O temi poznatoj kao cyberbullying, razgovarali smo s našim mladim sugrađankama, Martom, Elom, Antonijom i Emom. One su svojim literarnim i likovnim radovima sudjelovale na natječaju kojega je organizirao Volonterski centar Zadar.

Koliko su naši mladi izloženi nasilju, i to baš onda kada ih promatrate kako bezbrižno scrollaju po Instagramu, Facebooku, dopisuju se svim mogućim komunikacijskim sredstvima koje nam je podarila moderna tehnologija?

Kada se počnu nizati zli komentari, dislajkovi, kada se neprijateljstvo, zavist, nesigurnost počne prelijevati nepreglednim elektronskim svemirom, kome se onda obratiti, kako se uopće postaviti?

O ovoj temi, poznatoj kao cyberbullying, razgovarali smo s našim mladim sugrađankama, Martom, Elom, Antonijom i Emom.

One su svojim literarnim i likovnim radovima sudjelovale na natječaju kojega je organizirao Volonterski centar Zadar.

Bio je to Nagradni natječaj „NE nasilju!“ u sklopu projekta „Edukacija – prvi korak prema prevenciji nasilja na internetu II“, koji je sufinanciran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a provodi se u partnerstvu sa Zadarskom županijom i Centrom za socijalnu skrb Zadar. 

Projekt je usmjeren k prevenciji elektroničkog nasilja u srednjoškolskoj populaciji, a sudjelovanjem u natječaju sa svojim kreativnim radovima učenice i učenici zadarskih srednjih škola pridružili su nam se u borbi protiv e-nasilja, kazala nam je Maja Balić Motušić iz Srednjoškolskog đačkog doma Zadar. Također, istaknula je kako je ovaj oblik zlostavljanja među maloljetnicima poseban utoliko što mlada osoba koja trpi nasilje uvijek iznova može doći do spornih poruka i tzv. ''hejtanja'' i to zaista nije lako i može imati posljedice. 

- Ekran ne zna za uzrok, ali zna pokazati posljedice - to je naziv moje priče. Razrednica nam je kazala da je otvoren ovaj natječaj i mene to inspiriralo da napišem priču kao svojevrsnu potporu mladima koji se suočavaju s virtualnim nasiljem svakodnevno. Pisala sam iz perspektive dva lika, onoga koji zlostavlja i onoga koji trpi zlostavljanje.  Cyberbullying nije šala, niti je zezancija onako prolazna da ispadneš „faca“, a zašto pod navodnike… ne jer to nije književna riječ, nego što „faca“ nećeš ispasti niti u jednom slučaju. Mislim da danas među mladima ima puno toga, nisu to samo komentari na Facebooku, komentira Marta Martinović iz Gimnazije Vladimira Nazora. 

Jedan od najgorih oblika cyberbullyinga sve je češći, a to je snimanje. Nerijetko u medije procure takva videa, na kojima se vidi kako izgledaju ruganja pa i fizički sukobi, koje mladi dokumentiraju i među sobom dijele.

Naše mlade sugovornice iz Obrtničke škole Gojka Matuline i Škole primjenjene umjetnosti i dizajna, Ela Frković i Antonija Ajtić, svjedoče da sve zna početi od bezazlenog trača. Kazale su nam i da su u tome djevojke poprilično vještije od dečkiju - oni često riješavaju sukobe naguravanjem, ali u posljednje vrijeme, kažu, i kod njih primjećuju sve suptilnije i proračunatije oblike zadirkivanja i sukoba.

- Napisale smo priču u obliku chata. Kroz tu formu pokušale smo pokazati kako od jedne fotografije plasirane iz čiste zezancije može doći do prave lavine ružnih događaja. 

Ema Rašin iz Gimnazije Vladimira Nazora svoju interpretaciju cyberbullinga demonstrirala je kroz skulpturu naziva "Zarobljenik virtualnog svijeta."

- Inače volim slikati i crtati, dizajnom se želim baviti u životu, a za ovaj rad sam odlučila eksperimentirati sa žicom, užetom i drvetom. Od žice sam napravila tijelo u jednom nemoćnom položaju, koje je vezano užetom poput mreže (''net''), htjela sam prenijeti taj osjećaj zarobljenosti, i dodala sam niz uvredljivih komentara, koje možete vidjeti kako utječu na ovaj lik, mladu osobu kojoj su upućene i zbog kojih se osjeća vezano i zarobljeno.

U našem razgovoru kraj budućeg Centra za mlade, naše kreativne Zadranke još su govorile i o tome kako im se čini da se upravo u karanteni i cijeloj toj situaciji s online nastavom, neizvjesnosti, moguće i pojačala frustracija među onima koji su skloni provocirati slabije od sebe. Isto tako, primjećuju da su mnogi jako ''hrabri na tipkovnici'', a uživo - blokada. 

- To je lažan osjećaj sigurnosti i moći. Internet može brisati društvene kočnice i zato neki stvarno imaju hrabrosti napisati ono što ne bi nikada rekli u živo, kaže Marta.

Dotaknuli smo se i sve popularnijih izazova na TikToku, i njihovog besmisla. Naše mlade sugovornice slažu se da postoje granice koje zaista ne vrijedi prelaziti. 

Nasilja na internetu sve je više, a u okruženju virtualne komunikacije na prvi se pogled čini da zakon, tehnologija, škole i roditelji mogu učiniti vrlo malo kako bi ga zaustavili.

Zbog toga je na nama odraslima da se fokusiramo na što bolju edukaciju o korištenju interneta na siguran i odgovoran način. 

*** Ovaj tjedan objavit ćemo i dvije priče naših mladih autorica - naša mala nagrada i poticaj mladima za daljnje pisanje i kritičko promišljanje! ***

Marta, Ela, Antonija, Ema 

Ako roditelji doznaju da im je dijete žrtva nasilja preko interneta, trebaju poduzeti sljedeće:

poučiti dijete da ne odgovara na nasilne, prijeteće ili na bilo kakav način sumnjive poruke
ne brisati poruke ili slike, jer mogu poslužiti kao dokaz
pokušati otkriti identitet nasilnika kako bi se mogle poduzeti adekvatne mjere za sprječavanje nasilja
kontaktirati internet providera
kontaktirati školu
ako je identitet nasilnika poznat, pokušati kontaktirati njegove roditelje (jer postoji velika vjerojatnost da oni ne znaju kako se njihovo dijete nasilno ponaša)
kontaktirati policiju ako poruke preko interneta sadrže prijetnje nasiljem, uhođenje, napastovanje, dječju pornografiju i sl. (Izvor: Poliklinika-djeca.hr)