Ja nisam nikad mucao, nego samo imam, kako mi Dalmatinci kažemo 'lijenu artikulaciju' , malo sam govorio 'na refule', kako se kaže. Ne bih to nazvao govornom manom, jer ja mogu svaku riječ izgovoriti. Osim imena indijskog državnika Jawaharlala Nehrua

U povodu izvedbe predstave 'Gle, kako lijepo dan počinje', šibenskog MHT Kiklop u Hrvatskoj kazališnoj kući Zadar 14. siječnja, razgovarali smo s doajenom hrvatskog glumišta - Špirom Guberinom.

Ovaj veteran hrvatskog teatra, proslavio se u mnogim kazališnim predstavama, ali i značajnim filmskim i televizijskim projektima tijekom svoje plodne 51-godišnje glumačke karijere.

U mnogim medijima nazivan 'glumcem s govornom manom', upitali smo Špiru Guberinu kako je to moguće, s obzirom da tijekom ovoga intervjua nije bilo niti najmanjeg zamuckivanja, a kamoli naznake da je govorna mana posrijedi.

'Danas je najlakše snimiti jednu sezonu Big Brothera jer je to najjeftinije - fino 'metneš' kamere i one snimaju' - Špiro Guberina o trendovima na televiziji (foto: Marin Gospić)

Danas, nakon više od pola stoljeća provedenih na kazališnim daskama ili pred kamerom, Špiro Guberina ne razmišlja o mirovini, već neumorno radi i već desetu godinu uspješno vodi svoj matični teatar Kiklop.

eZadar: Za početak, kako ste?

Dobro sam kad sam na moru i kad sam u gradovima koji se meni sviđaju. Za Zadar sam bio vezan i privatno jer mi je pokojna supruga bila iz Zadra, pa sam se veselio što dolazim u Zadar. Prije svega kako bi 'morska' publika najprije vidjela naš novi projekt, nakon čega tek idemo u Zagreb.

eZadar: Izvedba predstave 'Gle, kako lijepo dan počinje' u povodu je obilježavanja desete godišnjice vašeg teatra Kiklop?

Pa tako je ispalo, premda nije bilo tako planirano. No 14. siječnja je i po nečemu drugome važan. Naime, osim što je na taj dan, 1997. godine osnovan Kiklop, to je i 51. godišnjica od mog prvog profesionalnog nastupa. Dakle, prvi put sam 14. siječnja 1957. godine zaigrao profesionalno u teatru HNK premda sam još uvijek bio na Akademiji.

eZadar: To znači da ste već pola stoljeća na kazališnim daskama?

Evo već 51 godinu. Ta prva predstava je bila u režiji Bojana Stupice, i to komad 'Kavkaski krug kredom' Bertolda Brechta. Čak kod sebe imam originalni program te predstave iz 1957. godine. Tada sam igrao ulogu prvoga prosjaka. Spomenut ću kako sam prije nekih mjesec dana opet igrao prvog prosjaka i to u Dolenčićevoj 'Operi za tri groša' isto od Brechta. Iz toga bi se onda dalo zaključiti kako je moj krug 'od prvog prosjaka do prvog prosjaka', što bi se reklo - 'di pao tu stao'.

eZadar: Ne viđamo vas u zadnje vrijeme baš na televiziji?

Ma bio sam ja i previše na televiziji, moglo bi se reći da sam ja svoje tamo odradio. Igrao sam u nekoliko televizijskiih serija - i za djecu i u dramskim serijama kao što su 'Prosjaci i sinovi' i 'Velo misto', a imao sam i jako dobre uloge, tako da se ne mogu potužiti. Danas je možda i bolje da nisam previše na televiziji jer mislim da se nije baš dobro puno se pojavljivati tamo .

Moj je glumački krug 'od prvog prosjaka do prvog prosjaka', što bi se reklo - 'di pao tu stao' - Špiro Guberina (foto: Marin Gospić)
eZadar: Mnogi vas se sjećaju iz emislija za djecu, posebno iz one u kojoj ste bili odjeveni u kostim konca na špuli

Tako je, onda sam bio 'Špiro špula' i baš sam volio tu emisiju. Scenarij za tu seriju napisao je Zvonimir Balog, jedan izvrstan pisac za djecu. Špiro Špula je bio jedan lutak koji priča pričice i pjeva pjesmice i druži se s djecom, a to mi je bilo osobito drago. Čovjek kad je s djecom, ne može biti neprirodan i ne može im previše glumatati jer to djeca odmah skuže. Tako da mi je rad s djecom puno pomogao u budućnosti. Djeci se 'ili sviđaš ili ne sviđaš', nema trećega.

eZadar: Što kažete na ovaj današnji trend televizijskih sapunica?

Kad sam završio akademiju, onda se pojavila televizija. Moglo bi se reći da smo televizija i ja živjeli skupa i starili skupa. U samim počecima radilo se temeljito, imalo se više vremena za izgraditi uloge, dok su danas stvari dosta užurbane i površne. Danas je najlakše snimiti jednu sezonu Big Brothera jer je to najjeftinije - fino metneš kamere i one snimaju. Isto tako i sapunice i ta brzina snimanja. Svaki dan moraš snimiti po 2- 3 epizode i to ne može biti kvalitetno

eZadar: Hoćete li i vi zaigrati u nekoj sapunici ako vam ponude?

Iskreno ne znam, vidjet ćemo ako do ponude dođe, a trenutno sam vrlo angažiran u kazalištu.

Originalni program predstave 'Kavkaski krug kredom' iz 1957., u kojoj je prvi put profesionalno zaigrao u teatru, Špiro Guberina drži u novčaniku

eZadar: Kroz svoju karijeru nekako ste se više profilirali u komediji?

Istina, ja sam i počeo u takvim nekakvim komičnim ulogama i to se protezalo kroz čitavu karijeru. Sjećam se uloge u komadu Dostojevskoga 'Knez Miškin' - baš sam nedavno gledao slike i razmišljao kako sam dobro onda izgledao s plavom perikom. Gluma mi baš i nije bila nešto osobito, ali sam stvarno lijepo izgledao s tom perikom. Kad sam počeo igrati uloge, to su uglavnom bili stariji likovi, a sada, u ovoj posljednjoj predstavi, igram ljubavnika! Sve se poremetilo. Čak me netko u medijima i zafrkavao napisavši kako je 'ovo prva uloga Špire Guberine kao ljubavnika'. Nije baš prva, ali je jedna od rijetkih.

eZadar: U mnogim medijima se može naći podatak da vi imate govornu manu, no prilikom ovog razgovora to se nigdje nije moglo primjetiti. Znači li to da više nemate problema s time?

Ja nisam nikad mucao, nego samo imam, kako mi Dalmatinci kažemo 'lijenu artikulaciju' , malo sam govorio 'na refule', kako se kaže. Kao mlad sam htio ići u spikere, ali im s tom mojom 'artikulacijom' nisam baš odgovarao, eventualno kao sportski komentator. Ja sam se svojim govorom znao zaletiti, a nas su na Akademiji učili da budemo razumljivi, tako da sam se duplo više trudio prilikom učenja uloga. Ne bih to nazvao govornom manom, jer ja mogu svaku riječ izgovoriti osim imena indijskog državnika Nehrua (Jawaharlal Nehru), kojeg ni dan danas ne mogu izgovoriti. Pa tako lijepo vi napišite kako ja nemam govornu manu, jer vi ste me sve razumjeli zar ne?