Vjeruje se, navodi dr. Glušćević da u Jadran godišnje legalno i ilegalno zaroni oko 150.000, ronilaca, i to samo ako se zaroni jednom na dan

Prijepor Hrvatske s državama članicama EU oko prava na proglašenja Zaštićenog ekološko ribolovnog pojasa sa zabrinutošću prate i arheolozi upozoravajući javnost da su u našem moru još brojni neutvrđeni arheološki lokaliteti koji se trebaju utvrditi i zaštiti.

Konvencijom o pravu mora određen je i uređen epikontinentalni pojas u kojem obalna država ima isključivo pravo korištenja živih i neživih resursa morskog dna. A u podmorju osim rudnih bogatstava rakova, riba i školjki nalazišta su s kojih podmorski arheolozi mukotrpno slažu kockice u mozaik hrvatskog kulturnog nasljeđa, koje se značajnije ne percipira među ostalim kulturama zemalja Mediterana Italije, Grčke, Španjolske Francuske i Malte od čega one tijekom čitave godine ubiru visoke prihode u kulturnom turizmu.

Hrvatska treba bolje zaštiti svoja podmorska arheološka nalazišta od ilegalne eksploatacije i devastacije ne samo u plićim dijelovima dostupnim roniocima nego i u dubokom moru na prostoru ZERP-a, upozorava jedan od najpoznatijih hrvatskih podmorskih arheologa dr. sc. Smiljan Glušćević iz Arheološkog muzeja u Zadru, da već dugo Hrvatska ima problem ne samo pljačke nego i ilegalnog iznošenja kulturnih dobara iz države.

- U antičko doba na Jadranu odvijao se živ međunarodni pomorski
promet, plovilo se od grada do grada, uglavnom uzduž obale, trgovalo i odlazilo u ratne pohode. Transjadranska komunikacija između talijanske i hrvatske obale bila je odlično razvijena, brodovi su bili bez suvremenih navigacijskih uređaja i pogona,pa se događalo puno više brodoloma nego danas.

 

Ostaci antičkih brodova i tereta kojeg su nosili danas su atraktivna arheološka nalazišta, nažalost izložena bezobzirnoj devastaciji,u priobalju i na otvorenom moru. Zbog nemogućnosti zaštite nalazišta još 60 - ih godina prošlog stoljeća stvoreni su lanci za preprodaju skupocjenih antičkih amfora strancima. U njemačkim novinama javno se oglašavala prodaja jadranskih amfora.

Vjeruje se, navodi dr. Glušćević da u Jadran godišnje legalno i ilegalno zaroni oko 150.000, ronilaca, i to samo ako se zaroni jednom na dan. Struka kaže da je ta brojka u stvarnosti vjerojatno i veća, što znači da se u Jadranu godišnje napravi najmanje 1,5 milijun zarona.

Arheolozi ali i druga javnost kojoj je stalo do očuvanja prirodnog i naslijeđenog bogatstva Jadranskog mora smatraju da je u svrhu zaštite našeg podmorja nužna daleko veća pomoć pomorske policije koja razumljivo treba biti i mnogo bolje opremljena i ekipirana, lučkih kapetanija, te ciljano davanja koncesija ronilačkim centrima, uz mnogo jaču inspekcijsku službu ali i povećanje institucije kazne.

- S vanjske strane Dugog otoka npr. u Zadarskom ili u Dubrovačkom akvatoriju, s dubina od 70 do 120 metara ribari u svojim mrežama znaju izvući amfore, s nekog od neutvrđenih podmorskih lokaliteta. Akademik Mate Suić je još prije 40-ak godina napisao članak o razvijenoj komunikaciji u prapovijesti između talijanske i hrvatske obale, potvrđujući to s puno sličnih topnima na jednoj i drugoj obali. Istraživanje na Diomedovu otoku- Palagruži daleko na otvorenom moru,iznjedrilo je vrijedan lokalitet s ulomcima impresso keramike, za koju se procjenjuje da je izrađena 6 do 7 tisuća godina prije Krista što potvrđuje prekojadransku trgovinu u dubokoj prapovijesti, navodi dr. sc. Smiljan Glušćević.