Svečana premijera dokumentarnog filma "Glas Medviđe" Luke Klapana koja je održana nedavno u Kneževoj palači do posljednjeg mjesta napunila Koncertnu dvoranu braće Bersa, a mnogi su ostali i stajati.

Povodom premijere filma Glas Medviđe koji govori o ratnim zločinima počinjenima nad civilnim stanovništvom u Medviđi redatelj Luka Klapan za naš portal odgovorio je na nekoliko pitanja.

Svoj kreativni rad na području filma započeli ste 2008.

Te godine moj eksperimentalni prvijenac San završio je na Danima hrvatskog filma u konkurenciji s filmovima naših uglednih redatelja. Osjećao sam da dobro plivam u tome. Nastavio sam snimati kratke dokumentarce od kojih je nekoliko njih bilo zapaženo, zaredale su nagrade i priznanja na filmskim festivalima kod nas i u inozemstvu. Od tada sam i član dva naša respektabilna kluba (FKVKZ, FFVAL) koji okupljaju entuzijaste i zaljubljenike u film. Filmografija mi danas broji petnaestak dokumentarnih filmova uglavnom kratkog metra.

U zadnje vrijeme snimili ste i dva dokumentarna filma kojima je tema Domovinski rat. Ovakvih filmova, čini mi se, i nedostaje?

Godinama sam, dolazeći povremeno iz Zagreba na raznim obljetnicama slušao imena poginulih branitelja iz Pridrage, među kojima su i trojica mojih tako reći vršnjaka s kojima sam išao u školu i svakodnevno se susretao i družio. To se stalno ponavljalo, iz godine u godinu polaganje svijeća i vijenaca za poginule, uvijek isti scenarij. Osjećao sam se nekako pozvanim i odlučio kako ću  se tim ljudima odužiti na jedan drugačiji način.

Tada sam bio već duboko uronio u snimateljski i režijski rad na filmu i poželio sam snimiti dokumentarac o ratnim zbivanjima na tom području. Tako je 2015. nastao Pridraga: ratna sjećanja. Kako se snimanje filma primicalo svome kraju sve više sam bio svjestan činjenice kolika bi bila šteta da nisam zabilježio ta svjedočanstva. Danas je prošlo dosta vremena od završetka Domovinskog rata, ali njegove tragedije se ne mogu zaboraviti. Posljedice svega toga, htjeli mi to ili ne, još uvijek su i te kako prisutne u svim sferama hrvatskog društva. No, dobro ste primijetili malo je redatelja čiji dokumentarci na ovaj način tematiziraju Domovinski rat.

Povod ovom intervjuu je premijera Vašeg najnovijeg filma Glas Medviđe, koliko je trajalo snimanje?

Dokumentarac Glas Medviđe govori o vremenu iz Domovinskog rata kada je u tadašnjoj Krajini u Medviđi nedaleko Benkovca 9. veljače 1993. podmuklo ubijeno desetero mještana zaseoka Erstići. Poznato je da je najmlađa žrtva toga zločina imala 18, a najstarija 88 godina i da je u Medviđi tijekom Domovinskom ratu ubijeno 18 civila. Oni, kao i sve druge žrtve Domovinskog rata zaslužuju i više od polaganja vijenaca i svijeća koje se vrši svake godine.

Ideja za ovaj projekt potekla je nakon premijere spomenutog filma Pridraga: ratna sjećanja kada mi je predsjednica Udruge civilnih žrtava Domovinskog rata Zadarske županije Ljubica Krcić ponudila financijsku pomoć za film koji bi sadržavao sličnu tematiku. Odmah sam u obzir uzeo Medviđu. Slikovita Bukovica i njeni ljudi, običaji, surov život na kamenu, daleko od glavnih prometnica, oduvijek me to privlačilo.

Stupio sam u kontakt sa Ivanom Gendom profesorom hrvatskog jezika u Obrovačkoj srednjoj školi koji je odmah objeručke pristao na suradnju. Razradili smo scenarij, osmislili knjigu snimanja i sve je teklo po predviđenom planu. U pet mjeseci intenzivnog rada na projektu ostvarili smo kontakte s kazivačima i izvršena su sva planirana snimanja.

Važno je napomenuti i to kako su me neki ljudi kontaktirali želeći da se i njihovo svjedočanstvo zabilježi kamerom. Sada, nakon što sam snimio ovaj film spoznao sam zapravo zašto je Medviđa jedino mjesto u koje se nisu vratili Srbi.

Kakvu ste poruku željeli odaslati ovim filmom?

Film je potresan i emotivan ali ne zahtjeva od gledatelja da sažalijeva kazivače u filmu, već da ih pažljivo sluša te da u konačnici shvati kako oni žele da se poštuje dostojanstvo koje pripada njihovim najmilijima.

Suosjećate li s kazivačima koji Vam pred kamerom pokazuju svoje emocije?

Snimanje dokumentarnih filmova za mene je jedno veliko istraživanje ljudskih osobina. Tijekom snimanja potičući kazivače na razgovor najviše pažnje posvećujem njihovim emocijama, a kada oni emocije i pokažu tek tada može se reći da je intervju i snimanje uspjelo, da će film biti zaista dobar jer će se njihove emocije što vjernije odraziti na gledatelja. No važno je napomenuti kako istovremeno nikome ne namećem svoj svjetonazor.

Osim filmovima kojima je tema suvremena društvena bavite se i etnografskim filmom.

Volim snimati tradicijske običaje, tako najbolje svjedočimo tradiciju za naslijeđe mlađima. Moj film Tragovima naših predaka govori o očuvanju etno baštine i narodnih običaja Pridrage, a što se manifestira kroz rad tamošnjeg kulturno umjetničkog društva Luzarica. Film Tragovima naših predaka odabran je i uvršten u program ovogodišnjeg 64. Pula film festivala gdje će biti prikazan u sklopu Kratke Pule.

I za kraj recite nam koji je Vaš slijedeći projekt?

Moj slijedeći projekt mogao bi biti Bruška gdje su u Domovinskom ratu također ubijeni civili, kontakt sa glavnim suradnikom dogovaran je ranije, a uspostavljen je na premijeri Glasa Medviđe. Trenutno radim i na filmu Sakreštan, o novigradskom zvonaru, naime elektrifikacija crkvenih zvona u Novigradu za sada nije provedena i tamošnji zvonar još uvijek zvoni ručno. Namjera filma je da se ta baština pokuša očuvati usprkos izazovima novog vremena.

Uz izaslanstvo ministra hrvatskih branitelja svečanoj premijeri u Zadru bili su nazočni i dožupan Zadarske županije Šime Mršić, dogradonačelnik grada Benkovca Željko Katuša, zatim Marko Čulina prvi ratni zapovjednik 112. brigade HV-a te Danijel Telesmanić bivši ratni zapovjednik i prvi predsjednik Udruge dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata 7. Domobranske pukovnije.

Zadarskoj premijeri dokumentarca gdje je nemali broj nazočnih zbog velike gužve ostao stajati, prethodio je i prigodan program kojeg je vodio Mihovil Mijo Brkić. Prof. Željko Modrić čitao je poeziju iz zbirke pjesama Moja Medviđa autora Ivana Gende dok je narodni guslar Dane Jurić gudeći na guslama sjetnim i tužnim stihovima opjevavao tragediju Medviđara u Domovinskom ratu, potom je prikazan dokumentarni film Glas Medviđe, nakon čega je u prepunoj dvorani dugo odjekivao burni pljesak.

U organizaciji Udruge civilnih stradalnika Domovinskog rata Zadarske županije prikazivanje filma planirano je između ostalog i u Kninu, Benkovcu, Zagrebu, Splitu i Šibeniku.