U proteklih 19 godina virovitička „Vatra“ objavila je devet albuma, osvojila niz diskografskih nagrada „Porin“, rock nagrada „Crni Mačak“, odradila poveći naramak hitova koji su obilježili njihovu karijeru i domaću glazbenu scenu kojoj su donijeli novu poetiku i zvuk.

Bend je praktički od samog osnutka 1999. godine rastao i razvijao se „pred očima publike“, kako je to jednom kazao frontmen benda Ivan Dečak, pa za 20 godina postojanja benda u „Vatri“ planiraju veliki obljetnički koncert u zagrebačkom Domu sportova.

Bit će to u travnju 2019., a pored velikog koncerta „Vatra“ će istog dana predstaviti svoj novi album, također obljetnički – deseti. Bit će to, uvjereni su fanovi, poput obiteljskog okupljanja, kao što i članove benda možemo nazvati – sretnom rock obitelji.

„Prije svega mi smo prijatelji koji se poznaju čitav život, a u međuvremenu smo postali šogori, šogorice, kumovi itd. Glazba je naš način izražavanja, glazba je igra koju čitavog života učiš igrati, a nikada je ne naučiš dovoljno“, kaže nam Ivan u najavi prvog virskog koncerta „Vatre“ u subotu na centralnom virskom trgu.

Razgovarali smo dan uoči nastupa, dok se na Viru još pomalo pripremala bina, a „Vatra“ palila u Širokom Brijegu.

Ovo je prvo gostovanje benda na otoku Viru. Kakav je osjećaj kada se negdje nastupa prvi put, i to čak nakon 19 godina postojanja i rada?

- Zahvalni smo na angažmanu, volim reći da mi je najdraži koncert svaki sljedeći.

U tom kontekstu jedva čekam koncert na Viru i susret sa svim našim fanovima.

Jeste li privatno boravili na Viru? Gotovo je nemoguće upoznati nekoga tko nema vikendicu ili barem jednom nije bio na Viru kod prijatelja s vikendicom – kao kad B. Streisand kaže „znam ljude koji znaju ljude“.

- U nekoliko navrata boravio sam na Viru, upravo tako, kod frenda na viksi. Bilo je to u vrijeme srednjoškolskih dana, krajem 90-ih. Davno je to bilo, ne sjećam se baš svega (osmijeh).  

Čega se sjećate?

- Ono što mi je ostalo u sjecanju su velike vrućine, jako puno mladih ljudi željnih zabave i novih poznanstava.

S Vašim nastupom na Viru kompletirat će se sastav mentora iz „Voice – Najljepšeg glasa Hrvatske“. Tony, Indira i Jacques već su nastupali. Komu se od njih najviše radujete?

- Sa svima sam ostao u dobrom, prijateljskom odnosu. Vidimo se i čujemo uglavnom kada negdje skupa nastupamo. Znači, „Vatra“ zapravo dolazi kao šlag na „The Voice“ mentorsku tortu u Viru.

Pamtite li posebno nekoga pjevača ili pjevačicu iz Vašeg tima tijekom svih ovih sezona? Na koga ste najponosniji?

- Sve su to redom bili odlični pjevači, ali prije svega dragi i simpatični ljudi. Sretan sam na ukazanom povjerenju i angažmanu u jednom tako velikom showu kakav je bio „The Voice“.

Ako smijem primijetiti, a riječ je o komplimentu, malo je bendova koji nakon toliko godina postojanja zvuče svježe kao da su novi na sceni. Je li to zato što ste, kako ste jednom kazali, svećenički posvećeni glazbi?

- Važno je biti otvoren za nove izazove, jer ako se uljuljaš u sigurnoj zoni, ubrzo dojadiš sebi i drugima. Inače, hvala na komplimentu, trudit ćemo se i dalje biti svježi i drukčiji, a opet svoji.

Je li teže uspjeti ako - kao u Vašem slučaju - dolazite iz Virovitice, nego iz neke sredine koja ima jaču scenu, više bendova i slično? Možda na tu situaciju gledate kao na prednost; manje izravnog utjecaja, više autorstva...

- Svaki bend ima svoj put i svaki je put težak za sebe. Nas je upravo ta mala sredina i oskudica u svemu, od informacija (tada još nije bilo interneta), do music shopova, klubova i slično, tjerala da stvaramo samo svoj glazbeni svijet. Za nas je glazba bila jedini izlaz, jedino putovanje.

Pjesma „Nama se nikud ne žuri“ trenutno je osvojila publiku, a iskreno ju je teško prestati slušati. Je li to Vaša osobna i misao vodilja benda? 

- Drago nam je da ju slušate! Upravo tako, idemo korak po korak, mi nismo došli trčati sprint – želimo trčati maraton.