Upoznajte Karmelu Špoljarić, osobu koja je Zadranima približila pisanje na sasvim poseban i zanimljiv način. Karmela je gost KvartArt festivala gdje je održala radionicu u ''dnevnom boravku''

Kako si ''upala'' u priču KvartArt festivala?

Pa eto, pokrenula sam neke radionice koje očito šire „dobar glas“ o meni, jer me zbog njih pozivaju na mnoga lijepa mjesta i događaje. U Zadru još nisam gostovala, ni kao književnica niti s radionicama, pa se posebno veselim.

Možeš li nam ukratko predstaviti radionicu pisanja?

Trodnevna vikend-radionica kreativnog pisanja „Kako početi“ nastala je iz dopisne radionice istog imena, koja inače traje tri mjeseca i odvija se dopisnim putem. U vikend radionici odradi se gotovo prva trećina ove veće radionice, jer piše se intenzivno i puno. Polaznici dobiju kratke, jednostavne Vježbe koje služe kao inspiracije za njihove tekstove.

Od prve vježbe pišu se cjeloviti tekstovi, a u područje književnosti, odnosno fikcije, ulazimo putem likova. Učenju se prilazi „iz prakse“, dakle polaznici uče na vlastitim tekstovima, odnosno, greškama, o kojima razgovaramo i koje ispravljamo.

Na ovu radionicu mogu doći svi, znači ljudi svih dobi, zanimanja ili znanja – neki će tu napisati svoje prve testove, a neki će vrlo brzo uvidjeti što bi možda trebali promijeniti u dosadašnjem pristupu svojim tekstovima i pisanju općenito.

Mnogi ne vjeruju da je i pisanje svojevrsni ''zanat kojega vrijedi peći'' - kako ih razuvjeriti?

Uvijek volim reći da je pisanje igra. Jedna prekrasna, inteligentna, kreativna igra za koju međutim, kao i za sve igre, vrijede određena pravila. Što bolje svladate pravila, bolje ćete se i lakše igrati. I ne samo to. Steći ćete sigurnost, pa ćete se i poigravati, improvizirati.

I baš ta improvizacija u stvaranju fikcije zapravo je ono što nekog pisca čini posebnim drukčijim od drugih. Ali dobre improvizacije nema bez temeljitog znanja, što mnogi vole preskočiti. I onda ih odaju vlastiti tekstovi, jer u književnosti nema blefiranja. Ili si pisac, ili nisi.

Na žalost, svi misle da mogu i znaju pisati, objavljuje se sve i svašta. Teško je tu ostati dosljedan pa u mojoj radionici zapravo nastojim najprije naučiti polaznike, ne kako pisati, nego kako NE pisati, odnosno odbaciti sve ono što nam zgodno zvuči i čini se da je književnost, ali nije.

Smatraš li da se u Hrvatskoj puno piše, a malo čita?

Puno se lošeg piše, a malo se dobrog čita, rekla bih. „A teško je s onima koji ne čitaju. Zapinje im jezik, zapinju im misli…“ (ovdje sam citirala samu sebe, nek mi oproste bolji:)

Koje autore u posljednje vrijeme čitaš. imaš li preporuku nekog mladog pisca u kojega vjeruješ?

U posljednje vrijeme na žalost manje čitam, jer mi vlastiti projekti, plus moja putovanja koja uz pisanje čine moj život, remete onaj mir koji mi je potreban za susret s novom knjigom. Nastojim zato čitati barem neke meni drage ljude koji su ujedno i pisci (Ksenija Kušec, Davor Mandić, Staša Aras, Siniša Kekez, ima ih još…), a često se vraćam i klasicima.

Baricco je uvijek uz mene, Marquez također, pa Olga Tokarczuk, Rosa Montero, volim španjolsku književnost.

Mogla bih izdvojiti barem desetak mladih pisaca, ili budućih pisaca, koje sam upoznala u mojoj radionici, u koje vjerujem i koji već pišu svoje prve zbirke priča ili pjesama.

Sandra Polić Živković iz Rijeke, Elvira Slišurić iz Nove Gradiške, Vladimir Papić iz Pule samo su neki od njih koji već i objavljuju, a divno je (za mene) to što se nakon tri i pol godine od pokretanja radionice „KAKO POČETI“ gotovo u svakom kraju Hrvatske razvija neki mladi budući pisac koji je počeo pisati u mojoj radionici.

Sviđa li ti se koncept festivala, imaš li neke ideje za nas book-freaks koje bi se mogle uklopiti u sljedeće izdanje festivala?

Naravno da mi se sviđa – pozitivno je, originalno i kreativno, i u konačnici vodi k jednom plemenitom cilju. Čestitam idejnim tvorcima i organizatorima, nadam se da ćete se preseliti i u druge naše gradove, pa i manja mjesta koja vape za novom, dobrom energijom.

A book-freaks?

„Ne vjerujte nikome tko kaže da nisu važne priče, nego je važna samo istina. Kani vas zeznuti!“

Ovdje citiram jednog od najboljih, a zapravo vam želim reći – ostanite takvi kakvi jeste!

Ideje će naći vas, jer vi ste plodno tlo za svaku dobru priču. Nadam se da ću biti dio vašeg Kvarta i dogodine.