Peter Petrik radi kao film location manager u jednoj od najboljih čeških agencija čija je djelatnost prvenstveno usmjerena na traženje atraktivnih lokacija za snimanje filmova.

Njegov posljednji veliki projekt je film u kojem glavnu ulogu igra Keira Knightley, jedna od najplaćenijih glumica današnjice. Snimanje filma završilo je krajem siječnja, a snimao se na više lokacija u Češkoj.

Radnja filma smještena je u razdoblje nedugo nakon završetka II. Svjetskog rata a radnja prikazuje njegove posljedice.

Peter se u Zadru našao slučajno, njegov je sin bio na sedmodnevnom izletu na Paklenici. Iako mu ovo nije prvi susret sa Zadrom, u njega se zaljubio tek „na drugi pogled“.

Zašto, saznat ćete malo kasnije.

Sunčani dani pred Uskrs, turista dovoljno da se osjeti početak turističke sezone a nedovoljno za nesnosne gužve. Taman kako treba, rekli bi mi Zadrani. Vrijeme idealno za istraživanje Zadra kao turističke, ali i potencijalne buduće filmske destinacije.

Sve navedeno bio je itekako dobar povod mog razgovora s Peterom tijekom 11 dana njegova boravka. Budući da se on odlično služi  hrvatskim jezikom zahvaljujući radu u turizmu krajem devedesetih, nikakvih problema nije bilo osim jednog- sedam dana bilo je zaista premalo za sve Peterove priče iz filmske industrije ali i prče o njegovom doživljaju Zadra.

Peter, dobrodošao u Zadar! Dakle ja sada sjedim sa osobom koja je nedavno bila na snimanju sa Keirom Knightley?

Hvala ti Marta. U Zadru se i osjećam dobrodošao, zaista. Da, krajem siječnja smo završili sa snimanjem. Imamo velika očekivanja od ovoga filma.

Je li bilo naporno tražiti lokacije za taj fim?

Naravno, no nije samo stvar u samoj lokaciji i fotografiranju iste.  Moj posao uključuje ishodovanje lokacijskih dozvola, ugovore sa gradom/općinom u kojoj se snima film, što god je vezano za lokaciju na kojoj se film snima- ja to moram na bilo koji način ostvariti.

Reci nam nešto zanimljivo vezano za taj film? Daj nam nekakav sneak peek ako možeš.

Budući da film još nije izašao, ugovor sa mojom tvrtkom me spriječava da objavljujem neke konkretne informacije. Ali evo jedna zanimljivost. Za vrijeme boravka u Pragu i snimanja filma, Keiru je netko od zaposlenika uslikao sa mobitelom. Nakon pola sata morao sam ići nabavljati zaštitnu željeznu ogradu čija je cijena najma tisuću eura dnevno. Ali to je moj posao. U filmskoj industriji na sve moraš biti spreman. Keira Kneightley se katkad ponaša baš kao prava zvijezda ali većinom je normalna.

A lokacije na kojima se snimao film? Jesu li zahtjevne za snimanje?

Jesu ali se to sve mora riješiti na bilo koji način. Primjerice na snimanju željezničkog kolodvora u Pragu bilo je zahtjevno jer smo morali zatvoriti dvije stanice. Morali smo i dodatno uništiti staru tvornicu šećera kako bi izgledala reprezentativnije. 30 kamiona je vozilo u tu tvornicu kamenje, zemlju i stari građevinski  otpad. Znači, tu smo tvornicu morali učiniti takvom kako bi na filmu dobro predstavljala jednu uništenu zgradu u Hamburgu nakon II. Svjetskog rata.

Znači tvoj je posao poprilično stresan?

I više od toga. Prošle godine sam imao točno 320 radnih dana. Neki puta sam na setu proveo i po 20 sati. Sa snimanja ja obično prvi dolazim i odlazim zadnji. Kada se radi, radi se punom parom.

Koji su filmovi na kojima si radio kao location manager a na koje si posebno ponosan?

Hostel (2005) i Hostel 2 (2007).

Horor film Hostel je trebao biti niže kategorije i nitko nije vjerovao da će polučiti takav uspjeh. Jedno sam jutro čitao novine i vidio da je na 1. mjestu u Americi. Nisam mogao vjerovati. Sniman je u Češkoj, Slovačkoj i Njemačkoj.

Zatim The Last Visa, kineski serijal u 12 nastavaka. Svaki nastavak je traje 90 minuta. Kinezi su super. Snimanje smo brzo odradili. Imali smo dobre prevoditelje i to nam je ubrzalo postupak. Prevoditelji, ukupno njih njih četvero su Kinezi koji su se doselili u Češku. U zadnje vrijeme dosta Kineza snima u Pragu. Osim filmova, odradio sam i dosta reklama od kojih su u zadnjom vremenu najzanimljivije bile za čokoladu Milku, te šampon Pantene sa glumicom Catherine Zeta Jones u Pragu i puno, puno drugih. Traženje lokacija za reklame nije toliko zahtijevno kao za film.

U zadnje vrijeme snimamo serije za češku televiziju i za privatne televizije.

Češka filmska industrija je dakle prilično razvijena?

Razvija se i to poprilično brzim tempom. Prije 10 godina smo imali jednu ili dvije agencije za film location management. Sada ih ima jako puno. Prag je i svoju turističku ponudu počeo bazirati na filmskoj industriji.

Misliš da Zadar i njegova okolica imaju potencijal za razvitak filmske industrije, budući da si bio na dosta lokacija koje su te oduševile?

Naravno da u Zadru leži jedan ogroman potencijal. Problem Zadra je ljetna turistička sezona no preko zime bi snimanje bilo itekako ostvarivo. Od bližih me područja bez teksta ostavila Paklenica i šteta je da se samo Winnetou spominje kao jedini film tamo sniman.

Što je potrebno zadarskom području da se razvije filmska industrija?

Od atraktivnih lokacija, koliko vidim imate sve. More, šume, rijeke, planine- i to sve na dohvat ruke. Pa ja da živim tu, ne bih imao potrebu nigdje drugdje putovati! Fali vam možda malo jačeg angažmana. Filmska se industrija ne može se dogoditi baš slučajno nekome gradu eto tako, pukom srećom.

Znaš li da je baš kod nas u Zadru osnovan prvi regionalni filmski ured u  Hrvatskoj, „Zadar  Film Commission“ 2014.godine?

Ma daj? U Zadru? Pa to je super. Mi imamo svoju češku- Czech Film Commission koja ide u Cannes, Pariz i druge gradove na filmske festivale i njihov je zadatak tamo predstaviti Češku kao zemlju idealnu za snimanje filmova. No izlagači nisu samo predstavnici tog glavnog, državnog filmskog ureda. Dosta čeških županija sudjeluju kao izlagači, primjerice Brno, Zlino, Liberec, Ústí nad Labem i druge.

Postoji li mogućnost za suradnjom češkog i zadarskog filmskog ureda?

Naravno! Ako dobijemo upit da nam treba more za kadar, ja bi definitivno došao ovdje u Zadar. Moj je plus što pričam češki, hrvatski, engleski, slovenski i mađarski. S Hrvatima bi se sporazumio i barem nam prevoditelj nije potreban, haha!

Peter, kakva je vaša birokracija što se tiče izdavanja lokacijskih dozvola?

Ovisi koliko je nešto komplicirano. Jednom smo morali zatvoriti cjeli autoputa zbog snimanja jedne serije. Naš glavni filmski arhitekt je htio baš dionicu sa koje se vidi Prag. Ishodovanje takvih dozvola ipak traje malo duže, no na filmovima  radi više location managera, tri ili četiri, tako da svaki od nas ima svoj dio zadataka.

U Zadru si proveo sedam dana. Kako si ga doživio?

Zadar je prekrasan grad u kojega sam se zaljubio na drugi pogled moram priznati. Krajem devedesetih sam bio tu ali ništa me tada nije kod njega posebno oduševilo.

Što kažeš na našu turističku ponudu?

Ima svašta i za svakoga. Mene je oduševilo primjerice to što i Zadru nemate onih klasičnih podjela- ovo je restoran za turiste, ovo je restoran za domaće. Osjeti se ta povezanost gost/domaćin.

Tu sam se zaista osjećao dobrodošlo, gdje god sam bio.

Na Narodnome je trgu bilo domaćih ljudi isto koliko i turista. To me iznenadilo. Na taj sam način osjetio vaš način i stil života. Bio sam smješten u privatnome smještaju, želio sam osjetiti kako vi Zadrani zapravo živite. To u hotelu ne bi nikako mogao doživiti.

Imao sam i super osobu koja je provodila svaki dan samnom i pokazala mi, gle Peter, ovi su ti restorani najbolji, ne propusti nikako fotografirati zalazak sunca sa Morskih Orgulja, ispričala mi je sve o zadarskoj špici subotom, noćnom životu u Varoši vikendima.

Kakva ti je naša gastro ponuda? Mi Zadrani smo užasno ljuti na ekspanziju pizza cut odnosno fast food ponude.

Pizza cut je odlična stvar za pojesti nešto s nogu, bez zadržavanja. Ja kad sam na odmoru uživam maksimalno- ne žurim se. Volim istražiti doslovno svaki restoran. Ne moram naručiti ništa skupo kako bih se uvjerio u kvalitetu ponude. Puno mi govori i ponašanje konobara prema gostu. Ja sam se tu skoro svugdje osjetio dobrodošao. Nisam siguran da li je to zbog početka sezone pa su svi puni radnoga elana, ali svugdje sam osjetio tu vašu gostoljubljivost. Tako se nisam osjećao od Crikvenice krajem devedesetih, haha. E to je bilo zanimljivo!

Što se dogodilo u Crikvenici?

Sada će to zvučati smiješno no tada sam poprilično ličio na vašeg pjevača, Tonija Cetinskog. U jednome sam hotelu tada radio kao češki pratitelj. Navečer sam došao sa prijateljima u diskoteku a zaposlenici su me jako srdačno dočekali. Nisu mi mi htjeli naplatili ni ulaznicu. Ništa mi nije bilo jasno. Kada sam ušao, uveli su me unutra i odveli do posebnog dijela šanka gdje me čekalo besplatno piće. Puno besplatnog pića. Pomislio sam tada, kako su ovi Hrvati gostoljubiv narod! Tek sam kasnije shvatio da su me zamijenili s Tonijem Cetinskim.

Dakle ti misliš da su Zadrani u toj mjeri srdačni?

Zaista jesu. Svugdje sam dolazio casual odjeven, nisam izgledao kao netko bitan, i ne smatram se takvim, ali u jednome sam se restoranu zaista osjećao kao VIP gost.

Ok, ne smijemo raditi reklamu da se nitko ne uvrijedi ali što je posebno kod tog restorana?

Paa, konobari i hrana. Točnije njihova pašta.

I što još?

I svašta.

Osim tvoga oduševljenja sa izgledom Zadra i našim domaćinima, što te se posebno dojmilo u Zadru?

Bit će klišej ako ovo kažem, znam da hoće, ali najjiskrenije- vaš zalazak sunca. Trebate ga nekako brendirati. Alfred Hithckok je definitivno bio u pravu i sad sam se i sam u to uvjerio. Vidio sam već fotografije zalaska sunca ali ga zaista nisam toliko doživio dok to nisam vidio uživo.

Fotografiju sam odmah pokazao svom šefu koji je rekao da sam se poigrao sa photoshopom. Trebalo je dosta vremena da ga uvjerim da nije photoshop nego najobičnija fotografija.

Morske orgulje su mi također stvorile poseban ugođaj kad bi nakon dvosatnog fotografiranja po suncu sjeo tamo odmoriti se. Ali ja sam jednostavan. I da nemate tih atrakcija, meni se Zadar sviđa kao grad. Savršen spoj autohtonog i modernog. Samo sjediti tu na Rivi mi je doživljaj. Gledati ljude kako šetaju.

Volim što se Poluotok nije pretvotio u mjesto samo za turiste. Možda i hoće s vremenom, ali molim vas, nemojte to dopustiti. Osjeti se tu vaš način života. Zanimljivo mi je bili sjediti na Narodnom trgu i gledati Zadrane kako piju kavu ujutro, sastaju se i pričaju, osobito starija populacija. Svi su opušteni i ljubazni.

Sviđjua mi se kombinacije stari i moderni, domaći i turisti, mogućnosti za aktivan i pasivan odmor.

I grad u subotu navečer? Imam osjećaj da sam na velikom piru, kad vidim kako su obučene vaše žene!

Gdje te pristup gostu najviše oduševio?

Boutique Hostel Forum, gdje sam odlučio spavati zadnji dan svoga boravka. Iz sobe sam napravio miljijun fotografija crkve Sv. Donata i Foruma.

Od trenutka kad sam ušao osjećao sam se kao VIP. Recepcioner me proveo kroz cijeli hostel i dao da iz najljepših soba fotografiram. Opsjednut sam fotografijom, to je dio moga posla u kojem najviše uživam. Tamo sam napravio bar tri stotine fotografija. Oduševljen sam lokacijom, atraktivnim pogledom ali i ljudima koji rade tamo. Apsolutno svim zaposlenicima. Hvala im još jednom na gostoprimstvu.

Nikad nisam spavao ni na približno sličnome mjestu.

Namjeravaš li fotografije koje su nastale za vrijeme tvog boravka pokazati svojim kolegama iz filmske industrije i prijateljima?

Bio bi smrtni grijeh da im ne pokažem. Ali nije stvar samo u fotografijama i zadarskim atrakcijama. Svaka fotografija danas može izgledati savršeno kada je urediš. Naravno, ja kao location manager uviđam ogroman potencijal u Zadru i njegovoj okolici. Stvar je u mom doživljaju Zadra kao savršene destinacije i kad to kažem ne pretjerujem. Ljudi su ono što Zadar čini posebnim. Ispričat ću svima sve ono lijepo što sam doživio ovdje.

Postoji li dakle mogućnost potencijalne suradnje sa tvojom agencijom i zadarskim filmskim uredom?

Aspsolutno! Prednost je to što ja pričam i češki i hrvatski, zahvaljujući mom radu u turizmu u Hrvatskoj. Kada se ukaže potreba za vašim lokacijama, spreman sam na međusobnu suradnju. Potencijala za razvoj filmske industrije definitivno imate. I sama si mi i ispričala da se na Pagu nedavno snimala reklama za jednu automobilsku kuću.

I film General također. Jedan me konobar nakon večere kad sam zatražio račun upitao: gotovina ili kartica? Ja sam mu odgovorio: samo je jedan Gotovina. Ante Gotovina

Pukao je od smijeha jer nije očekivao da jedan običan Čeh zna tko je Ante Gotovina. Nakon toga sam dobio besplatno piće. Ponavljam, volim ove ljude tu. Volim i i savršeni položaj Zadra, sve je na dohvat ruke. Imate more ali i planinu udaljenu pola sata vožnje. Sin mi je sedam dana proveo na Paklenici. Vrijeme sam provodio malo s njim, malo u Zadru. Kada se vratim ovo ljeto, ako mi to poslovne obveze dopuste, ostat ću duže istraživati više zadarsku okolicu i otoke. Mada me i ovo što sam dosad vidio ostavilo bez teksta. U Prag se  vraćam sa više od 10000 fotografija i tri kilograma viška, zahvaljujući vašoj ukusnoj hrani.

Zanimljivo je i to što si za vrijeme svog boravka ostao iznenađen lošim komentarom jedne blogerice koja je Zadar ocijenila kao destinaciju koja nije vrijedna posjete?

Mislim, ta blogerica sigurno nije imala svoj sretan dan, možda nije bila dobre volje. U redu, svi imamo pravo reći svoje mišljenje danas i to javno. To je prednost današnjeg života. Ali kad sam čitao komentare pomislio sam da možda priča o nekome drugom gradu a ne Zadru. Možda nije imala dovoljno velik budžet za probati nešto od specijaliteta iz zadarskih restorana, kupiti na tržnici domaće maslinovo ulje?

Smetala ju je gužva na Pozdravu suncu? Pa naravno da će biti gužve u podne. Baš me čudi što svi dolaze vidjeti nešto ovako predivno. Ja sam tamo dolazio rano ujutro i oko sedam- osam predvečer, i iza ponoći radi fotografija.

Zaista, nemojte dolaziti u Zadar ako želite biti u tipičnom, ograđenom turističkom naselju. Ako ne želite osjetiti kako domaćini žive, nemojte dolaziti u Zadar, molim vas.

Nemojte dolaziti u Zadar ako ste jako limitirani budžetom i ne možete priuštiti odlazak u neki od malih ali jako simpatičnih zadarskih restorana.

Nemojte dolaziti u Zadar ako vam se ne sviđa opuštena atmosfera i kontakt s lokalnim stanovništvom.

Nemojte dolaziti u Zadar ako namjeravate propustiti izlazak i zalazak sunca na Rivi.

Vi nemojte ali ja hoću. Od danas i malo češće.

Vrijeme sa Peterom prošlo je zaista brzo. Ali to je i normalno, vrijeme brže leti kada si na odmoru i kada uživaš. Vrijeme leti i kada slušaš oduševljenje našim gradom, pogotovo od osobe koja  je radeći vidjela sve i doživjela sve. Nadamo se da će nam Peter jednoga dana ispričati još više doživljaja. Ako se kojim slučajem ovu zimu odluči doći u Zadar ili u njegovu okolicu snimati film ili reklamu- još bolje. Kako Peter kaže, filmska nam se industrija ne može dogoditi sama od sebe.

Potrebno je ulaganje napora pojedinaca, suradnja Hrvatske sa ostalim državama. Od filmske bi industrije Zadar itekako mogao profitirati. Smanjila bi se toliko očita sezonalnost.

Hoće li Zadar postati buduće prepoznatljivo filmsko tržište? Dubrovnik je lagano počeo koračati u tom smjeru. Možemo li ga slijediti?

Vjerujem da možemo. Potrebno je samo malo više truda i pričanja priča. Suradnje. Ne one administrativne nego ljudske. Prenositi priču o gradu na prijateljski način. Iskreno govoriti o dobrim, ali i o lošim stranama.

Nadam se da sam ja svoju priču o Zadru Peteru na pravi način ispričala.