Zagrebačka grupa Pips, Chips & Videoclips održala je prošli četvrtak u prostoru Arsenala koncert u sklopu turneje na kojoj predstavljaju svoj novi album "Pjesme za gladijatore". Za portal eZadar 'dušu je otvorio' frontmen benda Dubravko Ivaniš Ripper, dovoljno star da svoj nadimak Ripper promjeni u Daddy.

eZadar: Nedavno je na tržište izašao vaš novi album "Pjesme za gladijatore", koliko ste ga dugo pripremali i kakve su reakcije slušatelja?

Dubravko Ivaniš Ripper: Nakon četiri godine svakodnevnog rada komponiranja i izbora između dvadesetak pjesama koje smo napravili, izašao je naš novi album koji je kontekstualno sasvim drugačiji od posljednjeg "Drveća i rijeke". Ovaj je bend višedimenzionalan i nema vremena za stajanje u mjestu, stoga kroz godine rada otkrivamo nove stvari o sebi i prelazimo nekakve zamišljene granice. Nama je bilo prilično zabavno raditi na pjesmama, a nadam se da nešto od toga mogu pokupiti i ljudi kroz jedan period konzumacije. Možda ne danas, ali kroz godinu dana.

eZadar: Glazbeni kritičari su podijeljeni oko "Pjesama za gladijatore". Dok ga neki svrstavaju uz bok prijašnjim albumima "Fred Astair" i "Bog" , ostali smatraju da je previše razvikan, a nedovoljno kvalitetan. Tko je u pravu?

Dubravko Ivaniš Ripper: "Uvijek je to tako, već sam se navikao na to. Naša glazba, koja nije 'na prvu', je očito kompleksnija od svega što se danas na glazbenoj sceni nudi i to ne samo u Hrvatskoj nego općenito i u svijetu. Prisutan je jedan konzumerizam i sve na prvu loptu kako u glazbi tako i u ostalim umjetnostima. Možda jednostavno treba više vremena da 'legne'. Ja bih osobno volio da me sisatog nose na dlanu!

eZadar: Album je koncipiran kao astronautska priča u kojem bend dolazi iz savršenog mitskog mjesta Fafenštajna ('...mitsko mjesto ljubavi beskrajne/o njemu se priča da je pravi raj!...') u hrvatsku realnost gdje pronađu mnoštvo toga što ne štima. Odakle ideja za takvo nešto?

Dubravko Ivaniš Ripper: Nismo mi došli iz Fafenštajna, već smo došli u Fafenštajn! Fafenštajn u svojoj biti nije vezan geografski za Hrvatsku jer se Fafenštajn može desiti bilo gdje, te je to više mentalna kategorija. Fafenštajn je npr. kad mi radimo ovaj intervju, a oko nas nemogući uvjeti (intervju je rađen za vrijeme tonske probe benda), no s druge strane to je nama dvojici potpuno normalno. Dakle, čovjeku postanu normalne stvari koje i nisu 'normalne' i kad se navikneš na to postaješ pravi Fafenštajnac.

eZadar: Koncert u kino Europi održali ste u astronautskim odjelima, imate li pretenzije kostimirat se i poput grupe Let 3 mijenjati kostime za vrijeme svirke?

Dubravko Ivaniš Ripper: Evo to ti je Fafenštajn! U jednoj zemlji imaš bend, Let 3, koji promišlja kroz koncept kostimiranosti i onda kad se netko drugi kostimira u sasvim nešto drugo onda ga se uspoređuje s jedinim mogućim usporedivim, a u ovom slučaju to je Let 3. U Americi imaš tisuće kostimiranih bendova koji nose kostime zbog nekog razloga, a očito smo mi u jednom metaforičkom razdoblju svog života koji je nama bitan i smiješan. Sve je počelo kad smo prolazeći autocestom kroz Njemačku vidjeli tablu "Fafenštajn", a kad smo došli u Berlin u klubu nas je čekala jedna jedina osoba koja je došla na koncert, ako se ne računaju četiri konobara. Mi pokušavamo dati sebi neki smisao zašto se ovim uopće bavimo. Ja se na koncertima stalno pitam "Šta ja ovdje radim, zašto sam ovdje?". Što si stariji to si moraš davati kvalitetnije odgovore, a nekvalitetan je odgovor da samog sebe lažeš."

eZadar: Zlobnici govore da ste se 'prodali' T- mobilu koji vam je postao sponzor. Odakle ta suradnja?

Dubravko Ivaniš Ripper: "Kad je od menadžera došla ta ideja da radimo s T-mobilom ja nisam imao apsolutno ništa protiv. Promocija benda i albuma u Hrvatskoj ovisi doslovce o pet velikih kapitalističkih firmi, da se ne zavaravamo! Ako to odbiješ, a imaš priliku s njima surađivati, ti se vraćaš u anonimnost."

eZadar: Smatrate li Pipse društveno angažiranim bendom?

Dubravko Ivaniš Ripper: "Ja nisam ništa više angažiran od prosječnog građanina, što sam stariji smatram da glazba nije za propovijedi i ne koristimo je više u političke i propagandne svrhe jer mislim da to nema smisla. Ljudi kroz glazbu traže zabavu i odmor od svakodnevnog života. Smatram da je čisto preseravanje kad netko kaže da je ono rečeno u pjesmama sudbonosno i politički bitno."

eZadar: Izjavili ste nedavno da ste prestari za svoj nadimak Ripper, pa vas sad zovu Daddy...

Dubravko Ivaniš Ripper: "Ja se nikad ne predstavljam kao Ripper, čak se ni ne potpisujem tako. Dozvolit ćete da se kroz petnaest godina nešto desi u nama, dakle evoluiramo. Smatram da trebaš biti dovoljno star da nosiš svoje ime i prezime. Ja sam Dubravko, u prijevodu dakle Šumarko. Ja se družim s Bambijem...Dakle, kad to možeš reći za javnost onda si dostojan svog imena koje ti je netko dao prije četrdeset i jednu godinu."

eZadar: Zadar je jedan od sedam gradova u kojima svirate u sklopu turneje na kojoj predstavljate svoj novi album...

Dubravko Ivaniš Ripper: "Prije nekih desetaka godina Zadar je za Pipse bio jedan od najvažnijih gradova za koncerte, naravno uz Zagreb. Godina je bila '96 ili '97 kad je vladala 'Fiju-briju' scena koja se selila po cijeloj Hrvatskoj. Tako se sjećam jednog odličnog koncerta na plaži kojeg je prekinula kiša. Moram još jednom ponoviti Zadar je zaista bio vrlo bitan grad za moj bend. Svaki put kad dođem ovdje nadišem se svježeg zraka čim izađem iz kombija. Naročito sam uživao zadnji put kad sam bio u Zadru u kasno proljeće. Za mene je vrlo bitan prvi dojam.