Katoličku osnovnu školu krenuli su zajednički graditi Grad Zadar i Nadbiskupija, Grad je digao kredit od 25 milijuna kuna koji mora vratiti u roku sljedeće tri godine, a sva vlasnička prava prenijet će na Nadbiskupiju, koja će uloženo Gradu vraćati u sljedećih deset godina.

"Mislim da se ovdje radi o pogodovanju ljudi koji vode naš Grad Crkvi, s ciljem ostvarivanja materijalne koristi, a isključivo na štetu građana grada Zadra", kaže Irena Dragić (SDP), potpredsjednica Gradskog vijeća u Zadru.

"Interes Grada je da na bilo koji način napravi škole koje su potrebne učenicima i našim građanima Grada Zadra", navodi pak Joso Nekić (HDZ), pročelnik za školstvo Grada Zadra.

"Sve ono što je Grad do sada uložio, i novce od kredita građana grada Zadra koji će građani trebati vraćati i zemljište koje je dao na korištenje i sva projektna dokumentacija bi trebali sada postati vlasništvo Crkve. Grad gubi osnivačka i upravljačka prava, škola postaje katolička osnovna škola s pravom javnosti u vlasništvu Zadarske nadbiskupije", nadovezala se Dragić.

"Da nije bilo tog sporazuma je li, da je Crkva došla i sama rekla mi ćemo sad graditi školu, oni bi je bili sami napravili", smatra Nekić.

Ali nisu. Grad ju je napravio.

"Ali mi ćemo sad umjesto jedne škole imati dvije škole", brani se Nekić.

A kako ćete imati dvije, pa niste imali novaca ni za ovu prvu pa ste ušli u projekt s Nadbiskupijom?

"Pa dignut ćemo kredit", objašnjava Nekić.

Pročelnikov plan je da kad Crkva vrati dug Gradu za otplaćeni kredit, od tog novca izgrade drugu školu. Aktualni kredit od 25 milijuna kuna koji je Grad podigao prošle godine namijenjen je izgradnji katoličke osnovne škole u naselju Novi Bokanjac. Bivši gradonačelnik Zadra Zvonimir Vrančić i nadbiskup zadarski Želimir Puljić Sporazum o gradnji zajedničke osnovne škole potpisali su još 2013.

"Mi s Gradom imamo jako transparentne odnose i otvorene, dakle, nitko ovdje nije nit' na dobitku nit' na gubitku", tvrdi mons. Želimir Puljić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije.

Oporba tvrdi da je na to pristala jer se u to ušlo pola-pola upravljačko pravo, a onda se ispostavilo da će biti sto posto od Nadbiskupije?

"Pa radi toga, rekao sam vam, upravljačka prava Crkva ne može dijeliti s nikim", navodi Puljić.

Razumijem, ali onda se to valjda znalo od početka kada je to pretpostavljalo ugovor pola-pola?

"Dobro, vi sad to širite...", smatra Puljić.

Pokušavam razjasniti...

"Jasno, ovdje je jasna dispozicija i kad je rečen taj problem, ja sam rekao gradonačelniku, vi slobodno ako se vi dogovorite s oporbom ili s kim da gradite školu, mi odustajemo. Ja nisam imao nikakve uvjete, nikakve ucjene, to je propozicija, partnerski odnos", pojasnio je Puljić.

Kad je stvar počela obje strane su potpisale Sporazum u kojem jasno piše da će vlasničko pravo dijeliti pola-pola. Od tada je prošlo sedam godina. Nove informacije pred Gradsko vijeće stižu ove godine.

"Onda se događa preokret na sjednici Gradskog vijeća u srpnju kada nam pročelnik za školstvo grada Zadra objašnjava da je Nadbiskupija rekla kako nema dozvolu Vatikana za dizanje kredita i Vatikan ne dozvoljava nikakve suvlasničke odnose. Znači Crkva traži školu za sebe, ne samo školu, nego naravno i zemljište od 12 tisuća kvadrata koje će se naknadno nekakvim ugovorima koje još nismo vidjeli dogovoriti u kojem iznosu će vjerojatno Crkva Grad obeštetiti, mada u to sumnjam da će se dogoditi", prepričala je Dragić.

Teolog i filozof Marko Vučetić, bivši saborski zastupnik koji predaje na Zadarskom sveučilištu kaže da se radi o izdaji javnih interesa.

"Događa se prevrat da se grad Zadar povlači iz vlasništva odnosno suvlasništva, ali da istovremeno onaj kredit, kreditno zaduženje koje je nastalo zbog izgradnje škole je i dalje aktualno, gradonačelnik grada Zadra Branko Dukić i gradska uprava izdala je javne interese grada", govori Marko Vučetić, filozof i teolog.

Branko Dukić potpisnik je novog Sporazuma s Nadbiskupijom iz 2018. u kojem se uređuju financijski odnosi, no o prepuštanju vlasništva nema ni riječi. Tek prije nešto više od dva mjeseca pred vijećnike dolazi ugovor u kojem piše da Grad prepušta vlasništvo. Gradonačelnik nije imao vremena za razgovor s nama.

"Sveta stolica je njima postavila uvjet za koji oni nisu znali", ističe Nekić.

Kako nisu znali kad su ulazili u takav milijunski projekt?

"Nisu znali, Nadbiskup jednostavno nije znao", pravda situaciju Nekić.

Recite u kojem trenutku ste spoznali da ne možete sudjelovati u 50:50 postotnom udjelu, obzirom da je već riješena dakle i projektna dokumentacija koju je Grad platio, i Grad je digao kredit, škola je, evo jučer, prekjučer smo bili tamo, već gotovo dignuta u roh-bau stanju, tako da vijećnici su, zapravo, tek u srpnju doznali da to više nije 50:50, kada je već Grad uložio javni novac, već da je vlasništvo isključivo preneseno na Nadbiskupiju?

"Ide pola-pola, samo je sporazum naš da će u konačnici biti vlasništvo Crkve i da će upravljačka prava biti isto tako Crkve", odgovorio je mons. Puljić.

Ali Grad financira, jasno vam je zašto, recimo, oporba negoduje ili zašto se možda stječe dojam da je Grad pogodovao Biskupiji na način da on ulaže, a Nadbiskupija je na kraju dobila školu?

Mislim da je ovdje kriv naglasak na "pogodovao", nitko nikom nije pogodovao, dakle Crkva od početka jasnog stava bila da želi imati katoličku školu. Crkva će sva sredstva uložiti svoja, vratit ćemo Gradu kad bude gotovo, u jednom određenom razmaku od deset godina, sva sredstva koja Grad uloži i ništa ne vidim zapravo", pojasnio je Puljić.

Pa ispada da Grad kreditira Nadbiskupiju?

"Ne bih rekao da je to kredit, nego je samo partnerski odnos", navodi monsinjor.

Poznavatelj Crkve, inače Zadranin Ivica Maštruko kaže, partnerski odnos javnih institucija i Crkve vidi kao dobro uhodan biznis.

"Kad kažem biznis, onda imam na umu trgovanje nekretninama. Katolička crkva ima višestoljetno, da ne kažem tisućljetno iskustvo upravo u trgovanju nekretninama, kupovanju, trgovanju, preuzimanju nekretnina. Osim toga, teško da bi bilo koja institucija mogla tako brzo doći do dozvola, suglasnosti, građevinskog nadzora tako brzo i tako efikasno", govori Ivica Maštruko, bivši veleposlanik u Vatikanu.

"Grad Zadar koji je predstavljen po gradonačelniku je prvenstveno u funkciji građana, ne u funkciji vjernika. Zadarska nadbiskupija je štitila interese vjernika i štitila je čak i njihova materijalna prava u većem omjeru nego što to pripada jer je Zadarska nadbiskupija zadužena da skrbi o materijalnim pravima financirajući religijske institucije, to ne čini Grad", smatra Vučetić.

Da je posao Crkve da skrbi o vjernicima, a Grada o građanima, pročelnik za školstvo ne uvažava.

"Pitanje odgoja i obrazovanja u toj školi neće biti katolička indoktrinacija jer oni moraju raditi po planu i programu Ministarstva, ali ja ne vidim problem ni da bude i teška indoktrinacija, sigurno će biti roditelja i djece kojima to ne smeta", mišljenja je Nekić.

Kako ne vidite, mi živimo u sekularnoj državi, vi ste pročelnik za školstvo u Gradu Zadru?

"To nema nikakve veze s izborom roditelja", brani se Nekić.

Ali vi ih stavljate u situaciju da nema izbora.

"Imaju izbora, i sad imaju izbora, razumijete? Ne možete tu tezu provući. To je potpuno pogrešna teza", kaže Nekić.

"Smatram da je ovo prvenstveno skandal širih razmjera budući da se financira ono što je već Vatikanskim ugovorima određeno da će biti financirano. To je gotovo kao napojnica onim višemilijunskim iznosima koje više nitko ne zna ni izbrojati koje država dodjeljuje Crkvi", kaže Vučetić.

Koliko Katolička crkva od Republike Hrvatske ukupno godišnje dobije novca zaista je teško izračunati. Zato su tu novinari. Zahvaljujući, primjerice, istraživanju kolega iz Telegrama i Jutarnjeg lista mogli smo izračunati da je u prošle četiri godine iz programa za razvoj lokalne zajednice Ministarstva regionalnog razvoja od ukupnih 58 milijuna crkvenim institucijama otišlo čak 53 milijuna kuna. Ili da je Milan Bandić iz komunalnih sredstava zagrebačke četvrti Peščenica prošle godine za crkvene objekte dao gotovo milijun kuna. Javnoj bazi podataka o financiranju Crkve u Hrvatskoj, Ivica Maštruko kaže, naivno se nadati.

"To spada još uvijek u područje želja, htijenja i rekao bih jedne situacije koja vodi normaliziranju odnosa između Crkve i države kojima se sve vlade hvale. Činjenica jest da zbog raznih oblika konformizma, ponašanja vlasti, a to znači i Vlade i svih državnih institucija prema Crkvi je takva atmosfera u društvu stvorena da tako nešto, zapravo u Hrvatskoj nije za očekivati, barem ne tako skoro", objasnio je Maštruko.

Kako se prije svega radi o transparentnosti državnih financija, zamolili smo razgovor s ministrom financija na tu temu. Odbijeni smo. Odgovor Ministarstva financija na tu temu je sljedeći:

"Temeljem Ugovora o gospodarskim pitanjima Republika Hrvatska obvezala se davati Katoličkoj crkvi iz državnog proračuna novčana sredstva u iznosu koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama pomnoženim s brojem župa. 2019. taj iznos je bio gotovo 300 milijuna, a 2020. do sada 199 milijuna kuna. Ovi podaci ne uključuju spomenuta 53 milijuna Ministarstva regionalnog razvoja ili Bandićevu komunalnu donaciju, dakle ono što se događa na razinama lokalne samouprave, nevidljivo je."

"Crkva nije ni poduzeće, Crkva nije ni stranka, Crkva je Crkva, u tome i jest poseban njezin status. Ona je dio društva, ona doprinosi društvu i u tom kontekstu je javna institucija koja živi od donacija od pomoći vjernika, od onih koji daruju Crkvi, dakle, ne vidim ništa loše u tome što se dalo Crkvi", kazao je Puljić.

Ne, ne, naravno to je i naša obaveza prema Vatikanskim ugovorima, nego ja vas pitam da li bi bilo bolje da je to transparentno jer su to državne financije?

"Što je netransparentno", pitao je Puljić.

Pa evo, ja kao novinarka ako hoću dobiti podatke koliko je u kojoj godini dobila Crkva od kojeg ministarstva na temelju nekih od članaka Vatikanskog ugovora ili bilo koje druge osnove, ne mogu doći do tih podataka osim ako mi oni ne odgovore, dakle, ne postoji baza koja je javno dostupna, dakle, da se transparentno vidi koliko je Crkva gdje dobila?

"Mi imamo svoju transparentnost, mi smatramo da nismo mi poduzeća koja, mi svaki puta na kraju godine vjernicima polažemo račun", pojasnio je Puljić.

Ma jasno, ali to je u interesu građana koji su porezni obveznici, iz čijih novaca to ide.

"Mi primamo od vjernika i od poreznih obveznika, jasno, mi vjernicima polažemo račun, ali nismo obvezni podnositi račun onome tko je zainteresiran", branio se Puljić.

Niste vi, ali je država.

"Onda pitaj državu, pitaj državu, ako nije transparentna", pozvao je Puljić.

Crkva ima svoju transparentnost, kaže nadbiskup, no građani opravdani javni interes kako država troši javni novac. Na pojedinačne upite Ministarstvima dobili smo sljedeće odgovore:

"MORH za duhovnu skrb Oružanih snaga izdvaja nešto više od 9 milijuna kuna. MUP je donirao Vojnom ordinarijatu pola milijuna. Sa stavke Ministarstva znanosti i obrazovanja izdvaja se za plaće 2663 vjeroučitelja 88 milijuna kuna. Ministarstvo zdravstva izdvaja za duhovnu pomoć u bolnicama 744 tisuće kuna. To je tek dio. Primjerice od Ministarstva kulture koje Crkvi na ime kulturne baštine isplaćuje milijune nismo dobili točan iznos. I pravne osobe Katoličke crkve se smatraju neprofitnima, osim ako se bave gospodarskom djelatnošću, tada ih se oporezuje."

"Pa je tako već u članku prvom tog Ugovora navedeno da svi primici s osnove milodara, darova, ostalih prinosa koje vjernici daju za namjeru uzdržavanja Katoličke crkve, da ih katoličke ustanove mogu primati, i na te primitka sukladno tom ugovoru ne primjenjuje se propisi o oporezivanju Republike Hrvatske", govori Vlado Brkanić, porezni stručnjak.

A recite mi onda koliki su onda godišnji prihodi Crkve, recimo za prošlu godinu, vi znate koliki je prihod crkve u Hrvatskoj?

"Pa to moram pitati ekonoma, to ja ne vodim brigu", odgovorio je Puljić.

Može li se dobiti taj podatak?

"Tko? Da vi dobijete", pitao je Puljić.

Mhm.

"Pa nismo to do sada davali, nismo običavali", objasnio je monsinjor.

Pa evo biste li mi ga dali?

"Ne bih dao. Ne bih dao, morao bih se savjetovati s biskupima. To je pomalo kao da biste pitali jednoga domaćina, ti si ove godine potrošio koliko? Mislim ja ne znam od kuda meni pravo pitati nekoga koliko je potrošio ili nije potrošio", oštar je bio Puljić.

Da, ali ja sam novinarka, meni je posao da propitujem, a ovdje se radi o velikom djelu financija koje idu iz državnog proračuna koji jesu javna stvar.

"Ja sam vam rekao mi ne krijemo ništa od onoga što smo dobili, izvješćujemo gdje treba, koliko smo potrošili i koliko u što. Dakle, to je sve transparentno, nema razloga da vam sad ispovijedam ovdje, ne smatram potrebnim takav neki razgovor ako nije za spasenje duše, što se kaže", navodi Puljić.

Situacija sa školom u Zadru nema nikakve veze s dušom već s interesima, tvrde i Maštruko i Vučetić i Dragić. Nadbiskup nas uvjerava da se Crkva ne bavi političkom trgovinom. Crkva će, kaže, sve što je Grad uložio vratiti kroz deset godina. Otvorenje katoličke osnovne škole najavljuje za godinu i pol ili dvije ukoliko ne bude problema s financijama.

Više pogledajte u prilogu Danke Derifaj.