Uoči koncerta u zadarskom klubu Arsenal 24. studenog, razgovaramo s Tonyem Cetinskim! Evo što nam je sve otkrio o glazbi, produkciji, obitelji i odnosu sa zadarskom publikom!

Nastupate u klubu Arsenal - jedinstvenom prostoru u gradu Zadru. Nakon toliko "utakmica u nogama" vlada li kod vas prije izlaska na stage neka pozitivna trema, uzbuđenje; adrenalin?

Naravno da vlada neka vrsta treme, ali i neprocjenjiva žeđ za dobrom razmjenom energije sa svojom publikom, kao i želja za dobrom zabavom. Uvijek je zadovoljstvo vratiti se u Zadar, jer tu je svaki nastup priča za sebe. Potvrda toga je i naše prošlogodišnje, slobodno mogu reći, čarobno druženje na istome mjestu. To je atmosfera kakva se pamti, što svaki glazbenik priželjkuje i koja mu na neki način, puni baterije i nosi ga naprijed.

Što čeka publiku u Arsenalu ovaj put?

Zdrava svirka i glasno zajedničko pjevanje. Kao i svaki put treba dobro pripremiti grla i glasnice. Moj band i ja, zauzvrat obećajemo kako ćemo pružiti ono najbolje, i nadam se zadovoljiti svačije apetite, glazbene naravno. 

Hoće li za vam biti radna Nova godina? Koncert za doček?

2019. godinu ćemo dočekati u Dubrovniku na Stradunu u društvu moje drage kolegice i prijateljice Nine Badrić. To je uvijek posebna večer, pa je red da je tako i proslavimo. Nadam se kako ćemo se svi skupa odlično zabaviti, i da će nam vrijeme biti naklonjeno.

Iz glazbene ste obitelji, čujemo da se i vaš brat ponovo upustio u glazbenu karijeru, koliko je ta vibra u vašem djetinjstvu imala ulogu, pa ste tek danas možda i svjesni nekih detalja koje su vas formirale u glazbenika s divnom publikom?

Ne znam koji je bio ključni trenutak ili događaj, ali znam da definitivno ni za mene, a ni za moga brata glazba nije posao, nego poziv. Naravno da je za mene i posao obzirom da cijeli moj tim ljudi, živi isključivo od glazbe, ali danas nitko od nas više ne robuje, koliko moramo ili ne moramo biti komercijalni, nego bez opterećenja snimamo i nastupamo.

Naravno da mi je drago, da se Matteo vratio s novom, po mom skromnom mišljenju, odličnom pjesmom, i genijalnim spotom, koji je snimio naš zajednički prijatelj Paolo Gentilini, koji je zaslužan i za moja dva posljednja videa 'General bez činova' i 'Ja ne znam nikog boljeg od tebe'.

Filmovi o velikim glazbenim pričama postali su popriličan trend (Bohemian rhapsody) pa i na taj način dobra glazba dozivljava revival. Jeste li i vi ljubitelj Queena?

Jesam, veliki sam fan Queenovaca. Imam i snimku koncerta iz Arene u Puli, na kojem sam uz pratnju filharmonije i izvodio par njihovih najvećih pjesama. Ovih dana završavamo mix pjesme 'Show must go on', namjenjene za neke pothvate izvan naših granica i za neke remixeve te pjesme, ali i pjesme Bohemian rhapsody. Tako da sam dosta aktivno uključen u tu euforiju oko grupe Queen. Ujedno, velika mi je čast i privilegija, što sam živio i uživam u toj glazbi i vremenu.

Tko prvi čuje snimku vaše pjesme i tko vam je najbolji kritičar?

Naravno da svi ljudi u mojoj blizini čuju svaki snimak više puta, jer volim uzeti u obzir svačije mišljenje. Bitno je da se radi bez ikakvih kalkulacija i bude ugodno za slušanje. Sve drugo su, kako se kaže, mlaćenja prazne slame i filozofiranja. Samo otvorena srca i duše, se postižu koraci prema naprijed.

Kada bi morala birati pjesmu koja mi je najdraža to bi bila '23. prosinca'. Kako vi danas doživljavate starije stvari, bude li u vama neke uspomene ili ste se s vremenom udaljili od njih kao autor?

Svaka pjesma me vrati u fazu kada je nastajala i ta slika nikada ne izblijedi. Koju god skladbu pjevao, bolje reći izabrao, imala je neku svoju priču koja me je osvojila. S godinama izvođenja, te su se priče proširile, novim doživljajima, trenucima, tako i danas, kad krenem s nekom pjesmom, u glavi se zavrti film sa sjećanjima.

Najavili ste velike koncerte u Zenici i Sarajevu, što vas još očekuje u 2019.?

U velikoj sam dilemi oko turneje. Bosni dugujem velike koncerte, jer me dugo tamo nije bilo, kao i koncert na stadionu Tašmajdan, ali nekako me više u ovim godinama privlače manji prostori tipa HNK-a ili slično, upravo zbog jednog drugačijeg pristupa glazbi u zadnje vrijeme.

Imam svoj mali gudački orkestar, koji u suradnji sa mojim bendom, stvarno zvuči čarobno, a tu zvučnu čaroliju jednostavno u velikim arenama ne možete dobiti.

Potruditi ću se da ustrajem u toj ideji za slijedeću obljetničku godinu. Arena u Puli nadam se polovinom sedmog mjeseca, bi bila idealan ambijent za taj koncept. Isprobali smo taj koncept ovoga ljeta u Rovinju i u Opatiji, gdje nam se na pozornici pridružio Elvis Stanić. Oba smo koncerta snimili i materijal je divno ispao, tako da mislim da imamo vrhunski projekt u rukama. Moram ovom prigodom, još jednom zahvaliti cijeloj mojoj ekipi, koja zaista radi fantastičan posao, a rezultat svega su novi album 'Kao u snu', i ovi koncerti.

Jeste li jos uvijek ustrajni u eliminaciji cigareta? Čak ste na drustvenim mrezama najavili kraj :)

Više sam puta prestajao. Dva puta po dvije godine sam bio nepušač, ili ti ga, pokušavao sam do sada dva puta i nisam uspio u potpunosti prestati. Ispada da sam se malo očistio i ponovo pokleknuo. Vidjeti ćemo. Kako sam se uspio riješiti nekih drugih slabosti, mislim da ću ovoga puta i to pušenje napokon riješiti.

Stižete li u Zadar ranije, hoćete li ga stići obici - baš na dan koncerta započinje i Advent u Zadru.

Bilo bi divno prošetati malo Kalelargom do Sv. Donata. Divan je to grad kao i ljudi u njemu. Volim Zadar i puno me lijepih trenutaka veže za vaš grad.

Dan ranije, imam koncert u Splitu, tako da prije nažalost neću stići, ali se nadam kako ću nakon koncerta imati barem par sati opuštanja i vremena za sebe.