Promatrate li fotografije Tomislava Grzunova, inače zadarskog restauratora i glazbenika, vidjet ćete Zadar ali ne onakav kakvoga viđamo u turističkim promotivnim spotovima...uoči izložbe u Indie baru, razgovaramo s Tomislavom.

Tomislave, čestitke na izložbi! Naziv joj je ''Na rubu svjetla'', a zašto baš Indie?

Izložba je u Indie baru jer su bili zainteresirani za izlaganje mojih fotografija, pa im se ujedno i ovim putem zahvaljujem na tome. Osim toga, često sam tamo, a to je i jedno mjesto zanimljivog karaketera koje posjećuje mnogo ljudi, tako da je to ujedno i dobar način da prezentiram svoje fotografije.

U tvojim fotografijama koje često objavljuješ na društvenim mrežama osjeća se jedan veliki odmak od idiličnog mediteranskog grada kakvoga znamo s razglednica, turističkih plakata...kakav je to grad?

Baš iz razloga što mnogo ljudi takva mjesta koja snimam gotovo uopće ne doživljava kao grad, često su to ona mjesta na samoj periferiji ili odmaknuti od centra. Fotografijom im pokušavam dati značaj jer su opet i ona dio jednog živog tkiva. Samim time i ona zaslužuju da se na njih skrene pažnja. To su dijelovi grada u kojima mnogi od nas žive i rade. Tu se vraćam na to da su fotografirana noću, čime poprimaju jedan drugačiji, pomalo mističan izgled. Estetika definitivno odudara od one na promotivnim plakatima, a to mi je i bio cilj.

Nastaju li tvoje fotke spontano ili imaš neke određene ''đireve''?

Ponekad nastanu spontano, ali vrlo često su promišljene i razrađene prije tog "završnog klika". Uglavnom, imam aparat kod sebe veći dio vremena pa se ponekad i same ''ukažu'', ali vrlo često proučim teren prije samog fotografiranja kad radim ovakvu vrstu fotografije.

Defintivno nije spontana kao ulična fotografija koja je jedan potpuno drugačiji doživljaj.

Po struci si restaurator - možeš li nam reći na kojim si projektima radio i što je kod te profesije jako jako važno?

Da, konzervacija-restauracija je moja struka na koju se u biti nadovezuje sve ostalo i služi mi kao bitan temelj.

Svaka umjetnina ima svoju vrijednost te ih se ne može isključivo promatrati kroz estetski ili možda financijski pristup.

Sama struka je izuzetno kompleksna jer osim umjetničkog, uključuje čitav niz drugih znanstvenih područja.

U ovom poslu iznimno je važan multidisciplinarni pristup i razumijevanje problematike koja se veže uz kulturnu baštinu općenito.

Radiš i s mladima - što konkretno, vidiš li se kao mentor na nekim budućim nezavisno kulturnim projektima?

Rad s mladima mi je iznimo bitan i to mi je jako važno u životu. Velika je čast što možeš na taj način pozitivno utjecati na njih i na neki način pomoći im da nađu svoj put, koliko god to bilo moguće.

Treba jako puno strpljenja, ali s emotivne strane nudi jedno ogromno zadovoljstvo.

Uvijek sam voljan surađivati na različitim kulturnim projektima koje osobno smatram pozitivnima i da nude pomake, naravno, koliko god mi to vrijeme dopušta zbog posla i obaveza.

I još - glazba! Nezaobilazan dio tebe - možeš nam reći nešto više o tome!

Što se tiče glazbe, ona je također na neki način nezaobilazna u mom životu. Imam tu sreću da već duži niz godina surađujem s ljudima na različitim projetkima na lokalnoj sceni koje smatram zanimljivima.

Glazba je na neki način priča za sebe, pogotovo kad surađuješ s drugima i moraš svoj ego svesti u svrhu toga da to funkcionira kao cjelina sastavljena od različitih dijelova.