Upornost i ljubav se uvijek isplate, dokaz su naši studenti okupljeni u ansambl A.K.A. Crescendo, a ove godine Zadarska županija "okrunila" ih je vrijednim priznanjem. Bio je to povod da porazgovaramo s članicom Mateom Biloglav.

Zadarska javnost za vas je prva čula, ali tek nastupom na talent showu osvojili ste Hrvatsku, a onda i svijet. Kada si došla u Crescendo, kako je to izgledalo, koji su bili vaši prvi koraci i planovi? Koliko je članova od početka u Crescendu?

- Da, 2016. je prije 2019. bila prva velika godina za nas kad smo osvojili Golden Buzzer na Supertalentu i tako postali poznatiji publici i izvan Zadra te smo iste godine bili pozvani u Toronto nastupati na Canadian National Exhibition na International stage-u kao predstavnici Hrvatske gdje nas je upoznala i publika, kako iz Kanade tako i iz raznih dijelova svijeta.

Ja sam jedna od rijetkih članova današnje postave koja nije došla u Crescendo već je jedna od osnivača te sam vrlo brzo od osnutka postala i voditeljica skupine.  Evo ovaj tjedan smo napunili osam godina djelovanja i mogu reći da nisam niti mogla sanjati kad smo krenuli da ćemo biti tu gdje smo danas i imati sve ovo iza sebe. Planovi i ciljevi su od samog početka bili veliki jer smatram da drugačije niti ne možeš naprijed, ali nisu bili niti blizu ovoga što smo uspjeli postići, nisam to mogla niti sanjati kada sam krenula u ovu a cappella avanturu i jako sam zahvalna na svemu.

Broj članova se u Crescendu mijenjao kroz godine jer smo u početku krenuli kao studentska a cappella grupa, pa kako se zavšavao fakultet, prebacivalo na druge fakultete u druge gradove, poslovi, ispiti, obveze, brojka se mijenjala, tako da nas je u jednom trenutku bilo čak 16, skoro smo se pretvorili u zbor!

Ali kako je došla 2016. i novi i puno ozbiljniji način rada i planovi, tako se i broj članova prorijedio. Sada nas je u Crescendu 8 i ta postava je već aktivna 3 godine i nadamo se još barem toliko. Od nas 7, 4 člana su tu od samog početka Crescenda, Jakov, Filip, Lucija i ja, a ostala ekipa se pridruživala kroz godine, iako i oni svi imaju dosta staža iza sebe, zadnja koja nam se pridružila je Karla a onda je s nama već 3 godine sada. 

Ova nagrada svakako je vrijedno priznanje. Jeste li na neki način postali naš mali glazbeni brand?

- Ova nagrada je veliko priznanje za nas i osjećamo se počašćeni što naš Grad i Županija prepoznaju naš sad već dugogodišnji trud i rad!

Do sad smo dobili Nagradu Grada Zadra te Rektorovu nagradu koje su nam dale ogroman vjetar u leđa i koje su nas jako iznanadile, kao i ova Godišnja nagrada Zadarske županijekoja će nas jednako tako gurnuti da nastavimo s našim radom i da se svake godine dižemo za barem jednu stepenicu više, a i moram reći da je ova nagrada jako lijep dodatak našoj kolekciji dosadašnjih nagrada i priznanja i prva stvar na koju nas je potakla je da napokon kupimo maleni regal za našu prostoriju gdje imamo probe i stavimo na njega sva naša postignuća kroz ovih 7 godina! 

Da smo postali "naš mali glazbeni brend" bi definitivno bilo najveće priznanje za nas jer koliko god smo putovali i gdje god smo nastupali8, uvijek nam je najdraže nastupati u našem Zadru i to se nikada neće promijeniti. To uvijek bude komentar na kraju svakog nastupa izvan Zadra ili velikog putovanja. I stvarno stoji ona izreka - svugdje je lijepo, ali doma je naljepše!

Kako ste se uopće okupljali u najluđoj godini... 2020-oj? Nastupi su ...pa, zamrznuti. Što dalje? Kako uopće nastupati kada nema koncerata?

- Naš plan je za 2020. godinu, kao i većini svijeta nažalost, bio jako drugačiji nego što je ispao na kraju, ali možemo reći da nismo dospustili da nam ova pandemija pobrka planove do kraja.

- Redovito smo se nalazili preko ZOOM aplikacije pa makar da samo razgovaramo o budućim planovima, a svaku priliku, kada su to mjere dopuštale naravno, smo iskoristili za probe uživo koje su znale trajati satima jer nismo htjeli prepustiti slučaju ponovno uvođenje novih mjera zbog kojih bismo opet morali obustaviti probe uživo.

Iskoristili smo svaku priliku i mogu reći da je ova 2020. godina zapravo bila jako produktivna za nas i osvježenje jer smo napokon imali vremena radi na novim aranžmanima, koreografijama, "brusiti" našu set listu, pošto nije bilo nastupa i natjecanja za koje smo se morali pripremati.

Nastupi možda jesu zamrznuti, ali mi se kroz cijelu ovu godinu optimistično ponašamo kao da će krenuti svaki tren, samo što nisu! Jako dobro smo svjesni situacije i koliko smo bespomoćni po tom pitanju ali smo nakon par mjeseci takvog razmišljanja samo odlučili staviti ružičaste naočale i izvući ono najbolje što možemo iz ove situacije i nadati se najboljem.

U 2020. godini sve smo koncerte odrađivali sami za sebe i naša jedina publika su bile kamere na našim mobitelima s kojim smo snimali naše probe, kasnije pregledali te videe i "čistili" greške. No, koliko god nam je to dobro došlo i osjećamo se spremniji nego ikad, ništa ne možemo nadomjestiti taj osjećaj kada se popneš na bilokoju pozornicu i kada vidiš osmjehe ljudima na licima i uvijek barem netkome od njih uljepšati dan.

Što se sve sluša u Crescendu, odnosno, koliko su vaši osobni ukusi i stilovi različiti?

- U Crescendu sve sluša sve što vam može pasti napamet, a ako se neki žanr i ne sluša, barem je netko od nas upoznat s njime što je obično naša Lucija kojoj je jedan od glavnih hobija istraživanje glazbe iz svih kuteva! 

Svi smo jako različiti, svi imamo različite omiljene izvođače i žanrove i ono najbitnije je što nam je glazbeni žanrovski spektar jako širok i spremni smo svemu dati priliku i poslušati jer smatramo da to što nešto nije na tvojoj osobnoj "glazbenoj lepezi" glazbe koju slušaš, ne znači da nije kvalitetno, samo je drugačije. I moram reći da nam je takav pristup svima otvorio oči kroz godine i da su naše set liste baš zbog toga toliko raznovrsne i na njima se može, kao što kažemo na svakom koncertu, može naći naći nešto za svakoga!

Što je ono što mi kao publika ne vidimo, ali vama predstavlja najveći izazov?

- Uh, izazova je jako puno i očekivali smo naivno da će se kroz godine oni smanjivati ali su samo postali sve veći jer su naši nastupi postali veći, naši aranžmani puno kompleksniji itd. Ali ono što nam predstavlja najveći izazov i s čime smo se prvi put trebali suočiti na natjecanju u Moskvi su definitivno koreografije.

Naša publika u Hrvatskoj rijetko uspije dobiti priliku vidjeti Crescendo u "punom sjaju" jer upravo su koreografije te koja nas najviše razlikuju od zborova i klapa. Kod nas su većina nastupa ili ima ograničen prosto pozornice a najčešći problem je ozvučenje jer su nam da bismo izvodili i naše koreografije uz pjevanje potrebni bežićni mikrofoni a gotovo pa u 90% slučajeva, iako naglasimo, dobijemo one na žicu koji nas ograničavaju na stajanje na mjestu.

Pošto nitko od nas nije profesionalni plesač velik nam je izazov bio uklopiti i koreografije u naše nastupe ali s druge strane niti nismo imali izbora jer je to bio sljedeći korak prema naprijed i prema našem cilju da se približimo što bliže suvremenim a cappella grupama diljem svijeta i da možemo stati bok uz bok s njima kao što je i bilo u Moskvi.

Možda se čini jednostavno malo se kretati i mijenjati razne formacije dok pjevate solo, ali ako oponašate instumente i ritam vaše dionice nije nimalo usklađen s ritmom u kojem se trebate kretati već je u njegovoj kontri i još uz sve to morate imati kontakt s publikom, biti savršeno intonativno točan jer nema instumentata ili matrice koja će vas spasiti ako se spetljate nego ćete povući i ostatak ekipe s vama, vjerujete nije nimalo lako i iziskuje puno koncentracije, truda i prije svega vježbe. 

Koje projekte ste samostalno pokrenuli (a znam da jeste hehe)?

- Pokrenuli smo razne projekte u ovih 8 godina i nadamo se da nas čeka još puno njih. Sve je krenulo s našim prvim projektom, Humanitarnim božićnim koncertom za prikupljanje sredstava za kupovinu božićnih poklona djeci s poteškoćama u razvoju zadarskog dječjeg vrtića Latica davne 2013. godine, zatim naš najveći projekt "Tonka reci more" koji je bio humanitarni koncert u Kneževoj palači za malenu Tonku Jerković koja je bila preživjela dva moždana udara te nakon drugog ostala nepokretna, bez mogućnostzi gutanja i žvakanja i kojoj je jedna od želja bila da ponovno zapjeva.

Koncert je imao toliku zainteresiranost da smo morali umjesto jednog održati dva, što nas je iznimno veselilo, kao i činjenica da evo 4 godine nakon naših "Tonka reci more" koncerata možemo reći da je Tonka danas puno bolje i da napreduje svakim danom.

Veliki projekt nam je i bio za naš peti rođendan - 5 godina, 5 izvođača, gdje smo okupili naše prijatelje glazbenike koje smo upoznali kroz naših 5 godina na raznim nastupa pa tako i na Supertalentu da zajedno održimo veliki koncert u kojem smo ispričali kroz pjesme našu priču od samih početaka.

Prije dvije godine smo se odlučili na na novi pothvat i projekt a to je zajednički koncert s našim prijateljica iz Dublina koje smo doveli u Zadar i pružili ljudima našeg grada jedinstvenu priliku da uživo čuju kako zvuči profesionalna i jedna od najpoznatijih a cappella grupa u Irskoj - Ardu!

Posljednji i najnoviji projekt je i prvi suvremeni a cappella zbor Rhapsody koji je počeo s radom prije dvije godine i koji vodimo ja i kolega Jakov iz Crescenda i koji za sad okuplja desetak zaljubljenika u a cappella pjevanje te se nadamo da će se ta broja i utrostručiti kada ovo sve oko nas završi i budemo mogli nastaviti s radom, tako da ovim putem pozivam i sve zainteresirane da krenu zagrijavati glasnice i jave nam se kada objavimo nove audicije.

Kako je Crescendo bio isključivo studentska a cappella grupa, u Rhapsodyju smo odlučili uključiti i studente i ne studente i srednjoškolce, a rodila se i nova ideja za suvremenim a cappella zborom koji okuplja ljude koji su već jako davno otišli iz svojih školskih klupa i već imaju svoju djecu i unuke u školskim klupama te je taj projekt uspio zaživiti u sv. Filip i Jakovu pod mojim vodstvom i sa genijalnom i entuzijastičnom ekipom ali nam nažalost ova pandemija stala na put tako da se nastavak te priče nadam se čeka.