Bez imalo podcjenjivanja, kad bi najbolji Češki klub Nymburk igrao u Hrvatskoj ligi, i Cibona i Zadar bi imali gadnih problema

Ne može se reći da je Denis Mujagić "posljednji Mohikanac" svoje generacije, ali kako sada stvari stoje lako bi mogao biti. Od igrača Zadra koji su s njim počinjali košarkašku karijeru aktivan je još samo Davor Marcelić, dok se sam Mujagić teško mogao sjetiti tko od njegove generacije u Hrvatskoj još uvijek igra.

Mujagić: Čini mi se da je Zadravec moja generacija, a i Dževdo Alihodžić je "tu negdje". Stvarno nas je malo ostalo.

---

eZadar: Sezona koja je iza vas je bila prilično uspješna.

Mujagić: I sam sam se iznenadio. Ovo je bila jedna od rijetkih sezona u kojima nisam bio povrijeđen. Prije toga nisam znao hoću li uopće nastaviti s košarkom. Zadnje dvije sezone sam non stop bio na štakama, problemi s koljenom, pukla mi je i ahilova tetiva... Čak su i doktori bili skeptični oko toga hoću li moći nastaviti igrati. No, hvala Bogu, na kraju je sve ispalo u najboljem redu. Prošlu sezonu sam odigrao kao da nikada nisam bio ozljeđen.

---

eZadar: Koliko još vremena mislite provesti na košarkaškim parketima?

Mujagić: Još jednu sezonu sigurno, možda dvije, možda i više. Tko zna. Sve će ovisiti o tome kako se osjećam. Trenutačno se osjećam u najboljem redu i mogao bih još dosta igrati, ali ne u klubovima s velikim ciljevima. Međutim, klubovima koji nemaju neke velike aspiracije bih još uvijek mogao pomoći, pogotovo mlađim igračima. I dan danas mogu bez problema odigrati svih 40 minuta, ali se više ne mogu oporaviti za jedan dan, već mi treba duži period za oporavak.

---

eZadar: Vaš primjer, te primjeri Davora Marcelića, Gordana Zadravca, a pogotovo Veljka Petranovića, pokazuju da više ne prolazi priča o mladim i starim igračima.

Mujagić: Stvar je u tome da neki igrači ranije sazrijevaju, a neki kasnije. Ja sam imao sreću da sam radio s kvalitetnim trenerima koji su me puno toga naučili. Zanimljiv primjer je ovogodišnje četvrtfinale Play Offa u Češkoj. Prišao mi je jedan trener i rekao mi da ja i igrači poput mene devastiramo košarku. Odgovorio sam mu da nisam ja taj koji devastira košarku već on koji svojim igračima, 25-ogodišnjacima, cijeli tjedan govori kako me moraju zaustaviti. Da ja imam 25 godina to mi nebi morao reći trener, već bih ga ja sam zaustavio.

---

eZadar: U Hrvatskoj je uvriježeno mišljenje da se u Češkoj i Slovačkoj, gdje ste godinama igrali, ne igra kvalitetna košarka.

Mujagić: Nisu to "banana" lige kako se misli. Slovakofarma, klub u Slovačkoj za koji sam igrao, je bio izuzetno organizirana, a igrali su tu Zadravec, Kraljević, Vujičić,... Stjecajem okolnosti se taj klub u međuvremenu raspao, a i kvaliteta njihove lige je dosta pala, za razliku od Češke lige. U Češkoj sam dvije godine proveo u Nymburku, najboljem klubu u kojem sam ikad igrao. Počevši od novaca, preko auta, satelita, organizacije, opreme,... Tu se igrač stvarno nema o čemu misliti. Možeš se koncentrirati isključivo na košarku. Imali smo kvalitetnu momčad i kvalitetnog trenera. Bez imalo podcijenjivanja, kad bi taj isti Nymburk igrao u Hrvatskoj ligi i Cibona i Zadar bi imali gadnih problema. Koliko "odozgora" pratim Hrvatsku ligu slobodno mogu reći da Češka liga nije ništa slabija, dapače.

---

eZadar: Isto kao za njihovu košarku, kod nas još uvijek postoje predrasude o Česima kad dolaze na more.

Mujagić: Češka mi se sviđa, kao zemlja. Druga stvar je njihov "švapski" mentalitet. Ne sviđa mi se što svatko plaća za sebe kad idemo na piće, preko cijelog tjedna rade ko crnci, a vikendom se "ubiju". No, Češka se strašno otvorila i život je stvarno dobar. Iako su u EU, puno je jeftinije nego kod nas.

---

eZadar: U Češkoj nema kluba u kojem ne igraju barem dva Amerikanca, a i igrača s ovih prostora je dosta.

Mujagić: Dosta ih je, a većina njih igra "za kikiriki". Ima ih i kvalitetnih, na primjer u Nymburku, koji ih odlično plaća jer klub ima novaca. No, Česi dosta cijene igrače s područja bivše Jugoslavije i ovih godina ih je puno igralo u njihovim klubovima.

---

eZadar: Osim vas je ove godine u Češkoj igrao još jedan Zadranin, Ivan Perinčić.

Mujagić: S Ivanom Perinčićem sam često bio u kontaktu, više telefonom jer smo dosta daleko jedan od drugoga. Zato smo se dosta viđali kad smo igrali jedan protiv drugoga jer se u Češkoj igra četverokružno. Na jednu utakmicu je došao i Ćiro Perinčić, bilo je super. Uvijek je lijepo vidjeti svoga čovjeka u tuđini.

---

eZadar: Pardubice, klub za koji ste igrali ovu sezonu, se dosta dobro držao ovu sezonu.

Mujagić: Ne znam s kojim hrvatskim klubom bih usporedio Pardubice. Možda s Borik-Puntamikom. Kad sam lani prvi put došao u klub cilj je bio ostanak u Ligi. No, došao sam ja, došao je Trnka, odličan igrač kojeg je u Slovanu trenirao Sunara, te Novotny. U pola sezone je došao i Rashaan te smo u posljednjoj utakmici, mojom košem, uspjeli ući u Ligu 6. Tu je počelo stvaranje momčadi. Ja drugi dio sezone nisam igrao za Pardubice, ali sam se vratio. Igrali smo iznenađujuće dobro, jedno vrijeme se borili i za drugo mjesto. No, ipak je momčad bila premlada i neiskusna, pali smo u nekim utakmicama, bilo je i ozljeda te je šesto mjesto prava realnost Pardubica u prošloj sezoni.

---

eZadar: U četvrtfinalu ste igrali protiv Prostejova, momčadi koja je bila treća u regularnom dijelu Lige.

Mujagić: Ne mogu reći da smo bitali protivnika u četvrtfinalu, ali tako nešto. Tog Prostejova smo u Ligi dobili četiri puta pa smo računali da ćemo preko njih proći u polufinale. Međutim, prvu utakmicu smo dobili, a druge dvije koje smo igrali u gostima izgubili. Bez obzira na to sezona je bila izuzetno uspješna.

---

eZadar: Vraćate li se u Pardubice?

Mujagić: Ništa nisam potpisao, ali se vjerojatno vraćam. Barem smo se tako dogovorili. Klub je sad kupila jedna multinacionalna kompanija koja je zaposlila odvjetnike da sklapaju nove ugovore. Sad treba pričekati da to oni sve slože. Za petnaestak dana bi se sve trebalo znati.

---

eZadar: Ako se ne vratite u Pardubice, vjerojatno ima i drugih zainteresiranih klubova.

Mujagić: Između ostalih, imam ponudu A Plus Brna tako da za mene nema problema. No, najrađe bih se vratio u Pardubice gdje sve poznajem. U Pardubicama su htjeli da budem igrač i pomoćni trener, ali to nisam htio prihvatiti. Poslije su mi ponudili da uzmem jednu od mlađih selekcija što bih mogao prihvatiti.

---

eZadar: U Pardubicama je hokej sport broj jedan. Kako su posjećene košarkaške utakmice?

Mujagić: I mi smo se iz dvorane od 1500 gledatelja preselili u Arenu, koja prima 10000 gledatelja, u kojoj igraju hokejaši. Pošto su veliki troškovi održavanja dvorane, dogovor je bio da i košarkaški klub tamo igra. U početku su ljudi bili malo skeptični, ali su se "zapalili". Gledatelja je sve više i više, a na utakmicama s Nymburkom ih je bilo preko 5000. Atmosfera je stvarno bila veličanstvena. Nije atmosfera kao u Zadru, gdje na svakoj utakmici bez obzira tko igra bude barem 1500 gledatelja, ali za njihove prilike je odlično.