom za psihologiju Sveučilišta u Zadru. 

Ako nam epidemiološke mjere dopuste planiramo organizirati i radionice kratkometražnog filma i izrade scenarija.

Tu je još i provedba programa Eurodesk koja uključuje obilježavanje Time to move kampanje u listopadu, promoviranje programa Erasmus+, Europskih snaga solidarnosti i drugih informativnih događanja s ciljem promoviranja mogućnosti za mobilnost mladih u području obrazovanja, volontiranja, stažiranja i stručnog osposobljavanja. 

S kreativnim radionicama u školama smo taman krenuli ali su se opet nažalost postrožile mjere. Željno iščekujemo i natječaje za mlade i da naravno ova kriza što prije prođe da se možemo vratiti u „staro“ stanje.

Koliko su po tvom mišljenju naši mladi uspavani tehnologijom, može li ih se potaknuti na kreativan rad i kritičko mišljenje? 

- Tehnologija sama po sebi nije loša, važno je kako je koristimo. Tu je odgovornost na svakom od nas koliko ćemo dopustiti da nam oblikuje život. Svaka generacija mladih donosi svoje izazove, a mlade je potrebno dodatno educirati za kritički odgoj prema medijima i da razviju kompetencije medijske pismenosti.

To isto vrijedi i za roditelje, jer mladi kopiraju njihove obrasce, a zbog nedovoljne educiranosti ne razgovaraju dovoljno s djecom o medijskim sadržajima i nisu svjesni svih opasnosti koje vrebaju na internetu. 

Ako smatramo da su mladi uspavani tehnologijom, upitajmo se koju smo im alternativu kao društvo pružili i gdje je tu naša odgovornost. Zato ističem da je jako bitno mladima pružiti IZBOR, i usmjeriti ih da ostvare svoje potencijale, razviju svoje vještine, dodatno se obrazuju, konzumiraju različite kulturne sadržaje, volontiraju, aktivno se uključe u zajednicu. 

Kada mladima damo izbor osim kafića i ulice, i tad se suočimo s njihovom pasivnošću u većini, onda možemo reći da smo kao društvo stvarno izgubili bitku. Do tada mladi konzumiraju ono što im se nudi. 

Mene rad s mladima iznimno veseli, dinamičan je, lepršav, kreativan, od mladih se može dosta učiti, a pritom se uvijek osjećam kao da sam 10 godina mlađa (smijeh). Sve je stvar pristupa i kako ćete ih zainteresirati, kako u formalnom tako i u neformalnom obrazovanju. 

Iz osobnog iskustva mogu reći da su mladi jako zainteresirani i da uživaju u kreativnom radu, i promatrati to je prava nagrada. 

Možeš li nam preporučiti neku dobru literaturu koja te u zadnje vrijeme oduševila, bilo da se radi o beletristici ili struci?

- Preporučila bih knjigu „Ljubav oko svijeta“ Davora Rostuhara i „Ljubav prema nesavršenom“ južnokorejskog pisca i zen-budističkog učitelja Haemina Sunima.