U kategoriji globalnih škola laskavu titulu najboljeg projekta iz Europe u gustoj konkurenciji u Abu Dhabiju ponijela je upravo osnovna škola Vladimira Nazora iz Škabrnje i osvojila 100.000 dolara. Što se dogodilo nakon toga? Škabrnja će neke tehnologije implementirati i prije Heinekena i hotela u Dubaiju, što predstavlja veliki izazov! Razgovarali smo s prof. Ivanom Ražov, Inom Matijević te učenicama Leonardom Škarom i Sonjom Hlebar

Kao što smo već pisali, 15. siječnja ove godine u Abu Dhabiju održalo se proglašenje pobjednika u pet kategorija za dodjelu ovogodišnje nagrade Zayed Future Energy, koju je 2008. ustanovio šeik Mohammed bin Zayed Al Nahyan. Osim što je prijestolonasljednik i zamjenik vrhovnog vojnog zapovjednika Emirata, gospodin Mohammed sjedi na čelu razvojne kompanije Mubadala vrijedne 180 milijardi američkih dolara i – voli ekologiju.

Već svi znamo da je u kategoriji globalnih škola laskavu titulu najboljeg projekta iz Europe u gustoj konkurenciji ponijela upravo osnovna škola Vladimira Nazora iz Škabrnje i osvojila 100.000 dolara. Mjesec i pol poslije osvajanja nagrade popričali smo s profesoricom matematike Ivanom Ražov (koja u slobodno vrijeme vodi kreativne radionice i zadrugu „Maslina”), gospođom Inom Matijević (suradnicom škole u području održivog razvoja, obnovljivih izvora energije i ekološke poljoprivrede), predstavnicom učenika Leonardom Škarom te Sonjom Hlebar iz koprivničke udruge UZOR koja je sastavni dio projekta Sretna škola Plave ekonomije. Uz ovu vrijednu četvorku za uspjeh su zaslužni još i: ravnatelj Marin Pavičić, Ivan Šimunić iz Zadarske županije, Dolina maslina d.o.o., Eko Etno projekt iz Zagreba i Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru.

Profesorice Ivana, još jednom vam čestitamo na ovom iznimnom uspjehu ne samo za vašu školu, već za cijelu Hrvatsku. Jesu li vam se slegli dojmovi? Kako ste se nosili s iznenadnom popularnošću? Koliko ste se puta uštipnuli da budete sigurni da ovo nije samo san?

Hvala od srca na čestitkama. Kao što ste naveli u pitanju, zaista se sve čini kao san i mi još uvijek nismo svjesni novonastale situacije, ali i veličine uspjeha kojeg smo postigli. Istina, mediji, strani i naši, u početku su nas opsjedali, još dok smo bili u Abu Dhabiju. Davali smo intervjue stranim medijima na engleskom jeziku, Leonarda Škara, Ina Matijević i ja.

Medijima u Hrvatskoj tada zaista nismo imali ni mogućnosti ni vremena davati intervjue, s obzirom na to da su pozivi skupi, veza Skypeom dosta loša, a i vremenska razlika od tri sata, iako se ne čini velikom, kad ste umorni – jako je velika. A popularnost, nije nam do toga niti osjećamo da smo popularni, osim što smo dali nekoliko intervjua za neke medije, nismo od onih koje ljudi zaustavljaju na ulici i traže autogram (smijeh).

Nagrada Zayed Future Energy dodjeljuje se od 2009. godine u pet kategorija. Jedna od njih je i kategorija globalnih škola. Između prijavljenih škola bira se po jedan pobjednik za pet regija (Amerike, Afrika, Azija, Europa i Oceanija). Kako ste uopće saznali za ovo natjecanje?

Saznanje o natjecanju došlo je iznenadno i neočekivano. Gospodin Mirko Krtelić, vlasnik Doline maslina d.o.o., jednog dana nazvao je ravnatelja Marina Pavičića i trudio se objasniti kako bi bilo dobro da se naša škola prijavi na natjecanje za Zayed Future Energy Prize. Bilo je to teško razdoblje za novog ravnatelja pa je taj prijedlog kao svojevrstan izazov objeručke prihvatio. Budući da se radi o čovjeku velikih ambicija, zavrnuo je rukave i dao se na posao. Najprije je malo googlao o toj nagradi, a zatim je krenuo u pisanje projekta s Inom Matijević, koja se razumije u solarne panele. S njom je u kontakt stupio također preko Mirka Krtelića, koji je zaista žarko htio da se nešto lijepo napravi za našu školu, koju je zatekao – kako sam kaže – u derutnom stanju.

Zamišljam taj dan kad je netko od vas rekao „idemo se prijaviti!“. Jesu li kolege na to reagirale upitnim pogledima, suosjećajnim tapšanjem po ramenu… Znate već kako je kod nas, većina smatra da je za sve potrebna veza, da se trud i rad ne isplate, da nema smisla ni pokušavati jer ionako ništa od toga. Kako ste se vi oteli toj melankoliji specifičnoj za naše podneblje? Jeste li svi dijelili jednak entuzijazam ili je bilo i „nevjernih Toma“?

Nažalost, ovo to što ste naveli uobičajena je slika u javnim službama, pa tako i u našoj školi, gdje se sve manje cijeni trud, zalaganje i rad, a do izražaja sve više dolaze neki osobni interesi i naglašavanje osobnih prava. No to nas nije spriječilo da se odvažimo i okupimo malen, ali vrijedan tim ljudi, koji su svojim zalaganjem, slobodnim vremenom, ambicijom i znanjem iznjedrili najbolji europski projekt. Da smo se obazirali na pojedince koji su odmahivali rukom, ne bismo danas imali priliku razgovarati o Škabrnji u svijetlom i pozitivnom kontekstu.

Naziv projekta glasi „Sretna škola Plave ekonomije“. Recite nam nešto o Plavoj ekonomiji te kako i kada ste se uključili u tu ekološku i samoodrživu priču?

Plava ekonomija počela je kao projekt pronalaženja 100 najboljih prirodom inspiriranih poslovnih modela koji bi mogli utjecati na ekonomiju svijeta te zadovoljiti osnovne ljudske potrebe na održiv način – pitku vodu, hranu, posao, energiju i dom. Prof. Gunter Pauli začetnik je i vizionar te nove ekonomije. Osnovao je Fondaciju ZERI (Zero Emission Research Initiative – Inicijativa za istraživanje nulte emisije) u Tokiju kao uvod u Protokol iz Kyota 1997. godine za koji je trebalo predložiti poslovne modele koji ne zagađuju okoliš, a ekonomski su isplativi.

Paulijeva knjiga Plava ekonomija od 2012. godine dostupna je i na hrvatskom jeziku. U ožujku 2017 g. učenici škole iz Škabrnje sudjelovali su na natječaju „Krovove na Sunce“ u organizaciji Greenpeacea Hrvatska te ondje osvojili peto mjesto. U tom trenutku otvorio se natječaj za nagradu Zayed Future Energy u Abu Dhabiju. S obzirom na to da se nagrada dodjeljuje za inovativan pristup rješavanju energetskih problema škole, našli smo rješenje upravo u Plavoj ekonomiji. Tu nam je pomogla Ina Matijević.

Nabavit ćete električno dostavno vozilo, postaviti solarne panele na školu, učenici od 5. do 8. razreda nosit će ruksake sa solarnim ćelijama na kojima će moći puniti mobitele… Odakle sve te ideje? Jeste li u kontaktu s drugim školama koje to već imaju ili ste negdje čitali o tome ili…?

Nismo imali prilike kontaktirati ni s jednom školom u Hrvatskoj o ovakvom tipu projekta, jer ovo što je napisano još nigdje nije implementirano. Stoga je naš projekt u tom pogledu inovativan. Ideje o električnom vozilu samo su nadogradnja solarnih panela. Implementacija suvremene hibridne fotovoltne-termalne tehnologije (C-PVT) podrazumijeva proizvodnju tople vode i električne energije na istom panelu.

Na sustav se spaja i mini električno vozilo, koje je neophodno za potrebe naše škole, školske kuhinje i manjih nabava. Takva tehnologija u Hrvatskoj ne postoji jer je tek prošle godine izašla na svjetsko tržište i Škabrnja će je implementirati prije Heinekena i hotela u Dubaiju, što nam predstavlja veliki izazov. Ruksaci sa solarnim ćelijama već postoje na tržištu te samim tim nisu novost.

Jeste li cijeli projekt osmislili sami ili ste se savjetovali s nekim vanjskim stručnjacima?

Cijeli projekt radio je tim koji čine Marin Pavičić, koji je sve i vodio, Sonja Hlebar iz Udruge UZOR koja nam pomaže u razvrstavanju i recikliranju otpada, Ina Matijević koja vodi dio oko solarnog sistema, i moja malenkost, koja vodi Zadrugu i rad s djecom. Drugih vanjskih suradnika nije bilo.

U kategoriji škola odabrana su tri finalista: vi, škola iz Njemačke i škola iz Bjelorusije. Znate li koliko se ukupno škola iz Europe i svijeta prijavilo?

Da budem iskrena, ne znam točan podatak, ali bilo je više od 370 škola iz cijele Europe, a iz svijeta – zaista ne znam. Iako su čitali na samoj ceremoniji dodjele nagrada, zbog euforije nisam bila u stanju slušati.

Sasvim razumljivo! A Kako je to izgledalo u Abu Dhabiju, jeste li održali neku prezentaciju svog projekta pred publikom? Tko ju je održao? Na kojem jeziku?

U Abu Dhabiju imali smo izlaganje projekta pred članovima žirija, svim finalistima natjecanja za nagradu Zayed Future Energy i nekim gostima. Prezentaciju smo vodile sve tri, a ponajviše učenica Leonarda Škara i to na engleskom jeziku. Prezentaciju smo sami sastavili, bila je jasna i zanimljiva. Kako smo bili među posljednjima, ljudi su već pomalo bili umorni, no kad smo mi započeli s izlaganjem i predstavili naš projekt koji uključuje četiri glavne komponente, temeljene isključivo na onome što nam je lokalno dostupno, kod ljudi smo pobudili zanimanje tako da su nam po završetku prezentacije i čestitali, a ne samo pljeskali.

Trenutak dodjele nagrade (video) nalazi se ovdje.

Bravo, doista ste nas učinili ponosnima!

Hvala lijepa.

Leonarda, reci nam nešto o sebi. Ideš u osmi razred. Kako to da već tako suvereno vladaš engleskim?

Naučila sam ga ponajviše gledajući filmove i serije na engleskom jeziku bez titlova, a imam i rodbinu u Americi s kojom razgovaram na engleskom jeziku. S druge strane, jako volim Rusiju i rusku povijest, sviđa mi se ruski jezik i razmišljala sam o studiju ruskog jezika i psihologije.

Što misliš, hoće li prevladati ljubav prema jezicima ili ljubav prema ekologiji…?

Nakon ovog projekta zaista počinjem ozbiljno razmišljati o tome da se posvetim ekologiji, jer me zaintrigiralo sve ono što sam čula i vidjela u Emiratima.

Ivana, što ste prvo pomislili kad je pročitan naziv vaše, pobjedničke škole? Kako ste proslavili?

Prva pomisao je bila: „Ajoj, što sad?“ Naravno, bili smo presretni, čestitke su stizale sa svih strana, u jednom trenu Leonarda je rekla da ju uštipnem da bude sigurna da ne sanja. Sve tri preplavile su nas emocije i ponos; ne postoje riječi kojima bi se to moglo opisati, jer sama atmosfera bila je posebna i još dodatno doprinijela našim emocijama. Slavlja nije bilo, nažalost. U UAE-u smo imali i više nego pretrpan raspored, no ipak nas je Gunter Pauli, član žirija, počastio večerom. Po povratku u Hrvatsku vratili smo se svojoj rutini.

Jeste li uspjeli vidjeti i upoznati Ujedinjene Arapske Emirate? Kako biste ih opisali u nekoliko riječi?

UAE su zaista nešto posebno, prije svega jer su usred ničega uspjeli sagraditi najljepše gradove svijeta. Bore se s pošastima koje nosi pustinja: visoke temperature, pješčane oluje, nedostatak vode i sl. Ta njihova borba me fascinira, način na koji pronalaze rješenja. Od njih sam naučila da za sve postoji rješenje, samo treba biti uporan i strpljiv. Prestiž se vidi na svakom koraku. Veličina zgrada, kao i njihova arhitektura, ostavlja bez teksta, iako smatram da ta veličina ima i skrivenu poruku: prikazuju moć i snagu. Ljudi su jako pristupačni, poštuju druge nacije bez obzira na narodnost i vjeru, a prije svega se poštuju međusobno.

Naročito veliko poštovanje pokazuju prema ženama. Postoji izrazito bogat sloj društva i dobro plaćeni poslovi. Zemlju godišnje posjeti više od 100 milijuna turista. Mnogim turistima fascinantni su njihovi mallovi, golemi kompleksi koji izgledaju poput malog grada, sve je natkriveno i klimatizirano, prave ulice, trgovine, restorani, zabavni park, sve se to nalazi u jednom takvom zdanju, čak i klizališta i sanjkališta. Biljke i stabla u njima su umjetni. Želja nam je bila posjetiti pustinju, no nismo uspjeli, iako smo je vidjeli svugdje uokolo. Deve su simbol njihove zemlje, a ujedno i zaštićene životinje. Kao veliki potrošači energije zalažu se za obnovljive izvore energije i projekte održivog razvoja te u tom pravcu izgrađuju ekološki grad budućnosti u neposrednoj blizini Abu Dhabija, Masdar (na arapskom izvor), koji počiva na održivosti, obnovljivim izvorima energije i inovativnosti.

Grad se napaja električnom energijom iz solarnih panela, koriste se električni automobili za vožnju gradskim ulicama, zgrade nisu visoke i rađene su na stupovima zbog strujanja zraka važnog za sustav hlađenja. Nastoje razviti neke biljne kulture koje će uspijevati u tim posebnim uvjetima, pa će izgraditi i poljoprivredno dobro nadomak Masdara. Već sada izgleda čudesno!

Možda bismo i mi održivi razvoj trebali početi shvaćati ozbiljno… Gospođo Hlebar, znamo da je uredba o razvrstavanju i odvojenom prikupljanju otpada u Hrvatskoj stupila na snagu 1. veljače, a većina gradova i općina još nije spremna. S obzirom na to da radite u Udruzi za održivi razvoj Hrvatske (UZOR) pa samim time možete biti UZOR svima, imate li kakvu poruku za nadležne, ali i za sve nas?

Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom stupila je na snagu 1. 11. 2017., no dan je rok od tri mjeseca za implementaciju. Gradovi i općine bili su dužni do 1. 2. 2018. godine donijeti Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog otpada. Jedinice lokalne samouprave koje ne ispoštuju odredbe kaznit će se novčanom kaznom od 100 tisuća do 800 tisuća kuna, a kazne prijete i građanima koji ne budu odvojeno prikupljali otpad. Udruga UZOR iz Koprivnice dio je projekta u području edukacije o održivom razvoju.

Razvrstavamo otpad od 2009. godine te imamo mnogo iskustva u uvođenju sustava za odvojeno sakupljanje otpada. Prvi projekt koji smo pokrenuli bilo je sakupljanje otpada teretnim biciklima „od vrata do vrata“ – što nije bilo ni lako ni jednostavno. Smatram da komunalnim poduzećima koja iza sebe imaju cijelu infrastrukturu ne bi trebalo biti kompliciranije negoli nama koji smo krenuli bez ičega. Udruga UZOR trenutno ima pet zaposlenih osoba čije se plaće financiraju iz sakupljenog otpadnog papira, a sve u partnerstvu s koprivničkim gradskim komunalnim poduzećem Komunalac d.o.o. Važno je spomenuti da je usluga za građane potpuno besplatna.

Iz njihovog iskustva, najvažnije je provoditi informiranje i edukaciju građana na terenu. Posljedično, građani točno znaju zašto je dobro odvajati papir radi njih samih, okoliša i zajednice u kojoj žive. Paralelno sa spomenutim projektom razvili smo program odgoja i obrazovanja djece za održivi razvoj na temu prepoznavanja i razvrstavanja otpada. Program je namijenjen prvenstveno vrtićima i osnovnim školama, a usluge i proizvodi koje nudimo su Dječji priručnik za održivi razvoj – prepoznavanje i razvrstavanje otpada, Dječji eko otoci (kolekcija dječjih spremnika za sedam vrsta otpada) i Dječje eko radionice. Škola u Škabrnji već dugo reciklira papir i drugi otpad te proizvodi zanimljive proizvode i ukrase. Naš program sjajno se uklapa u njihova već stečena znanja o otpadu i recikliranju.

Svaka čast! U idealnom svijetu svaki grad imao bi svoju podružnicu UZOR-a. Gdje sve djelujete?

Udruga UZOR djeluje na području cijele Lijepe naše sa svojim aktivnostima. Do sada smo aktivnosti provodili na području Koprivničko-križevačke, Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Zadarske i Dubrovačko-neretvanske županije, ovisno o sredstvima i partnerima iz poslovnog sektora. Trenutno u koprivničkom poduzetničkom inkubatoru razvijamo avanturističko-edukativnu računalnu igru Adventures of Eco, čiju će demo verziju uskoro testirati djeca iz Škabrnje. Putem igre bit ćemo dostupni ne samo na nacionalnoj, već i na svjetskoj razini. Kako će igrica izgledati možete pogledati ovdje.

Profesorice Ivana, hajdemo malo o prosvjeti. Divim se prosvjetnim radnicima, zahvalna sam im na svemu što čine za djecu, izuzetno ih cijenim i mislim da zaslužuju spomenik. Shvaćam da je za ovo što vi radite potreban dodatni angažman, da je potrebno ljude motivirati i pokrenuti, a to zacijelo nije lako. Čini mi se da ondje gdje nema nekog energičnog pojedinca, koji svojim žarom sve to nosi, ne može doći do promjene. Što biste rekli, koliko promjene ovise o sustavu (državi, ministru, kurikulumu…), a koliko promjene leže na pojedincu?

Prije svega, da smo se oslanjali na nadležne institucije, naša škola bi i dalje imala azbestni krov, trošila bi znatno više energije nego što je to propisano za kvadraturu koju škola ima i ne bismo se prijavili ni na jedan projekt, jer ovo nije jedini projekt u kojem smo sudjelovali.

Tu su projekti Zeleni pojas, međunarodna razmjena ukrasa, međunarodna suradnja sa školom iz Amerike, prikupljanje papira, sakupljanje plastičnih čepova, Dan sjećanja i mnogi drugi. I razredna nastava ima svoje projekte, ali u ovaj projekt nismo mogli uključiti njih zbog sustava obrazovanja. Iako nam se na prvu čini kako ne može ništa, pojedinac može puno, no kod nas se još uvijek ne cijeni rad i trud, nego neke druge „vrijednosti“.

Pojedinac za početak može mijenjati učenike, oni su jedini koji neće reći da je nešto što ste im predložili glupost, prije svega jer su još djeca i još imaju maštu, pa je sve moguće, ali su i realni kritičari. Moram dodati da promjene u obrazovanju uvelike ovise i o državi, jer svaki projekt zahtijeva i određenu svotu novca, koji uglavnom ulažemo mi djelatnici. Država bi trebala biti potpora svakom projektu, no mi je nismo imali, dapače nitko s vrha vlasti ni iz našeg ministarstva nije nas niti kontaktirao niti nam čestitao; očito imaju bitnijih stvari. No doista želim pohvaliti Zadarsku županiju, jer je vrlo agilna i brza u odrađivanju administracije. Sad smo pred potpisivanjem ugovora i krećemo s implementacijom.

Jesam li dobro razumjela: prošla su skoro dva mjeseca otkako ste dobili nagradu i nitko vam iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, Vlade Republike Hrvatske ni Ureda predsjednice nije čestitao?

Nije.

Kakvo je vaše mišljenje o kurikularnoj reformi?

Ne vidim da ide u dobrom smjeru. Djeca nemaju povezane nastavne sadržaje iz pojedinih predmeta, što im uvelike otežava učenje i povezivanje, te razvoj logičkog mišljenja, puno je gradiva koje je nepotrebno. Djeca nemaju razvijenu komunikativnost. Naša škola i na tome radi, a osim toga potičemo i socijalno poduzetništvo, iz kojeg uče mnogo šire od onoga što pišu udžbenici.

Učenike treba uvesti u svijet društva i poticati njihovo samopouzdanje, a ne samo strogo se držati plana i programa s kojim se juri i koji nam je zadan. Mnogi nastavnici, koliko god bi htjeli, ne stignu djecu pripremiti za neke životne situacije u kojima se trebaju izboriti i tražiti više rješenja. Većina djece, kad stigne pred zid, ne zna kamo ni kako dalje. No mi im dajemo širi pogled. Uvijek postoji drugi izlaz, drugo rješenje, samo ga treba vidjeti.

Što biste poručili drugim prosvjetnim radnicima, vladi, djeci…? Što god vam je na duši.

Iako nemamo uvjete za rad u 21. stoljeću, posao nosimo doma, zakidamo vlastitu djecu, a priča se da radimo do podne i slično. Bilo bi lijepo imati svoj ured, raditi do 15 ili 16 sati i sve obveze vezane za posao odraditi u školi, ali stvarnost je sasvim drugačija. Veseli me ovaj posao i rad s djecom, jer ako barem jedno dijete izvedemo na pravi put, napravili smo velik posao.

Djeca nisu broj u imeniku, svatko od njih je poseban i ima svoje kvalitete. Nema djeteta koje nije za nešto nadareno, no učitelji, ali i roditelji, trebaju raditi na tome da djeca razviju svoje potencijale. Ja vjerujem da svaki prosvjetni djelatnik u svoj posao ulaže i svoje srce, jer drugačije ne bi mogli obavljati ovaj poziv. Nema uspjeha ako se rad u obrazovanju doživljava kao posao koji ima svoje određeno radno vrijeme; to je poziv s kojim se živi 24 sata dnevno. Djeca su budućnost, ogledalo obitelji i društva u cjelini. Djeca su neiskvarena, puna ljubavi i želje za otkrivanjem novih saznanja.