Nastavljamo izlagati dalje po Hrvatskoj i pripremamo materijale za novu izložbu

U zadarskoj Gradskoj loži prije destak dana, točnije 19. veljače, otvorena je izložba fotografija članova udruge Crometeo "Meteorološki kontrasti" koja je pobudila veliki interes i izazvala oduševljenje brojne publike.

O udruzi Crometeo, njezinom djelovanju i ciljevima, popričali smo sa tri njezina zadarska istaknuta člana, koji su na izložbi izlagali i svoje fotografije, jedan dio kojih ste mogli vidjeti i u fotogalerij i na našem portalu. Naši gosti su Aleksandar Gospić, Boris Kačan i Ivan Toman, koji je između ostalog i pronostičar na portalu ezadar.hr.

Kada je osnovana udruga Crometeo, koliko broji članova i koliko ima članova iz zadarske županije?

Gospić: Forum je pokrenut prvi i to krajem 2003. godine na inicijativu Rade Popadića iz Splita. Udruga Crometeo je osnovana  kasnije u studenom 2005. Članova udruge je trenutno oko dvijestotine aktivnih iz Hrvatske i inozamstva, a iz Zadra nas je četvero.

Toman:  Udruzi sam se priključio na samom početku kad je na forumu bilo registrirano tek pedesetak članova - danas ih ima više od tisuću registriranih, ali ih je aktivno oko dvije stotine.

Kačan: Ja sam jedan od mlađih članova Udruge i Foruma, priključio sam se 2006. godine.

Što je primarna aktivnost Udruge, a što su sekundarne?

Toman: Primarna aktivnost udruge je svakako praćenje vremenskih prilika na području Hrvatske i bliže okolice. Valja pritom naglasiti našu trenutačnu možda i najveću aktivnost, koja se odnosi na širenje mreže automatskih mjernih postaja po Hrvatskoj (www.pljusak.com).

Osnovni ciljevi udruge su i popularizacija meteorologije te suradnja sa srodnim udrugama i organizacijama u regiji. Mnoge su još aktivnosti kojima se članovi udruge bave, a pritom treba izdvojiti fotografiju, jer dobar broj članova se njome bavi.

Na forumu imamo i posebne podforume namijenjene fotografiji, a time "privlačimo" i članove koje meteorologija i ne zanima u prvom redu kao fotografija. Osim meteorološkog foruma, time smo i jedan od najjačih fotografskih sajtova na hrvatskom internet prostoru, zasiguro i najjači kad je u pitanju pejzažna fotografija.

Forum? Kako se postaje član udruge treba li posebna kvalifikacija, samo dobra volja ili nešto treće?

Toman: Forum je nastao prije Udruge. Udruga je zapravo registrirana nakon što se na forumu skupila dovoljan broj ljudi da se može razmišljati o udruzi. Registracija na forumu je slobodna za sve zainteresirane, a članom udruge postaje također svatko tko želi. Ne postoje nikakve prepreke da nam se priključi bilo tko, neovisno o obrazovanju, znanju, hobijima.. Kod nas je dobrodošao svatko tko pronađe u našim aktivnostima dio sebe.

Kačan: Forum je odlična stvar, ima dosta različitih tema i zanimljivosti, naravno najvažnije su meteorološke kojih ne nedostaje. Dovoljno je reći da ima članova koji u ove tri godine imaju preko 30.000 postova. Mislim da je najbitnija ljubav prema meteorologiji, a onda se ima i volje. Članirana je 50 kn godišnje i sve se lako obavi preko prijave na Crometeo web stranici.

Na izložbi "Meteorološki kontrasti" uvjerili smo se da je među vama veliki broj zaljubljenika u fotografiju i vidjeli smo puno prelijepih fotografija snimljenih nabrojnim lokacijama u domovini, ali i inozemstvu. Koliko često putujete?

Gospić: Ja osobno putujem jako često. Gotovo svaki vikend sam negdje na terenu, najčešće u planinama. A na tzv. 'weather chase' ili u 'lov na vrijeme' idem kada je u toku nekakav zanimljiv i uzbudljiv meteorološki događaj, poput padanja snijega, jakog vjetra ili slikovitih oblaka i oluja.

Kačan: Putujem onoliko koliko dopuštaju obaveze (obitelj, posao). Barem dva do tri puta mjesečno, ako su putovanja u pitanju. Što se tiče nevera, munja, i takvih stvari ide se kad se vidi da će biti dobro za snimanje. Malo su se prorijedili snjegovi, kiše i nevere zadnjih godina. 

Toman: Na teren putujem koliko imam slobodnog vremena. Naravno da bih uvijek htio više, ali obaveze ponekad onemogućuju takve vremenski zahtjevnije aktivnosti. Ono što nastojim nikad ne propustiti popratiti su ljetne nevere i zimska olujna bura. Te dvije pojave su na Jadranu zasigurno najfascinantnije pojave i vrlo zahvalne za fotografiranje. Bura je malo nezgodniji motiv osobito ako se pokušava fotografirati "u vjetar", a ni vidljivost baš nije savršena u tim trenucima. Ipak, moguće je snimiti fascinantne fotografije.

Nažalost, zadnje dvije sezone nisu obilovale jakim burama, a i onda kad ih je bilo, obaveze su me uglavnom spriječavale u njihovom snimanju. Ljetne nevere su mnogo zahvalnije za fotografe. Češće su noću, a tada se i vrlo lako snimaju. Sve što je za to potrebno je fotoaparat, stativ, malo prognozerskog umijeća i svakako puno dobre volje.

Kada i kome je sinula ideja da se napravi izložba fotografija članova Udruge?

Gospić: Kako se nekolicina nas ozbiljno bavi fotografijom, a mnogi povremeno slikaju zanimljive meteorološke događaje u svom kraju, imamo zavidnu kolekciju fotografija meteorološke tematike. Ideja se rodila prije nešto manje od godine dana, a glavni inicijator je bio Zvonimir Barišin. Tada se krenulo u ostvarenje projekta, skupljanje fotografija, pronalaženja prve lokacije, što je rezultiralo izložbom u Fotoklubu Split početkom rujna prošle godine.

Na čestim putovanjima i fotografiranju raznih meteoroloških situacija zasigurno ste se zatekli i u ponekoj opasnoj, ali i smiješnoj situaciji.

Gospić: Kako cijeli život planinarim i putujem, a već više od 20 godina pratim i bilježim vrijeme, anegdota je stvarno puno. Pored mnogih dođaja na Velebitu, ali i u podnožju kojima sam svjedočio, vrijedi spomenuti situaciju kada je orkanska bura na Zavižanu otpuhala dvoje skijaša ili kada su na strašnom ledu i hladnoći poginula trojica splitskih planinara pod Svetim Brdom prije 2 godine.

Jako mi je svjež i upečatljiv događaj koji sam doživio u Peninskim Alpama prošloga ljeta kada je mene i prijateje na 4.200m uhvatila hladna fronta koja je dolazila sa sjeverozapada. Usred ledene pustinje osjednom smo se našli u oblacima koji je su sa sobom donijeli orkanski vjetar uz -10°C i krupan zrnati snijeg koji je tako udarao po nama da je boljelo kroz svu zimsku odjeću. Sve što se dalo tada učiniti jest bilo okrenuti leđa vjetru, spustiti glavu i čekati da glavni udar prođe. Za to vrijeme sam gledao kako mi pod nogama nestaju tragovi, jedina slamka spasa koja vodi van iz ledenjaka prepunog pukotina. Uz vidljivost od jedva 20ak metara bilo je ključno ne izgubiti tu slamku spasa.

Svaki puta kada idem 'loviti vrijeme' to se događa u recimo tako 'kontroliranim uvjetima' i tada imam priliku procijeniti što se može a što ne može u udređenom trenutku. Ali ovo je bila situacija potpuno van kontrole i jedno od najvećih iskušenja koje mi je vrijeme serviralo.

Kao jedan od najupečatljivijih događaja pamtim i jedan sa Tihog Oceana kada sam bio u posjeti kod oca na brodu. Tada smo dva dana tukli brodom u 20 metarske valove po konstantnih 70 čvorova vjetra u cikloni koja je na razini mora imala tlak od samo 965 hPa, što je praktički poput tropskog uragana. Brod od 250 metara se penjao i zabijao u doline od valova visokih poput planina. Golim okom se vidjelo kako se brod savija. Bilo je strašno!

Kačan: Neki put za dobro kadriranje uslikamo u sitnijem planu i koju lipu curu, posebno na orguljama ili na rivi. U jednom takvom kadru se našla i sestra jednog našeg člana (iz Mostara) koja tu nije trebala biti, jer studira u drugom gradu. Mi smo je slučajno snimili i otkrili da ona šeta najlipšim gradom na svitu, a bratu je rekla kako se sprema za ispite, i nema vremena skoknut na koji dan do svojih u Mostar. Bilo je smiha na forumu.   

Toman: Jednom sam išao oko 23 sata u stormchase na otok Vir, skroz na kraj otoka na zadnju sjeverozapadnu plažu. Bilo je naravno ljeto, vruće i kako to obično biva pred oluju, vrlo sparno. Padala je i slaba kiša, pa sam ostao u autu, a munja nažalost nije bilo u izobilju. I tako zatvorenih prozora da kiša ne pada u auto, stakla su se naravno maglila. Da bih spriječio magljenje upalio sam ventilator, koji je nakon nekih pola sata pocicao akumulator. Sve što mi je preostalo bilo je zvati ljude u Zadar i tražiti nekog tko ima kabele za prespajanje akumulatora i voljan je potegnuti iz Zadra usred noći na Vir... "Spašavatelji" će se prepoznati  čitajući tekst.

Jeste li zadovolji odazivom Zadrana na izložbu i koji su vam planovi za budućnost?

Gospić: Odaziv je bio prilično dobar, a odjek jako pozitivan. Izložba će nastaviti putovanje Hrvatskom. Nakon toga pripremamo drugo izdanje izložbe sa svježim materijalima.

Kačan: Mislim da je odaziv više nego dobar. Imamo dobru medijsku potporu. Ovo je nama u Zadru bila prva izložba i na ovoj smo dobro naučili kako je dogodine napraviti zanimljivijom i boljom, iako je i ova odlična. Sljedeće godine ide nova postava, naki planovi su već tu i radi se na tome.

Toman: Prema reakcijama publike čini nam se da je odaziv jako dobar, kakav je štoviše bio i u Splitu, gdje nam je kazano da je naša izložba bila najposjećenija otkad je fotokluba. Idući zacrtani planovi su svakako postaviti izložbu u Rijeci i Zagrebu te skupljati materijale za novi postav koji bi krenuo za godinu ili dvije dana istim stopama kao i Meteorološki kontrasti.

Za one koji još nisu stigli ili nisu imali prigodu pogledati izložbu Meteorološki kontrasti,  29. veljače u petak je posljednji dan postave u Zadru. Stoga požurite, nećete požaliti.