Ostalo / Intervjui

razgovor uoči koncerta

Elena Stella: Pjevanje je transparentnost duše - sve je se jasno vidi i osjeća

Elena Stella: Pjevanje je transparentnost duše - sve je se jasno vidi i osjeća

Zadarska jazz, blues, soul pjevačica, mlada Elena Stella, večeras će se na pozornici Jazz&Blues festivala u Zadru pridružiti Gabi Novak i Matiji Dediću. Tim povodom porazgovarali smo s Elenom Stellom i doznali više o njezinom glazbenom putovanju koje ju je dovelo uz bok legendarnom glazbenom dvojcu.

Ponovo ćeš se naći na sceni s jednom od najvećih glazbenih diva Hrvatske, kako se osjećaš i ima li tu pozitivne treme?

Sretna sam i počašćena što su me pozvali da dijelim sa njima pozornicu, na Zadar jazz i blues festivalu. Uvijek imam tremu pred nastupe. Ona  je sastavni dio mog funkcioniranja i doživljaja mog izlaganja na bini. Ona nije nužno povezana sa nesigurnošću svaki put. To je zapravo stanje duha koje proizlazi iz raznih emocija, dojmova, sreće, odgovornosti, ushićenosti…ima tu svega.

Kako si upoznala Gabi? Čime te osvojila?

Gabi me osvojila još davno svojim pjevačkim senzibilitetom.  Pjevanje je transparentnost duše. Sve je se jasno vidi i osjeća iz nečijeg pjevanja, sviranja, plesanja, slikanja... Ili si unutra ili nisi. Tako da je ono što sam davno osjetila kroz Gabi zapravo preslika onog što sam fizički kasnije samo potvrdila. Nježna, snažna, skromna, nimalo prijetvorna. Upoznale smo se na HRT-u dok sam snimala A stranu. Imale smo zajednički duet.

Zadrani te poznaju kao vrhunsku jazz i soul interpretatoricu, kada si se zaljubila u ovaj glazbeni žanr i postoje li neki albumi koje preporučaš za potpuni doživljaj?

Vrhunsku (smijeh), daleko sam ja od vrhunske interpretatorice. Ali vam hvala na tome.

Volim glazbu. Široki je spektar glazbe koju slušam i volim. Zapravo sve što me dotakne na neki način, slušam bez obzira na žanr.

Jazz je oduvijek bio dio mene u moru mjuze koju sam slušala. Ali sam unazad par godina tek pronašla bend s kojima mogu zasvirati na području Zadra.

Ono što me je posebno zakačilo i drži još uvijek u odnosu na ostalu glazbu je taj osjećaj beskonačne slobode. Znači, osjećaj da čak i kad završi neka jazz stvar, imaš dojam da nije završila, već tu ima još prostora u kojem se nešto događa iako ništa fizički ne čuješ. E to je moment koji me zakačio. To nisam osjetila ni u jednom drugom žanru. I beskrajna mogućnost improvizacije… zapravo slobode.

Preporuka?

Puno je albuma, zbilja ima masu fantastičnih jazz muzičara. Definitivno Kind of blue od Miles Davis, Giant Steps i My favorite things od Coltranea, Avishai Cohen Aurora, Monk Monk’s Dream, Sarah Vaughn, Erykah Badu Baduizm Mam’s Gun, Lauryn Hill, Amy Winehouse Frank, Stevie Wonder, Nancy Wilson, Ella Fitzgerald…

S kim trenutno surađuješ, kakvi su planovi za budućnost?

Puno sviram sa Ante Jeličić triom kojeg čine Josip Marcelić i Vedran Supičić. Svako malo nam se neko pridruži :Saša Nestorović, Janko Novoselić, Miro Kadoić itd. Iza nas je dosta jazz festival i dinamično je, izmjenjuje se konstantno neka lijepa priča i puno dobre mjuze.

Radim na autorskom materijalu.

Paralelno radim autorske kompozicije sa AJ quintetom. Sa nekima smo se skladbama vec prestavili na proteklim jazz festivalima. Na jesen bi trebali snimiti. Uglavnom je dinamično. Veselim se pjesmama!


Reci što misliš!