Dino Colić (27) mladi je zadarski umjetnik. U razgovoru za eZadar otkriva svoje omiljene tehnike, detalje s prve samostalne izložbe, motive i koliko je mladim slikarima i dizajnerima teško doći do publike.

"U potrazi za slikom" - naziv je prve samostalne izložbe mladog zadarskog umjetnika Dina Colića čije će otvorenje biti u ponedjeljak, 18. veljače 2019. u 18 sati u Gradskoj knjižnici Zadar.

Dino, reci nam nešto o sebi, o svojem obrazovanju i jesi li po prvi put u ''glavnoj ulozi'' - ovo je tvoja prva samostalna izložba?

Rođen sam 1992. godine u Zadru. 2011. godine završio sam Školu primjenjene umjetnosti i dizajna u Zadru, smjer grafički dizajn. Završio sam potom Akademiju likovne umijetnosti u klasi profesora Igora Dragičevića 2016. godine te stekao titulu magistra grafike i profesora likovne kulture na Sveučilištu u Mostaru u Širokom Brijegu. 

Sudjelovao sam na par grupnih izložbi i na dvije međunarodne kolonije (u Solinu i Bosanskoj Krupi), te na natječaju Djeca i obrazovanje. Odradio sam godinu dana radnog staža u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. I sad se spremam za državni i tražim posao. Slike su mi objavljene i u Magazinu za književnost i umjetnost na stranici koja se naziva NEMA.

Baviš li se još kojim hobijem dok spremaš državni ispit?

Pomalo proučavam japansku kulturu, jezik... Imam znanje i o izradi ručnog papira. Možda je to zgodno spomenuti, proizvodio sam svoj papir za tisakanje grafike, dizajnirao katalog i plakat za ovu izložbu. Nadam se da će ih još biti!

Možeš li nam otkriti zašto je naziv izložbe “U potrazi za slikom”?

Traži se od gledatelja da sam istraži, pronađe zanimljive prikaze motiva iz mora i divljine. Nastojim kod publike stvoriti osobni doživljaj, probuditi asocijacije na ono što ga podsjeća i što vidi. 

Moram priznati, vrlo interaktivno! Koje teme su u fokusu?

Glavna tema je flora i fauna. I kroz nju sve se razvija dalje.  Glavni elementi su linije, koje asociraju na bršljane i lijane, preko kojih stvaram motive. Linije imaju dinamični pokret. Kad gledate sliku javlja se doživljaj kao da je živa, kao da raste iz dna papira i naglim pokretima međusobnim prepletanjem dinamično se penje, izdiže iz dna.

Ta bujnost može nas asocirati i na Amazonu, koja je vrlo bujna, raznolika. Doživljaj se pojačava ako se sluša instrumentalna muzika, naprimjer Two Steps for hell. 

Inspiriran sam Japanom, njihovim planinama, prirodom i kulturom. Tako da slike imaju i nešto japanskog duha. Pokušao sam im udahnuti i  duh Van Gogha, gdje su djelovi izvučeni iz asocijacije zvjezdane noći. Kao oni pokreti koji su na nebu. Samo što ja to pretvaram u linije da dobijem dinamiku gibanja. Prije sam volio slikati u stilu impresionista-ekspresionista, malim potezima.

A tehnike?

Zaokupiralo me tuš - pero sa kombinacijom akvarela, daje dodatni štih radu i ističe prikaz, daje dojam o kojoj okolini je riječ. Iz grafičkih tehnika dosta su mi zanimljive i bakropis i suha igla baš zbog toga jer ostavljaju različiti trag i teksturu linija.

Ima li neka tehnika u kojoj bi se volio okušati?

Većinom sam skoro sve tehnike istražio u grafici. Iako uvijek postoji još za istražiti. 

Mezotinta mi je dosta zanimljiva, ali su alati preskupi za tu tehniku, pa uvijek nešto kombiniram. Uzmem vrtuljak od upaljača ili slično da dobijemo barem približno blizu tehniku. 

Planovi za budućnost - što bi volio ostvariti?

Uskoro se planiram upustiti u jedan ciklus. Ako uspije bit će super. Služit ću se tehnikom tuš-perom i kistom. Volim raditi sa perom jer je tu bitna preciznost, iskustvo.

Pero ostavlja jednu teksturu. A rapidograf i tehnički pribori ne uspjevaju ostvariti taj ugođaj zbog svoje jednoličnosti.

Koliko (ni)je teško mladim umjetnicima u afirmaciji?

A vrlo je teško, pogotovo u to vrijeme kad se moramo u tolikoj masi istaknuti. Postoji puno loših, ali i puno dobrih radova, raznovrsnih tehnika, motiva i područja. 

Mi umjetnici moramo se jako potruditi da rad bude što orginalniji i što bolji, kako bi se što bolje istaknuli u toj masi. 

Prodaja je posebna priča. U Hrvatskoj ljudji nemaju velike plaće, kako bi sebi priuštili sliku. Lakše je kupiti ...pa, nešto u trgovačkim centrima. Kopije, tvorničke slike. Ako si već netko i može priuštiti sliku, taj će radije uzeti ''ime''. Plaća ''ime''. 

Nekako mi se čini da treba što više raditi na sebi, sudjelovati na likovnim kolonijama, natječajima, međunarodnim projektima. 

Inspirira li te Zadar i zadarski kraj?

Naravno da me inspirira. Imamo dosta ljepota. Naše podmorje, bogato biljnim i životinskim svijetom. Koralji, ježinci, ribe, spužve... Imamo ljepi otok Ugljan i Pašman, znamenitosti koji su ostavili stari Rimljani. 

I na kraju, da ne zaboravim! Zahvalio bi se prije svega Gradskoj knjižnici koja mi je omogućila prostor za izlaganje. Zahvalio bi se i knjižnici na Bilom brigu, djelatnici Antoneli Nekić, koja je primjetila moju kvalitetu i dogovorila prostor u Gradskoj knjižnici.